Iskreno rečeno mislim da ste malo prestrogi prema dečku, ali dobro to je samo moje mišljenje...
Niki:
Originally posted by Niki
Međutim, uvredljivo je čitati da ovakve osobe neko naziva "trandžama", ali je još uvredljivije da se na M2F osobe referiše u stilu: "Tip koji je promenio pol", i sl.
Što se tiče izraza ''trandža'' osobno mi uopće nije toliko uvredljiv, nego onako coolerski, a osim toga postoje mnogo uvredljiviji izrazi poput ''trandžika'' ili ''trandžurina''. Ono što mi je još gore jeste kada čujem da netko za mene ili nekoga za koga zna da je trans kaže ''ma onaj peder'' ili ''lezburina'' za f2m transsex osobu. E to je tek neznanje, neukus i nekultura.
Jezik je uvijek bio to što jeste i činjenica je da će ljudi uvijek koristiti izraze kojim će na sebi svojstven približiti istuaciju ili pojavu. Mislim da ne treba genalizirati kod izraza i donisiti zaključke da je nešto poželjno ili nepoželjno za jednu čitavu skupinu, nego slušati što svaka individua ima reći, jer svatko od nas je različit i različito pristupa istim stvarima.
Pričala sam sa trans ženama kojima je istinska uvreda bila da kažeš da su transseksualne ili trans, nego su zahtjevale da se o njima govorio isključivo kao ženama. Osobno ne mogu ni pojmiti ni shvatiti ovakvo ponašanje, ali ako je to njihov izbor onda neka tako bude...
Isto tako ne vidim što je loše u reći ''Tip koji je promijenio spol/žena koja je promijenila spol''? Činjenica je da je netko bio to što jeste prije same promjene, i doista mi je nebulozno sramiti se toga, opovrgavati to i ne nazivati stvari svojim imenima.
Originally posted by Niki
Prosto mi je neverovatno da osoba ide za par dana na operaciju promene pola, a da o sebi govori u muškom rodu... i da prihvata takvu komunikaciju.
Mislim da smo ja i ti već nekada ranije u neku ruku diskutirale o ovome
To što netko ide za par dana na promjenu spola, ne znači obavezno da je uspješan i u fizičkoj transformaciji i ni na kakvoj realnoj osnovi ne može obavezno i očekivati da će tu osobu okolina (a posebno ljudi koji je ne poznaju) oslovljavati je rodom koji ona osjeća da jeste. A osim toga tu je i osjećaj sigurnosti. Ja osobno se ne osjećam slobodno, ni ugodno ispravljati nekoga koga sam tek upoznala (ili koga i poznajem, ali mi nije nikakav važniji faktor u životu) da sam žensko i da me tako oslovljava umjesto muško kako me ta osoba možda i vidi, percipira i ''osjeća''. U takvim situacijama mi je mnogo prirodnije i čak i ugodnije govoriti u muškom rodu...
Kako god mislim da je pogrešno drugima namtetati svoj rod i ''zahtijevati'' da ga obavezno poštuju. Poštivanje i razumijevanje roda druge osobe je prvenstveno veoma subjektivna stvar, a onda stvar dobre volje, tolerancije i sposobnosti da se izdigneš iznad ''čisto fizičkog'' i shvatiš taj apstraktni dio. Netko ima tu sposobnost, a netko ne... Bože moj, što se može. Ako je sposoban tolerisati me i poštovati me kao osobu, i ne linčovati me zbog onoga što jesam, pa bez obzira u kojem rodu me oslovljavao, onda je to za mene najveći dar koji mi ta osoba može dati...
