- 15 Feb 2007, 00:44
#727163
Ko bi rekao da, ako vam slučajno, ne daj bože, u ruke padnu "Večernje novosti", tamo možete pročitati nešto interesantno. Tako sam ja u broju od srede pronašao jedan jako zanimljiv intervju sa Zoricom Jevremović, dramskom spisateljicom, koja je autorka tragedije "Balada o devojačkom odelu", koju niko nije hteo da objavi ("dok se ne završe pregovori o konačnom statusu Kosova"), pa ju je autorka objavila u vlastitom aranžmanu. Reč je o ljubavi između kosovske Srpkinje i kosovske Albanke, koja se, a da kako bi drugačije, završava tragedijom.
Evo nekih izvoda iz intervjua:
Na kosovskometohijskom tlu najteže se snalaze žene. One su tradicijom, običajnim pravom, osobe drugog reda. Od njih ništa ne zavisi. Pitanje pojedinačne sudbine me je zanimalo i zato sam odabrala kao temu erotsku ljubav između dve žene, Srpkinje i Albanke, kao društveno najrizičnije veze. Kroz njihovo stradanje se ogleda društvo.
- Kako biste definisali svoje Kosovo?
Moje Kosovo je moje iskustvo, bivanje na kosovskometohijskom tlu, susreti sa svim nacionalnostima, rad u monaškoj dečanskoj biblioteci, rad sa Albancima u Beogradu, pisanje o njima i srazu kultura ovog tla.
- "Ostalo je politika" - zaključuje Vaša Dea pred samo padanje zavese. Gde su u ovoj priči granice politike i postoji li mogućnost bekstva od nje?
U "Hamletu", muškoj drami najpoznatijeg dramatičara, Šekspira, postoji tvrdnja na kraju "Ostalo je ćutanje". Po mom osećanju sveta, drame i konkretnog tragičnog sižea, ono što ostaje svima nama i posle smrti Teute i Jelene - jeste politika. Instrument društva koji ne donosi sreću ni radost pojedincu, onom koji nije na vlasti.
- Principi i stavovi od kojih ne odustajete?
Biti u svom vremenu. Biti protiv nacionalnih ideja u umetnosti. Ne biti državni umetnik. Biti subverzivan.
I kako, na kraju, kaže Teuta: "Umiremo jer smo izabrali, u podvojenoj zemlji, domovini otmica, klanja i progona."
Evo nekih izvoda iz intervjua:
Na kosovskometohijskom tlu najteže se snalaze žene. One su tradicijom, običajnim pravom, osobe drugog reda. Od njih ništa ne zavisi. Pitanje pojedinačne sudbine me je zanimalo i zato sam odabrala kao temu erotsku ljubav između dve žene, Srpkinje i Albanke, kao društveno najrizičnije veze. Kroz njihovo stradanje se ogleda društvo.
- Kako biste definisali svoje Kosovo?
Moje Kosovo je moje iskustvo, bivanje na kosovskometohijskom tlu, susreti sa svim nacionalnostima, rad u monaškoj dečanskoj biblioteci, rad sa Albancima u Beogradu, pisanje o njima i srazu kultura ovog tla.
- "Ostalo je politika" - zaključuje Vaša Dea pred samo padanje zavese. Gde su u ovoj priči granice politike i postoji li mogućnost bekstva od nje?
U "Hamletu", muškoj drami najpoznatijeg dramatičara, Šekspira, postoji tvrdnja na kraju "Ostalo je ćutanje". Po mom osećanju sveta, drame i konkretnog tragičnog sižea, ono što ostaje svima nama i posle smrti Teute i Jelene - jeste politika. Instrument društva koji ne donosi sreću ni radost pojedincu, onom koji nije na vlasti.
- Principi i stavovi od kojih ne odustajete?
Biti u svom vremenu. Biti protiv nacionalnih ideja u umetnosti. Ne biti državni umetnik. Biti subverzivan.
I kako, na kraju, kaže Teuta: "Umiremo jer smo izabrali, u podvojenoj zemlji, domovini otmica, klanja i progona."