Originally posted by Morgan Le Faye
Da nije pravilnije reci pravila materijalnog sveta?
Da, u pravu si, verovatno jeste.
Morgan na umu ima sliku Lucifera, druga je stvar shto ga vecine kao zlog. Morgan ga posmatra kao "davaoca obilja" "vechitog ljubavnika" Pana, Seta, Lokia, Hada....
Ali upravo ostajanje u materijalizmu magli pogled na sve aspekte svih tih entiiteta (koji su samo razlicita imena iste sile/ mada bih ja malo izdvojio Lokija).. no, ne verujem, naravno, da ti gledas na povrsan nacin. Iako je Lucifer, naravno "Princ ovog sveta".
Primordijalna sila egzistencije koja vishe ceni ljubav prema sebi.
Da, i tu si u pravu.
Stoga, zasto ga voleti, ili mu se klanjati?
Zar onda nije logicnije, i cak iskrenije, prosto voleti sebe?
..
Evo jednog citata, iz knjige "Dobra prorocanstva", Nila Gejmena & Teri Praceta, na pocetku radi se o razgovoru andjela i demona, prigodno nazvanog Krouli, izmedju ostalog (

) i zbog toga sto ovaj demon predstavlja i zmiju iz Edena, a Crawley, u slobodnom prevodu, znaci i ;puzeći'
Dakle:
>'Cijih ljudi?' upita Azirafal hladno.
Mojih ljudi', ispravi se Krouli 'Pa ne bass
mojih ljudi.
Mmmm, znas, Satanista.'
Pokusao je to da kaze s omlovazavanjem.Naravno, osim cinjenice da je svet bio zanimljivo mesto gde su obojica zeleli da uzivaju sto duze mogu, malo je bilo stvari u kojima su se njih dvojica slagali, ali imali su istovetno misljenje po pitanju onih ljudi koji su, iz ovog ili onog razloga, obozavali Princa Tame. Krouli se zbog njih uvek osecao neprijatno. Nije mogao bas da bude grub prema njima a da ne oseca za njih ono sto bi, recimo, veteran iz Vijetnama osecao prema nekome ko na sastanke Komsijske straze dolazi u uniformi.
Osim toga, uvek su bili tako depresivno puni entuzijazma.
Recimo, sve ono s naopako okrenutim krstovima, pentagramima i klanjem petlova. To je zbunjivalo vecinu demona. Nije bilo ni najmanje neophodno. Sve sto vam je trebalo da postanete Satanista bio je
napor volje. Mogli ste da budete to citavog zivota, a da uopste ni ne znate
sta je pentagram, niti ste morali da vidite mrtvog petla, osim u kasapnici.
Osim toga, neki staromodniji Satanisti, bili su zapravo, vrlo fini ljudi.
Izgovarali su reci, radili sve mehanicki, bas kao i ljudi koje su smatrali svojim protivnicima, a onda su isli kucama i ziveli u mirnoj osrednjosti do kraja nedelje, bez ijedne narocito zle misli u glavi.
A sto se tice ostalog...
Bilo je ljudi koji su se nazivali Satanistima od kojih se Krouliju dizala kosa na glavi. Nisu bile u pitanju samo stvari koje su radili, vec nacin na koji su za sve krivili Pakao. Dosli bi na neku zamisao od koje bi vam se stomak okrenuo i koju ni jedan demon ne bi mogao da smisli za hiljadu godina, nesto tako mracno i bezumno da bi to samo ljudski mozak mogao da osmisli, a onda bi dreknuli: " Djavo me je na to naterao" i stekli naklonost suda, iako je stvar bila u tome da Djavo retko terao ikoga na bilo sta. Nije morao. To je nekim ljudima bilo tesko da shvate. Pakao nije bio veliki rezervoar Zla, nista vise nego sto je Raj, po Kroulijevom misljenju, bio rasadnik dobrote; bile su to samo dve strane u kosmickoj partiji saha. Mesto gde se mogla naci prava stvar, istinska milost i iskonsko zlo od kog srce zastaje, nalazilo se u samom ljudskom umu.<
...
Veoma cenim oba pisca.