Originally posted by Stripi
A glede unakrsne vatre mene i 2kune, to se u pravilu događa kada upravo ti i još tako neki radite upravo ono što ja ne volim - generalizirate. Kako reagiram kad neko mene, samo zato što sam Hrvat proziva za ustašluk, tako reagiram i ovdje kada neko nekog, samo zato što je Srbin ili Bošnjak ili neš treće, proziva po nacionalnoj osnovi iako je čovjek, ili više njih, nije ni kriv ni dužan. Znam ja da je to tebi neshvatljivo, no šta da se radi.
Ne ulazeći u to da li te je zelenabombonica nazivala ustašom ili ne, meni se čini da i ti pomalo generaliziraš. Jer da ne generaliziraš, ne bi ti ni smetalo što te neko proziva za ustašluk. Naime, ne samo da, naravno, nisu svi Hrvati ustaše, nego ni sve ustaše nisu zločinci i ubice. Na primer, moj pokojni deda je 1941. godine od jednog ustaše, inače svojeg predratnog prijatelja, dobio štos propusnica, uz napomenu da ih odmah podeli svim Srbima u svom komšiluku i da svi beže za Srbiju, jer za sledeći dan ustaše planiraju da naprave raciju i pohapse sve Srbe u tom kraju. Jednu propusnicu je pomenuti ustaša zadržao za sebe i otišao i on u Srbiju kao izbeglica.*
E za mene taj ustaša nikako nije bio zločinac i ubica već jedan istinski veliki ČOVEK!
*EDIT: Zapravo, kao što je dobro primetila zelenabombonica, ne znam da li je i taj ustaša otišao u Srbiju kao izbeglica. Ono što znam jeste da je pobegao iz NDH, negde van dometa ustaške vlasti. Ali možda je verovatnije da je otišao u Dalmaciju, u italijansku okupacionu zonu, nego u Nedićevu Srbiju.
Ali moram da prokomentarišem i onaj tvoj citat koji navodi zelenabombonica, kad već, glede tog citata, i mene spominje:
Originally posted by zelenabombonica
Istoriju si verovatno proucavao zajedno sa Mariskom pa si o Srbima iz Hrvatske napisao ovo (na trecoj strani teme ''I u danasnjoj Hrvatskoj ustaskoj praksa'') :
Taj etnički čist prostor koji spominješ jest onaj na koji su se doselili kad su sprašeni sa Kosova. To ni tada nije bilo njihovo, tamo su primljeni. I sasvim lijepo su vratili, svaka čast.
Moram da napomenem da se Srbi nisu doselili na taj etnički čist prostor (koji Burak spominje) tek onda kad su "sprašeni" sa Kosova - dakle 1690. godine. Ne, Srbi su se u taj prostor počeli naseljavati već u XVI veku, onako kako se pomerala zapadna granica osmanlijske carevine. Drugim rečima, Srbi su se u te krajeve doselili za vreme turske vladavine, bivajući u turskoj službi, kao turski graničari, krajišnici, na tzv. Zapadnom Balkanu. Uostalom, nisu li zapadne granice tzv. Velike Srbije, koje spominje Šešelj (Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica), upravo najzapadnije granice do kojih se prostirala Turska carevina na Zapadnom Balkanu? A to su bile i zapadne granice Pećke patrijaršije Srpske pravoslavne crkve, obnovljene 1557. godine, u vreme kada je brat srpskog patrijarha Makarija, Mehmed-paša Sokolović, bio turski veliki vezir.
Kada su ti krajevi oslobođeni od Turaka, Srbi nisu proterani, već su službu turskom sultanu zamenili službom austrijskom caru (a hrvatskom i ugarskom kralju). I dalje su bili graničari, krajišnici, ali sada carski i kraljevski. Prvi puta su 1991. godine postali
srpski graničari, na braniku srpstva, braneći svoja vekovna ognjišta itd. i sl.

I odmah su počinili progone, odnosno etničko čišćenje hrvatskog stanovništva sa teritorija koji su kontrolisali, na šta se, naravno u sarkastičnom tonu, verujem, odnosio tvoj citat, u onom delu koji je zelenabombonica boldirala. (I sasvim lijepo su vratili, svaka čast.)
Summa summarum, zašto u tolikoj meri govorim o istoriji? Zato što ne verujem da će samo kažnjavanje zločinaca (npr. Mladića) imati realnog efekta u smislu prevencije nekih budućih međunacionalnih trvenja, sukoba, zločina...

Jer samim kažnjavanjem zločinaca oni se, u neku ruku, doživljavaju kao heroji, mučenici i sl. Na taj način ne može doći do promene svesti, koja je, po mom mišljenju, nužna za istinsko pomirenje (ako je istinskog mira, bratstva-jedinstva itd. uopšte ikada i bilo...

). Verujem da je samo promenom svesti, njenim oslobađanjem od mitskog gledanja na stvarnost (npr. oslobađanjem od mita o apsolutnoj bezgrešnosti i vekovnom mučeništvu mnogostradalnog srpskog nebeskog naroda, koji je uvek kroz svoju istoriju bio samo žrtva, nikada krvnik), moguće doći do istinskog poštovanja i uvažavanja među narodima na ovim prostorima. Nije potrebno da se volimo, glumimo neko lažno bratstvo i jedinstvo, ali jeste potrebno da se ne mrzimo, već međusobno uvažavamo i poštujemo. A to je moguće samo ako, umesto romantičarskih istorijskih mitova, poznajemo realne istorijske činjenice o svojem i susednim narodima.