Originally posted by J...
Fromm, koliko se secam, pravi razliku izmedju individualnosti i autoritarnosti. Po njemu, individualac je zrela licnost a individualnost znaci potpuno oslobadjanje od uticaja sredine, porodice, drustva, drzave, drugih ljudi pa u ovom slucaju i osobe s kojom smo u vezi. Dok je autoritarna osoba sve suprotno od toga, kao sraf u mehanizmu masine, ne moze da funkcionise samostalno.
E sad, pitam se da li covek moze zaista da postane individualac tj. oslobodjen svih veza tako lako, tj. kad odluci ili prvo mora da prozivi sve te veze i da bude deo "masine" da bi onda tek shvatio sta je i gde je i tada radio na tome da se oslobodi i da pokusa da funkcionise samostalno van toga.
Jer u prvom slucaju, mislim da bi u pitanju bila prividna individualnost tj. covek se trudi da se drzi van "masine" ali ne zna sam da funkcionise. Zato mislim da svi mi prvo moramo proci kroz te "nezrele" autoritarne veze, pocev od drustva, porodice, drzave pa i vezivanja za druge osobe da bi tek posle odlucili da eventualno pogledamo i kako izgleda ziveti i van svega toga. Ipak svi mi na svet dolazimo kao brojevi, kao "srafovi" za masinu drustva jer nas za to od malena i pripremaju.
E sad, sto se tice ovih recenica, sve ovo sto sam pricala u ovom slucaju se ogranicava na odnos dvoje ljudi. Verovatno ova recenica oznacena kao "nezrela" znaci da je osoba zavisna od drugih i to joj se oznacava kao mana a ova druga recenica bi trebalo da oznacava samostalnu i zrelu osobu.
Mada, ja se onda pitam sta ce toj "zreloj" osobi uopste neko ako je vec toliko "samostalna".
Iz toga sledi da je vrlo relativno odredjeno sta je "zrelost" a sta "nezrelost".
Zakljucak - ne treba se time opterecivati.
Slazem se u potpunosti, sa prva 3 pasusa.
Enivejs. 'Zrela' osoba ne ulazi u vezu zato sto joj je potrebno da ima nekog, da bude voljena, slusana, savetovana, da bi se neko bavio njom i njenim problemima, nesigurnostima i bagovima, da bi neko gradio njeno samopouzdanje, da bi joj neko dokazao da vredi i da moze biti voljena, i iz svih onih poptuno pogresnih razloga za ulazak u vezu, vec jednostvano zato sto ima potrebu da voli i zato sto moze da voli odredjenu drugu osobu i da sa njom gradi odredjenu vrstu zrelog odnosa koji obema odgovara. Covek moze da bude u odredjenom smislu potpuno samostalan i samodovoljan, ali ga to ne lisava emocija i potrebe da ih realizuje.
I ogromna je razlika (u mom slucaju potpuno nemoguce) kada pokusavas da izgradis vezu sa nekim ko je nezreo, ljubomoran, posesivan, nesamostalan, koji pokusava da te menja, prilagodjava sebi i svojoj projekciji tebe, svojim potrebama, ko od tebe trazi neke sumanute i iracionalne dokaze ljubavi, ucenjuje te i slicno i kada su i vezi s nekim ko te zeli upravo takvu kakva jesi, i postuje te i voli onakvu kakva jesi, zato sto na isti nacin postuje i sebe, sa nekim ko moze i ume da zivi, razvija se, raste i bez tebe, ali zeli to sa tobom.
Milslim, malo je komplikovanije to sve objasniti, ja sam pre 2 i po godine to pokusavala bezuspesno da objasnim jednoj ljubavnici, pa nista nije shvatila. Doduse tu je pitanje bilo: "Ako nadjes takvu osobu (koja je zrela, samostalna, samodovoljna, izgradjena, samosvesna, zna sta hoce od zivota i ume i moze da zivi sama...) sta ces joj onda ti?".
I ne treba da joj trebam.