- 24 Jul 2009, 18:18
#1551089
Ja nikada nisam osetio potrebu da se outujem.
Nemam nikakvih problema sa činjenicom da sam gay i to uopšte ne utiče na moj svakodnevni život, niti posao, niti društvo.
Nije mi nikakav problem da živim u laži i da lažem druge. Uostalom: otac je već imao dva srčana udara, ako bi saznao, to bi mu bilo poslednje. Majka je takođe jako bolesna, ona bi to prihvatila, čak šta više, mislim da ona zna, ali ne želi meni da kaže. A siguran sam da bi to prihvatila, ali bi bila razočarana. Za sestru ne znam šta bi rekla, prijatelje takođe. Znam ja njihove stavove i znam da se ne bi ništa promenilo čak i kada bi saznali, ali ja ne vidim potrebu da to ikome kažem. Baš mi je lepo i ovako. I ko kaže da ne mogu da zagrlim voljenu osobu na sred ulice? Ako se neko buni: "Hej, to mi je brat od tetke, jbt, fuck off" XD
"Kevo, daj neki keš, imam sudar sa jednom ribom"
(naravno, sudar je sa jednim likom" itd. itd.
Nekima je ovo pogrešno, ja to znam, ali je to stvar ličnog izbora. Ako već ne biramo ko smo i šta smo, onda barem možemo da kontrolišemo kakvi smo u tuđim očima. Na kraju krajeva, sve se svodi baš na to. Nevažno sad za outovanje, svi mi imamo nake mračne tajne koje nikome ne otkrivamo i trudimo se da ih krijemo iz sve snage....