To je malo prejaka rec... Ne bih rekla da sam bas progoniteljka ali jesam uporna prilikom zaljubljivanja a to najvise zato sto se meni to jako retko desava. Samo sto sam suvise mudra ili lukava

da bih toj osobi sela na glavu jer znam da bi to stvorilo otpor i od veze ne bi bilo nista. S jedne strane pokazem osecanja, jer to je i lepo a i ima i ona izreka da se kasalj i ljubav ne mogu sakriti

S druge strane sputam sebe, nikakvo zvanje osobe ako vidim da npr ne zeli da me vidja onoliko koliko bih ja zelela. Zaposlim se drugim stvarima mada to u nekom stanju zaljubljenosti tesko ide, ali prodju dani nekako. I kada se vidim sa osobom onda gledam da to vreme koje provedemo bude blistavo te da i ta osoba pozeli da me vidja cesce nakon toga. Mislim da je greska koju ljudi cesto prave sto izgledaju groznicavo kad vide osobu u koju su zaljubljeni ili cak naprave scenu. Ja sam gledala da to ne cinim, ako treba prethodno sa sobom porazgovaram da bih se resila eventualnog besa i sujete. Pokusam da razumem drugu stranu a dam i sebi podrsku, nesto u tom stilu...