- 24 Avg 2009, 02:00
#1589438
Homoseksualcima je nekad bilo lakše nego danas
23.08.2009.
Organizatori predstojeće Povorke ponosa tvrde da je Beograd još osamdesetih godina prošlog veka bio jedan od liberalnijih gradova i da su gej lezbo pripadnici i tada imali svoja mesta za okupljanja, druženja i izlaske. Oni tvrde da je zabluda da je toj populaciji tada bilo teže nego danas.
Jedan od organizatora predstojeće Povorke ponosa Boban Stojanović iz Kvirije kaže za „Borbu" da je tokom devedesetih godina došlo do dva paralelna procesa: osnivanja prve gej-lezbejske organizacije i do porasta homofobije u društvu.
„Krajem osamdesetih, prošlog veka, Beograd je važio za jedan od liberalnijih gradova istočnog bloka. Postojale su u prestonici Srbije gej i lezbejske večeri u beogradskim kafićima, na Ušću, parku iza JDP-a ili u parku kod autobuske stanice. Grad je prihvatao različitost u većoj meri nego sada", rekao je Stojanović. On dodaje da je postojala alternativna kultura i da su gej ljudi činili deo javnog života, od avangardnih umetnika do etabliranih intelektualaca.
„Da se nije desio rat i ekonomska kriza koju je rat prouzrokovao, verovatno bi stepen tolerancije bio na višem nivou nego što je danas. Nažalost, mržnja koja se plasirala u mračnim vremenima, devedesetih, često je bila usmerena na nevine, a homofobija je redovna pojava jer se njome opravdavaju sve druge greške", objašnjava Stojanović.
Prema njegovim rečima mnogo je lakše reći da su gejevi krivi za nizak natalitet, nego okriviti za to političare i dobrovoljce koji su u ratove odvodili reproduktivno sposobno heteroseksualno stanovništvo.
Boban Stojanović tvrdi da je Beograd je pratio savremena kretanja i da su gejevi i lezbejke počeli da budu jednakopravni građani države u kojoj žive.
„Prva organizacija 'Arkadija', osnovana je 1990. godine ali je njen rad bio prilično blokiran zbog loše političke situacije i rata koji su se javili paralelno. Naravno, uvek kada jedna marginalizova grupa traži svoja prava pojave se oni koji ta ista prava žele da ukinu. Takođe, borba za prava ima svoje posledice, a poruka koju nasilnici šalju LGBT populaciji je da se drže svoja četiri zida i da ćute je sramna", kaže Stojanović. On navodi da je veoma teško praviti paralelu između „nekad" i „sad" jer je izgubljen onaj međuprostor devedesetih koji bi puno značio za gej populaciju u Srbiji.
„Društvo je možda bilo zatvoreno, ali iz drugih razloga, gej prava nisu bila tada tema. Član Krivičnog zakona koji je inkriminisao homoseksaulne odnose nikada u praksi nije primenjen, što ide u prilog činjenici da je društvena klima prema različitostima ipak bila drugačija", tvrdi Stojanović.
Prema Stojanovićevim rečima oko deset odsto stanovništva Srbije pripada gej populaciji.
Preuzeto sa borba.rs
-------------------------------------------------------------------------------
Hoce li jos neko da isprica kako je bilo tad?
23.08.2009.
Organizatori predstojeće Povorke ponosa tvrde da je Beograd još osamdesetih godina prošlog veka bio jedan od liberalnijih gradova i da su gej lezbo pripadnici i tada imali svoja mesta za okupljanja, druženja i izlaske. Oni tvrde da je zabluda da je toj populaciji tada bilo teže nego danas.
Jedan od organizatora predstojeće Povorke ponosa Boban Stojanović iz Kvirije kaže za „Borbu" da je tokom devedesetih godina došlo do dva paralelna procesa: osnivanja prve gej-lezbejske organizacije i do porasta homofobije u društvu.
„Krajem osamdesetih, prošlog veka, Beograd je važio za jedan od liberalnijih gradova istočnog bloka. Postojale su u prestonici Srbije gej i lezbejske večeri u beogradskim kafićima, na Ušću, parku iza JDP-a ili u parku kod autobuske stanice. Grad je prihvatao različitost u većoj meri nego sada", rekao je Stojanović. On dodaje da je postojala alternativna kultura i da su gej ljudi činili deo javnog života, od avangardnih umetnika do etabliranih intelektualaca.
„Da se nije desio rat i ekonomska kriza koju je rat prouzrokovao, verovatno bi stepen tolerancije bio na višem nivou nego što je danas. Nažalost, mržnja koja se plasirala u mračnim vremenima, devedesetih, često je bila usmerena na nevine, a homofobija je redovna pojava jer se njome opravdavaju sve druge greške", objašnjava Stojanović.
Prema njegovim rečima mnogo je lakše reći da su gejevi krivi za nizak natalitet, nego okriviti za to političare i dobrovoljce koji su u ratove odvodili reproduktivno sposobno heteroseksualno stanovništvo.
Boban Stojanović tvrdi da je Beograd je pratio savremena kretanja i da su gejevi i lezbejke počeli da budu jednakopravni građani države u kojoj žive.
„Prva organizacija 'Arkadija', osnovana je 1990. godine ali je njen rad bio prilično blokiran zbog loše političke situacije i rata koji su se javili paralelno. Naravno, uvek kada jedna marginalizova grupa traži svoja prava pojave se oni koji ta ista prava žele da ukinu. Takođe, borba za prava ima svoje posledice, a poruka koju nasilnici šalju LGBT populaciji je da se drže svoja četiri zida i da ćute je sramna", kaže Stojanović. On navodi da je veoma teško praviti paralelu između „nekad" i „sad" jer je izgubljen onaj međuprostor devedesetih koji bi puno značio za gej populaciju u Srbiji.
„Društvo je možda bilo zatvoreno, ali iz drugih razloga, gej prava nisu bila tada tema. Član Krivičnog zakona koji je inkriminisao homoseksaulne odnose nikada u praksi nije primenjen, što ide u prilog činjenici da je društvena klima prema različitostima ipak bila drugačija", tvrdi Stojanović.
Prema Stojanovićevim rečima oko deset odsto stanovništva Srbije pripada gej populaciji.
Preuzeto sa borba.rs
-------------------------------------------------------------------------------
Hoce li jos neko da isprica kako je bilo tad?