- 01 Jun 2008, 22:51
#1130736
Mili/e moji/e,
podstaknuta danasnjim razmisljanjem o sebi, o svetu oko sebe i ljudima koje volim, a inspirisana brojnim stranim forumima na kojima postoji mesto bas za mene i ljude u poziciji slicnoj mojoj (jedna od zajednickih stvari nam je i to da smo u vezi sa transseksualnom / transrodnom osobom), resila sam da otvorim ovu temu. Nisam sigurna koliko ce zaziveti (jer i dalje ne mogu da verujem koliko su diskusije na stranim trans forumima u odnosu na nas mali potforum ovde zive, a clanice i clanovi brojni - toliko zivotnih prica i iskustava na jednom mestu!!
), ali hajde da pokusamo...
Da se razumemo: i ovdasnji potforum vezan za transrodna / transseksualna / interseksualna / queer pitanja napreduje svakog dana sve vise, zahvaljujuci hrabrim pojedincima i pojedinkama
, ali se i dalje ne mogu otrgnuti utisku da su ljudi negde tamo "izvan" mnogo komunikativniji i spremniji da otvoreno popricaju o svemu onome sto ih interesuje, dovodi u dilemu ili pak muci. Da li ih zaista ima vise? Ili se lakse oslobadjaju? Mozda su samo u prilici da vise koriste Internet???
Otidoh u digresiju.
Hvala onima koji su izdrzali citanje ovog posta do sada.
Ono o cemu sam u stvari htela da razgovaram su ljudi koji su tu, uz transseksualne / transrodne osobe - kao podrska, oslonac, kao neko sa kim ona ili on uvek mogu razgovarati, smejati se, isplakati se, pozaliti se, planirati, radovati se, proslavljati, pitati, ici zajedno kroz male i velike svakodnevne i nesvakodnevne stvari, ljude i dogadjaje... To mogu biti partner / partnerka, prijatelj / prijateljica, sestra / brat, roditelji...
Ja sam jedna od tih osoba.
Mnogo volim jednog transseksualnog decka.
Mog decka.
U divnoj smo vezi godinu dana, zivimo zajedno, i za to vreme sa njim sam prosla i njegova preispitivanja sebe samog, i barijeru da se o tome u kuci uopste progovori, i njegov coming out kao transrodne, a zatim i transseksualne osobe, i ponovo njegovo preispitivanje sebe, pa zatim svoja razmisljanja: ko sam ja, da li se moja seksualna orijentacija menja, da li je uopste potrebno ubacivati se u ogranicene "kutije" po pitanju rodnog identiteta i / ili seksualne orijentacije, sta dalje, koliko sam snazna, koliko nisam, koliko je potrebno da budem snaznija da pruzim oslonac i njemu i sebi i jos mnogo, mnogo pitanja je pokrenuto za prethodnih godinu dana...
Jos sam tu. Nikada nisam ni pomislila da odem. Jos sam, i sve vise i vise, strpljiva da na vec pomalo dosadna i serijska pitanja poznanika i drugova tipa: "a kako to?", "a jesi li ti sad lezbejka ili strejt?", "a mozda si biseksualna, pa sto onda nisi sa biomuskarcem?", "a sta je to transseksualno, sad mi nije jasno kako se to razlikuje od ovog i onog i blablabla..."
Tu sam zato sto ga volim neizmerno, i tu sam u svakom momentu da mu budem podrska i sigurnost, u svim strahovima, dilemama, zeljama, teznjama, ispunjenjima. Tu sam da budem uz njega, zbog svega onoga divnog sto On Jeste.
Medjutim, koliko god da sam snazna, ponekad i meni treba podrska, i trebaju mi razgovori sa ljudima koji su u slicnoj zivotnoj prici kao ja.
Ovo je tema za sve one koji su bliski TS / TG osobama.
Dragi moji i drage moje koji/e ste aktivni/e na ovom potforumu
, dovedite i svoje bliznje koji su uz vas da popricaju na ovu temu. Tema neka bude za sada siroka - o svim situacijama, pitanjima i razmisljanjima sa kojima se mi, koji smo sa Vama, suocavamo.
Ili, ukoliko ste inspirisani/e, otvorimo jos tema!!!
Grlim Vas, prehrabri/e ste.
Vanilica.
podstaknuta danasnjim razmisljanjem o sebi, o svetu oko sebe i ljudima koje volim, a inspirisana brojnim stranim forumima na kojima postoji mesto bas za mene i ljude u poziciji slicnoj mojoj (jedna od zajednickih stvari nam je i to da smo u vezi sa transseksualnom / transrodnom osobom), resila sam da otvorim ovu temu. Nisam sigurna koliko ce zaziveti (jer i dalje ne mogu da verujem koliko su diskusije na stranim trans forumima u odnosu na nas mali potforum ovde zive, a clanice i clanovi brojni - toliko zivotnih prica i iskustava na jednom mestu!!



Da se razumemo: i ovdasnji potforum vezan za transrodna / transseksualna / interseksualna / queer pitanja napreduje svakog dana sve vise, zahvaljujuci hrabrim pojedincima i pojedinkama



Otidoh u digresiju.
Hvala onima koji su izdrzali citanje ovog posta do sada.

Ono o cemu sam u stvari htela da razgovaram su ljudi koji su tu, uz transseksualne / transrodne osobe - kao podrska, oslonac, kao neko sa kim ona ili on uvek mogu razgovarati, smejati se, isplakati se, pozaliti se, planirati, radovati se, proslavljati, pitati, ici zajedno kroz male i velike svakodnevne i nesvakodnevne stvari, ljude i dogadjaje... To mogu biti partner / partnerka, prijatelj / prijateljica, sestra / brat, roditelji...
Ja sam jedna od tih osoba.
Mnogo volim jednog transseksualnog decka.


Jos sam tu. Nikada nisam ni pomislila da odem. Jos sam, i sve vise i vise, strpljiva da na vec pomalo dosadna i serijska pitanja poznanika i drugova tipa: "a kako to?", "a jesi li ti sad lezbejka ili strejt?", "a mozda si biseksualna, pa sto onda nisi sa biomuskarcem?", "a sta je to transseksualno, sad mi nije jasno kako se to razlikuje od ovog i onog i blablabla..."
Tu sam zato sto ga volim neizmerno, i tu sam u svakom momentu da mu budem podrska i sigurnost, u svim strahovima, dilemama, zeljama, teznjama, ispunjenjima. Tu sam da budem uz njega, zbog svega onoga divnog sto On Jeste.


Medjutim, koliko god da sam snazna, ponekad i meni treba podrska, i trebaju mi razgovori sa ljudima koji su u slicnoj zivotnoj prici kao ja.
Ovo je tema za sve one koji su bliski TS / TG osobama.

Dragi moji i drage moje koji/e ste aktivni/e na ovom potforumu


Ili, ukoliko ste inspirisani/e, otvorimo jos tema!!!


Grlim Vas, prehrabri/e ste.

Vanilica.
