- 26 Nov 2006, 12:58
#635050
DOKAZ da je, kako narod odavno tvrdi, ljubav slepa, sad je dala i nauka. Crno na belo, u svojoj doktorskoj disertaciji, švajcarski istraživač funkcija ljudskog mozga, Andreas Bartels, opisao je šta se to dešava sa zaljubljenima i kako je moguće da oni prosto “oslepe” u prisustvu voljene osobe.
Bartels je ispitao 17 žena i šest muškaraca sa Londonskog univerziteta da bi dokazao da zaljubljeni, gledajući fotografiju “objekta” svoje ljubavi, vide slabije nego inače. A, jasno je šta se to previđa - mane i fizički nedostatci voljenih, a nikako, naravno, njihove vrline. I tako sve dok se ne odljubi, kad čovek “progleda”...
MALI, ALI EMOTIVNI
ČETIRI sićušna regiona u mozgu, poklanjaju ljudskom rodu najlepše od svih emocija - ljubav. Bartels kaže da je prosto fascinantno kako se upravo u ovim skupovima sivih ćelija, u trenucima kada zaljubljenog preplavljuju osećaji, aktivnost smanjuje.
Ovakav zaključak, on je predstavio na godišnjici američkog društva neurologa u NJu Orleansu. Reč je zapravo o površini mozga od samo nekoliko kvadratnih santimetara, koji modeliraju sliku u korist onoga ko je na njoj, ukoliko je u pitanju voljena osoba.
Pri odabiru osoba za testiranje, ovaj naučnik uzimao je u obzir, pre svega, odgovor kandidata na pitanje koliko su zaljubljeni. On se sadržavao u jednoj jedinoj reči - ludo. Svih 17 žena i šest muškaraca, imalo je čvrstu vezu u trajanju od barem dve godine. Nagrade za učešće u istraživanju bili su 20 evra i majica sa otiskom sopstvenog mozga.
Zauzvrat, dobrovoljci su morali dugo da leže skvrčeni i nepomični u specijalnom skeneru, koji im je merio moždane impulse. Za vreme snimanja, morali su da gledaju naizmenično portrete svojih voljenih i fotografije dobrih prijatelja istog životnog doba i pola. Svaki put, bez izuzetka, uređaj je registrovao aktiviranje tačno četiri navedena dela mozga, kad bi čovek pogledao u sliku osobe u koju je ludo zaljubljen. Bartels je rad, proizašao iz ovog testiranja, nazvao “Neuronski korelat romantične ljubavi”.
LJUBAVNI REGIONI
ZANIMLJIVO je da svi Batelsovi “ljubavni regioni” leže upravo u delu mozga, čija se aktivnost povećava uzimanjem stimulativnih sredstava i droge, kakva je, recimo, kokain. Eto i racionalne potvrde još jedne narodne izreke da je “ljubav kao droga”.
Bartels je pronašao i prosto objašnjenje veoma sužene moći razmišljanja kod zaljubljenih - i ovlašni pogled na voljeno biće u stanju je da omete funkcije više moždanih regiona, i to onih nadležnih za pamćenje, pažnju i rešavanje komplikovanih zadataka, odnosno problema.
- Osim toga dodaje ovaj naučnik - desni prefrontalni režanj mozga, sasvim se deaktivira. Reč je o regionu koji je izuzetno aktivan kad je čovek u depresiji. Najzad, kod zaljubljenih se, kao na dugme, “isključuju” još dva dela centralnog nervnog organa - pravo oni koji igraju važnu ulogu u stvaranju osećaja straha.
Na pitanje kakav bi bio praktični efekat njegovog otkrića, Bartels, kroz smeh, kaže: “Sada znamo koje delove mozga treba izvaditi u slučaju neuzvraćene ljubavi”, a ozbiljno zaključuje da bi, u budućnosti, skenerom možda moglo da se izmeri koliko neko nekog zaista voli.
DODIR I MIRIS
NAUČNICI okupljeni oko Andreasa Bartelsa smatraju da bi prvi sledeći koraci u pravcu sticanja novih znanja vezanih za upravo dokazanu tvrdnju da ljubav ima svoje mesto u mozgu, bila nova testiranja.
I, dok bi se u prvom krugu istraživanja, postupak svodio na stimulisanje odgovornih regiona u mozgu gledanjem na fotografiju voljenog bića, sada bi valjalo testirati odgovor mozga na dodir i miris onoga u kog smo zaljubljeni, nagoveštavaju naučnici.
Bartels je ispitao 17 žena i šest muškaraca sa Londonskog univerziteta da bi dokazao da zaljubljeni, gledajući fotografiju “objekta” svoje ljubavi, vide slabije nego inače. A, jasno je šta se to previđa - mane i fizički nedostatci voljenih, a nikako, naravno, njihove vrline. I tako sve dok se ne odljubi, kad čovek “progleda”...
MALI, ALI EMOTIVNI
ČETIRI sićušna regiona u mozgu, poklanjaju ljudskom rodu najlepše od svih emocija - ljubav. Bartels kaže da je prosto fascinantno kako se upravo u ovim skupovima sivih ćelija, u trenucima kada zaljubljenog preplavljuju osećaji, aktivnost smanjuje.
Ovakav zaključak, on je predstavio na godišnjici američkog društva neurologa u NJu Orleansu. Reč je zapravo o površini mozga od samo nekoliko kvadratnih santimetara, koji modeliraju sliku u korist onoga ko je na njoj, ukoliko je u pitanju voljena osoba.
Pri odabiru osoba za testiranje, ovaj naučnik uzimao je u obzir, pre svega, odgovor kandidata na pitanje koliko su zaljubljeni. On se sadržavao u jednoj jedinoj reči - ludo. Svih 17 žena i šest muškaraca, imalo je čvrstu vezu u trajanju od barem dve godine. Nagrade za učešće u istraživanju bili su 20 evra i majica sa otiskom sopstvenog mozga.
Zauzvrat, dobrovoljci su morali dugo da leže skvrčeni i nepomični u specijalnom skeneru, koji im je merio moždane impulse. Za vreme snimanja, morali su da gledaju naizmenično portrete svojih voljenih i fotografije dobrih prijatelja istog životnog doba i pola. Svaki put, bez izuzetka, uređaj je registrovao aktiviranje tačno četiri navedena dela mozga, kad bi čovek pogledao u sliku osobe u koju je ludo zaljubljen. Bartels je rad, proizašao iz ovog testiranja, nazvao “Neuronski korelat romantične ljubavi”.
LJUBAVNI REGIONI
ZANIMLJIVO je da svi Batelsovi “ljubavni regioni” leže upravo u delu mozga, čija se aktivnost povećava uzimanjem stimulativnih sredstava i droge, kakva je, recimo, kokain. Eto i racionalne potvrde još jedne narodne izreke da je “ljubav kao droga”.
Bartels je pronašao i prosto objašnjenje veoma sužene moći razmišljanja kod zaljubljenih - i ovlašni pogled na voljeno biće u stanju je da omete funkcije više moždanih regiona, i to onih nadležnih za pamćenje, pažnju i rešavanje komplikovanih zadataka, odnosno problema.
- Osim toga dodaje ovaj naučnik - desni prefrontalni režanj mozga, sasvim se deaktivira. Reč je o regionu koji je izuzetno aktivan kad je čovek u depresiji. Najzad, kod zaljubljenih se, kao na dugme, “isključuju” još dva dela centralnog nervnog organa - pravo oni koji igraju važnu ulogu u stvaranju osećaja straha.
Na pitanje kakav bi bio praktični efekat njegovog otkrića, Bartels, kroz smeh, kaže: “Sada znamo koje delove mozga treba izvaditi u slučaju neuzvraćene ljubavi”, a ozbiljno zaključuje da bi, u budućnosti, skenerom možda moglo da se izmeri koliko neko nekog zaista voli.
DODIR I MIRIS
NAUČNICI okupljeni oko Andreasa Bartelsa smatraju da bi prvi sledeći koraci u pravcu sticanja novih znanja vezanih za upravo dokazanu tvrdnju da ljubav ima svoje mesto u mozgu, bila nova testiranja.
I, dok bi se u prvom krugu istraživanja, postupak svodio na stimulisanje odgovornih regiona u mozgu gledanjem na fotografiju voljenog bića, sada bi valjalo testirati odgovor mozga na dodir i miris onoga u kog smo zaljubljeni, nagoveštavaju naučnici.