Osetljiva sam na laskanje, nervira me i stalno se pitam sta ta osoba hoce od mene. Na svu srecu pa brzo predju na stvar obicno, pa ne moram da se zamlacujem dugo, vec samo odlucim da li hocu ili necu da uradim to sto hoce od mene.
Komplimente volim ako su iskreni i dobronamerni (kao i bilo ko drugi, je l). Cesto se postidim pomalo kada mi neko da kompliment, bilo da je u vezi sa izgledom ili znanjem ili vestinom. Srecna sam, ali ne volim bas da sam u centru paznje, malo me to cini nervoznom. S druge strane, jedan na jedan sa ljudima koje volim, iskren i direktan kompliment znaci mi mnogo. Tako se i trudim da ih dajem, direktno i sa adekvatnim obrazlozenjem, nikada ako nisu zasluzeni.
Izuzetak je jedno ako je nekome stvarno potrebno ohrabrenje tog vida. Na primer devojka koja ide sa mnom na ples je malcice smotana i ima malo losiji osecaj za ritam nego vecina ljudi iz nase grupe. To su stvari koje mogu da se prevazidju uz puno vezbe, a ona nije lenja, ali ima problem sa samopouzdanjem i bila je na rubu da odustane. Zato smo svi nesvesno pojacali sa komplimentima tipa da joj je bolji skok danas nego prosli trening, da joj je reel lepsi, da je brzo upamtila sve korake...I stvarno nije odustala i vremenom je malo o'ladila sa negativom
