Bootstrap Framework 3.3.6

Over a dozen reusable components built to provide iconography, dropdowns, input groups, navigation, alerts, and much more...

Prijateljstvo, druženje i ostale radosti socijalizacije

Moderatori: IriS, Moderators

By Speculum Columbae
#2693298
[url=http://www.gay-serbia.com/forum/viewtopic.php?p=1962430#p1962430]Srklet napisao:[/url]najgore iskustvo u zivotu mi je bez konkurencije neizljeciv osjecaj razocaranja u samoga sebe. mislim da sam mogao i trebao vise i bolje, uvijek i u svemu.
u svim stvarima koje sam za sebe definirao i osjecao kao najvaznije sam underachiever, a u nekim drugima, koje mi nisu ni priblizno toliko vazne, znam biti savrsen.
Kod mene taj problem ima drugu dimenziju - toliko sam dobar u nekim stvarima da me to, po pravilu otuđuje od ljudi, pa nisam u njima mogao često na odgovarajući način da uživam.
posebno me otuđuje onih koji imaju iste afinitete i strasti, od kojih bih očekivao da mi budu prijatelji.
A o osećaju da ništa ne radim kako treba da ne pričam.
Korisnikov avatar
By Blady
#2693343
[url=http://gay-serbia.com/forum/viewtopic.php?p=2552291#p2552291]Blady napisao:[/url]Previse losih stvari,
ne mogu stati na ovu temu.
Pored one situacije sa bivsom devojkom, to sam negde drugde pisala.
I pored usranog detinjstva, koje mi je otac alkoholicar priredio,
Jedno od dva mozda najgorih iskustava je dok sam gledala mamu kako umire,
to je bila vec faza kada nije mogla da me prepozna, a umrla je nakon par sati.
Povrh svega, znala sam kada ce umreti.
I kada je baba umrla, koju nisam uopste volela, s obzirom da je tetka u tom momentu bila sama, trebala je da je presvuce, a ja sam bila prva koja je saznala.
Taj osecaj, dok pipas bezivotno telo, i gledas ga je bio odvratan.
Jos manje vise to, ali kad je tetka okrenula u jednom momentu, skontala sam kako joj govance viri iz dupeta gde sam otisla u wc i ispeglala se.
Taj osecaj pipanja bezivotnog tela stare osobe, taj miris, nesto odvratnije, pored gledanja umiranja mame, nisam dozivela.
A bilo ih je..
Korisnikov avatar
By Mars
#2693365
Mi nismo hteli da postajemo zrelije i jače osobe na taj način, nego smo dali pare da to profesionalci urade za nas.

Sreca pa kao i druge stvari to danas mozes da kupis, i to vrlo kvalitetno (bio sam iznenađen, samo još nemaju šminkanje i friziranje kao po amerikama).
Korisnikov avatar
By Macan86
#2693399
Kad razmišljam o najgorim životnim iskustvima koja sam imao meni padaju na pamet prvo stvari koje sam doživeo u osnovnoj školi...Bilo je mnogo ozbiljnijih stvari posle toga i mislim da bi svakom drugom čoveku prvo nešto od toga palo na pamet ali eto...Valjda zato što nisam bio pripremljen za takav tretman i takvo podcenjivanje.
Prvo se samo nisam najbolje uklopio među vršnjake jer su me proglasile da imam vaške zato što sam bio ošišan kratko...možda to deluje smešno sad kad se uzme u obzir d anosim jako dugu kosu,ali ja sam leto pre nego što sam pošao u prvi tražio da se ošišam na kratko jer nisam voleo dugu kosu i jedva sam uspeo da ubedim moje da pristanu na to da me ošišaju...i naravno to mi se obilo o glavu odmah prvi dan.
Jeste da je to bilo malo neprijatno,ali nije bilo ni upla tako strašno kao ono podcenjivanje i nabeđivanje da ništa ne mogu da uradim kako treba koje je krenulo kad je učiteljica shvatila da ne samo što povremeno prebacujem olovku u pogrešnu ruku ja ne uspevam da pohvatam u koju stranu se koje slovo piše i svako novo slovo pišem odvojeno i veliko iako treba da bude deo reči.Odatle je sve krenulo samo nizbrdo...Do drugog razreda već se videlo da mi ozbiljno pisanje i čitanje prave problem jer sam i gurao i permutovao slova,i preskakao po koju reč,ponekad i celu rečenicu,i kad sam čitao i kad sam pisao...Učiteljičin rukopis sam jako teško čitao i uvek mi je trebalo mnogo više vremena da bilo šta prepišem sa table...a idalje sam mešao levo i desno i idalje sam šetao olovki iz ruke u ruku i pisao čaš u jednu čas u drugu stranu.Učiteljici je to bio dovoljno dobar razlog da me ne samo ona podcenjuje nego i da ohrabri svu decu iz odeljenja da me podcenjuju i da mi se rugaju za svaku grešku.Namerno me je posle svakog diktata uzimala moju svesku da čita na glas kako bi mi se svi smejala...Znala je i da mi gurne čitank u ruke,da me uhvati za rukav i odvuče u učionicu kod nižeg razreda i da me tera pred njima da čitam da bi mi se i oni smejali...Ali joj izgleda ni to nije bilo dovoljno,pa se sva ta sprdnja sa mnom nije ograničavala samo na časove srpskog jer je htela da mi stavi do znaja da jednostavno ništa ne mogu da uradim kako treba i da se bolje ne trudim.Koliko sam ja bolje nešto znao to me je ona više optuživala da sam od nekog prepisao ili da mi neko šapuće...Čak me je optuživala da mi domaće zadatke iz matematike radi neko drugi i nije mi priznavala...čak i kad sam na tabli pred njom nešto utradeo tačno,ona opet nije htela da mi prizna nego je samo znala da dobaci kako i ćorava koka ponekad ubode koje zrno i podsmevala mi se...Mali milion puta me je poslala u čošak i proglasila za lažova zato što sam se branio i pokušavam da dokažem da ja stvarno znam i da stvarno nisam ni prepisao niti mi neko šapuće...I to je čak otišlo toliko daleko da me je u sred novembra izvela u dvorište i terala da stojim licem prema drvetu koje se videlo s prozora učionice i moji su se žalili direktoru što mi je samo još više zabiberilo celu situaciju.
Ni treći ni četvrti razred nije ništa bila bolja ali sam ja prestao uopšte da se trudim niti sam više radeo domaći...samo sam se provlačio sa tim šta sam zapamtio sa časa jer sam ionako znao da više od dvojke neće da mi da pa makar i hodao na trepavicama.
Prosto mi je bilo mrsko da ustanem iz kreveta jer sam znao šta me čeka u školi...
a još kad se preko svega toga nakalemi i to da me svi računaju za devojčicu i da bukvalno moramsvako jutro još i da se raspravljam oko toga šta treba da obučem...jednostavno je dilo sve to bilo odvratno...
Kad sam pošao u peti razred jesu se stvari malo promenile i nastavnici me nisu toliko podcenjivali ali više nisam imao ni navilu ni volju da se trudim,nastavio sam da se tako provlačim sa znanjem koje sam pokupio sa časova.Ocene su mi bile šarolike i zavisile su od toga šta me je zanimalo...
Ali su zato svari postajale sve gore u dugom smislu,jer su u to vreme počele da mi rastu grudi i sve više je dolazilo do izražakja to da sam devojčica...Naravno ja sam počeo da nosim što širu odeću da se ne bi to primećivalo ali mi se to obilo o glavu.To je samo bio još jedan razlogh više da me svi u školi gledaju kao čudaka...Dečacima je posebno bilo zanimljivo da me iz šale onako u prolazu uhvate za grudi baš zato što sam se po svaku cenu trudio da sakrijem to da ih imam...Par njih sam morao da istučem da bi shvatili da im se ne isplati takva sprdnja na moj račun...Sa dečacima je bilo poprilično lako izaći na kraj jer mi nije bio nikakav problem da nekog od njih udarim ili iztučem,iako su već počeli da dobijaju na visini...devojčice su već bile sasvim druga priča,jer mi je bio poblem da neku od njih udarim,i one su to znale da iskoriste do maksimuma...Par njih koje su se ionako silile su se bile okomile na mene(mada ne samo na mene)...Na kraju u osmom razredu morao sam da pređem preko svojih principa i da jednu od njih našamaram u svačionici za fizičko,morao sam,jednostavno nisam mogao više i sve mi se bilo skupilo...To je samo pogoršalo stvari jer mi je zapretila da će da me prijavi razrdnom posle fizičkog...Ono što sam posle toga uradeo je bilo jako pokvareno od mene,i nije bilo ni slučajno fer...i znam da ne bih trebao da se time ponosim toliko,ali na neki način se ipak ponosim jer ni ona nije bila fer i definito je zaslužil to,a i ja sam to izveo jako lukavo u maniru pravog negativca...Sačekao sam je da uhvati dobar zalet,krenuo na nju i pustio je da pomisli da hoću da joj oduzmem loptu i umesto toga samo sam udario loptu što sam jače mogao da joj se odbije u lice tako da sam joj em razbio nos loptom,em je ona pala i sve se izgrebla,čak malo i nagnjavila nogu,em to nije bio čak ni faul jer je nisam ni pipnuo,nego se odbila lopta i sve je izgledalo kao slučajno.Sada kada pričam(pišem) o tome sve zvuči kao da sam dugo smišljao,ali ustvari cela ta stvar mi je proletela kroz glavu za manje od sekun kad sam je video da vodi loptu prema našem golu i znao sam tačno kako to da izvedem da joj pokažem s kim se ona to zakačila a da čak ne smosim ni posledice i tačno sam znao gde da udarim loptu da bi joj se odbila u lice i koliko još da je pustim da uhvati taj zalet da bi se dobro nagnjavila kad padne...i najgore od svega hteo sam da ona zna da je to bilo namerno i da me zapamti kao nekog ko može da joj ozbiljno naudi i da uradi to tako da izbegne sve posledice...i posle toga kad sam video koliko sve to bolno izgleda i koliko je to bilo kukavički od mene bilo me je sramota što sam to uradeo i čak me je bilo žao te glupače.Jedno dve nedelje mi savest nije dala mira za to i čak sam joj se izvinio.
Korisnikov avatar
By Mars
#2693410
Mene čudi da je banalna diverzija na času fizičkog ono najdalje što si otišao u odbrani sebe.
Korisnikov avatar
By Macan86
#2693432
možda zvuči glupo ali meni je stvarno bezveze da udarim cutru...I dan danas mi je glupo...
Korisnikov avatar
By Srklet
#2693551
[url=http://www.gay-serbia.com/forum/viewtopic.php?p=2693298#p2693298]Speculum Columbae napisao:[/url]
[url=http://www.gay-serbia.com/forum/viewtopic.php?p=1962430#p1962430]Srklet napisao:[/url]najgore iskustvo u zivotu mi je bez konkurencije neizljeciv osjecaj razocaranja u samoga sebe. mislim da sam mogao i trebao vise i bolje, uvijek i u svemu.
u svim stvarima koje sam za sebe definirao i osjecao kao najvaznije sam underachiever, a u nekim drugima, koje mi nisu ni priblizno toliko vazne, znam biti savrsen.
Kod mene taj problem ima drugu dimenziju - toliko sam dobar u nekim stvarima da me to, po pravilu otuđuje od ljudi, pa nisam u njima mogao često na odgovarajući način da uživam.
posebno me otuđuje onih koji imaju iste afinitete i strasti, od kojih bih očekivao da mi budu prijatelji.
A o osećaju da ništa ne radim kako treba da ne pričam.
ma, zapravo je to bilo iritantno samosažaljenje s moje strane. ^^
mislim da sam s drugim postom u ovom topicu bio mnogo jasniji i iskreniji.
#2703634
Ko je putovao vozom nekih dvadesetak sati, i više, bar jednom u životu a nije mogao da se suzdrži i ne ode do toaleta, taj zna da će sledeći put da piški u gaće. Mislim, toalet je toliko fensi naziv za voz - pardon za NAŠE VOZOVE - da ne mogu nikako da prevalim to preko usta nego kažem klozet. Naročito tamo ka Baru. Ja sam putovala iz Niša do Bara svom dragom ujaku sa bratom od strica i njegovom ženom. Početak avgusta, voz prepun nas kojekakvih. Prvo se potukla jedna kvarcovana bugarka sa nekim žutokljuncem u kupeu do nas. On je stalno spopadao i ona ga mlatnula štiklom po glavi. Prethodno je sve vreme vrištala silovanje, silovanje. Kad ga je mlatnula pobegla je u naš kupe. Zatim je došao policajac koji nas je sve tako džumle odveo u njegov kupe da nas ispita. I dok smo pričali šta smo znali a nismo gotovo ništa, voz je stao na dve stanice i u naš kupe se uvukli novi putnici.
Ništa. Ostalo nam je da stojimo u hodniku i svađamo se sa tim novim putnicima u kupeu. Hodnik se već punio smećem, smradom iz klozeta, vonj znoja itd. Voz je počeo da liči na pokretnu septičku jamu i da sav taj smrad toliko utiče na moje olabavljene živce da sam se skljokala kraj kupea na ranac bar da noge odmorim. Pored mene, kora raskrečene banane, kesice čipseva, zgažen hleb, ja i gladna i ne gladna. Htela da jedem da se ne onesvestim ali kad neko prođe kroz ona klateća vrata koja dele vagon od ulaza ta se vrata zaljuljaju i poteraju smrad kroz hodnik i kako jesti?. A hvala bogu u vozu vazda neko negde ide. Mogla sam tako malo vlažne maramice pod nos, čisto da ne umrem. Onda sam i noge više prestala da skupljam nego sam ih tako zapela o vrata kupea pa su me gazili oni što su špartali tamo vamo. Ponajviše jedan deda obučen onako zimski, Jehovin svedok, išao i vrbovao sve redom pa su ga svi izbacivali naglavačke. A bio je jako fin i kulturan ali dosadan. Da smo se tada survali negde bilo bi mi svejedno- a plašljiva sam. Da sve može i gore , e, pa može.Negde u mrklom mraku, gde , ne znam, zbog čega, ne znam, otkačili su taj jedan vagon, poslednji ili prvi, ni to ne znam i raselili nas sve u ostale vagone. Svoj sam bagaž gurala nogama kroz hodnik a i smeće sa njim se selilo. Nismo se zaustavili ni u kakvom hodniku nego smo se prosto poneseni svetinom zgužvali svi na onom međuprostoru između dva vagona.U jednom momentu ni tu nije bilo mesta za sve pa se snaja, onako lagana, popela na jednu od torbi i držala se rukama za plafon. Brat za nju a ja zapela leđima o vrata klozeta, naravno. Gde bih drugde. Čula se i ona slomljena štikla gde nagvažda o Crnom moru, usranoj železnici, manijacima pa opet o crnom moru. Razumem malo bugarski jer mi deda polubugarin. Nesretna snaja se držeći za plafon izmazala nekim uljem, uhvatila neku cev, šta li, pa je u par vrata dotakla i lice. Bila je crna kao automehaničar. Pa mi smo to brisali vlažnim maramicama do kraja puta a obrisati nismo mogli. Tamo negde već 19, ili 20 sat putovanja, Sutomore, 90% svetine izašlo, i bugarka sa slomljenom štiklom i žutokljunac sa slomljenim nosem, mi gotovi sami i vozu. Usmrdeli se.
Bar. Ujak , nasmejan, preplanuo, naspavan, sređen, namirisan, čeka na stanici, došlo mi da ga šamaram i šamaram i šamaram što me ubedio da dođem vozom i zafrkavao da ljudi za 20 i kusur sati do Australije stignu a mi do Bara ne možemo. Otišli smo u Utjehu, mesto kraj Bara, onako, porodično, brdovito, sa par kafića, i par tezgi. Ostala sam mesec dana, što u kamp prikolici pored mora, što u vikendici, spirala sam mesec dana smrad sa sebe. Hvala bogu, ukinuli tu liniju par godina posle.
Korisnikov avatar
By Hys.
#2703663
@Markiza

Zasto niste putovali ko ljudi spavacim kolima? Nikad mi nije jasno kako se ljudi odluce vozom da idu obicnim kupeima kad su razdaljine koje kod nas traju sto sati.

Isla sam 2 puta u CG vozom, bilo je sasvim ok, i wc cist, svakako bolje od autobusa. Al to mislim samo za spavaca, da se ubijes da sedis toliko.


To tvoje iskustvo je stvarno uzas :( Mnogo volim da mi je udobno, mogla sam patnju u svakom slovcu da osetim.
Korisnikov avatar
By Markiza
#2703669
[url=http://www.gay-serbia.com/forum/viewtopic.php?p=2703663#p2703663]Hys. napisao:[/url]@Markiza

Zasto niste putovali ko ljudi spavacim kolima? Nikad mi nije jasno kako se ljudi odluce vozom da idu obicnim kupeima kad su razdaljine koje kod nas traju sto sati.

Isla sam 2 puta u CG vozom, bilo je sasvim ok, i wc cist, svakako bolje od autobusa. Al to mislim samo za spavaca, da se ubijes da sedis toliko.


To tvoje iskustvo je stvarno uzas :( Mnogo volim da mi je udobno, mogla sam patnju u svakom slovcu da osetim.
Mislim da je zato sto nisam imala para. Tad sam bila studentkinja jos davne dvehiljade i cetvrte, zavrsno i koliko se secam finansirao me ujak sve vreme. Do Bara sam isla vozom jer nije bilo uopste zgodne autobuske linije do tamo. MOrala vozom.
#2703851
31.12.2012.
Novogodišnje putovanje, izlet u Aušvic.
Hteo sam svašta da napišem, al' nađoh ovaj tekst (tražeči sliku) gde je sve već rečeno.
Zastali smo kod iste (verovatno nismo jedini).
Slika
One photo in particular caught my attention. Amongst the faces, Aurelia Bienka was almost smiling, a Mona Lisa smile. She was Polish, born 1912, died 1942 aged 30 years old. She lasted under 3 months after she was deported. To me it looked like a smile of defiance, as if she didn’t want to look defeated in what would be her final photo.
Iz nekog razloga me bilo sramota dok sam je gledao. Jebem ti život. :rida:

Posle smo išli u Birkenau, gde sam se sjebao načisto. Neka "osoba" je stigla i da se olakša u jednoj od baraka. Da ne spominjem slikanja i poziranja (selfiji tad, srećom, nisu bili popularni).
Veče pre toga sam shvatio da nemam prijatelje (nije da nisam znao, al' sam konačno shvatio :nerd: ), i da će zbog sitnice da se pretvore u pticu trkačicu (osim sestre i nekih nepoznatih). Posle svega samo mi još ovaj "izlet" falio.
______
Traumatičan mi je bio svaki odlazak u crkvu kad sam bio :maji:.
*Prva pričest, drugi/treći osnovne. Onako izgladneli stojimo i čekamo kraj službe, a njega nema (zora svanula). Konačno kraj, zbijaju se ljudi da što pre završe. Tu vidim nekog bukvalno zelenog čoveka, jedva se kreće. Kad smo shvatili da se svi pričešćuju iz iste kašičice, sestre i ja tugaljivo gledamo u majku, ona shvata o čemu se radi i kao "Ja ću prva". Samo je jedna majka. :placko:
Onda pop koji nabija kašičicu do resice. Give it to me. :jebise:
*Isto osnovna škola, verovatno sam mlađi nego ^, idemo peške u neki manastir, preko nekih brda i njiva, lep dan, za nama krenuo i pas. Nismo ni stigli, a kaluđerica/časna sestra/neki moj već istrčala i dere se "jeste li vi normalni, šta će kuče s vama, čibe", svašta nešto.
Cuki (kuče) laje (ili je to bila :opatica: ), majka zbunjena, mi (deca) preplašeni, šta ako se izgubi negde. Ali, naravno, Cuki se vratio kući. :radosnice:
____
Ima još toga, al' i ovo je previše. Jebem ti život.
#2703896
Tada, tih godina tek užas, sada isto mada u toalete više ne zalazim, istrpim jer su mi i relacije kraće, ,maksimum 6 sati. :D
A inače što se ovog konkretnog putovanja tiče ka Baru setila sam se da je svetina bukvalno zgazila ženu koja je čistila vagone pa je žena morala da pobegne iz z poluočišćenog voza. U wc-e verovatno nije ni zalazila. Vagoni su, videlo se, bili u upotrebi već tog dana. Možete misliti onda.
A i vratila sam se istim,samo nije bilo gužve, mada se pokvarila lokomotiva u Srbiji nadomak Niša pa smo čekali sat i po da se to popravi.
:jazzva:
#2797783
Daleko da je od najgoreg ali nemam gde da stavim ovo pa cu ovde.

Rešile Galateja i ja da šetamo malo van grada, kao nije daleko, kaže G, bila sam ja tamo par puta, hajde da napravimo jedan krug. Krenemo mi u 9 uveče, ja napela sandale sa platformom, ne znam koji će mi kurac kad šetam, kroz jedno gradsko naselje T.V, uf, kako lepo kažem ja, pa ja nikada nisam ovde bila, lepe zgrade, sve mirno, deca, toplo onako. Pričamo li mi pričamo, sve manje ljudi na ulicama, sve manje osvetljenja.
Ide drugo naselje, pa treće, bogami hodamo mi podosta, prošli sva naselja, i pitam ja G, je l kad će više taj glavni put. Evo, evo, sad će. Zađosmo već u one ulice bez asfalta i bez svetala potpuno, šuma, mrak, mlatimo se već više od sat vremena, neko zapalio bio smeće negde blizu pa sve dim oko nas, ja se gušim, ne mož da se diše, usmrdesmo se.
Kad će glavni put, sad će. Kad će glavni put?? Sad će.Kad će glavni put????????SAD ĆE!! I tako nekoliko puta dok nismo došle u neki ćorsokak, nigde nikoga, zemljani put, dim, brdo, šuma i jedna nagluva baba koju je G tri puta dozivala DA JE PITA GDE SMO.
Naravno, da smo se izgubile I da smo sve krivine omašile. To već dva sata hodanja, ja pre toga pohovala gomilu tikvica 2 sata, umorila se, dahćem, gušim se, raskrečila sam noge, kakav ženstven hod, Maradona u kopačkama je riba za mene. Kaže baba, glavni put? Aaa, ovo je R-čko groblje. R-ovce selo, vi pošle prečice za Beograd? Leptejebo kakvo groblje, kakvo R-vce i Beograd, mrkla noć! To u božiju mater daleko!
Pa se vraćaj nazad pa traži ljude da pitamo gde da izađemo, ja se svađam, pravila sam dva sata tikvice, bole me noge, gle, ugušićemo se od ugljendioksida, dosadna si više sa tim tikvicama, što mi nisi rekla gde ćemo da obujem bar neku drugu obuću, ko te tero da se penješ na to, ja ne bih ni mrtva al ti hoćeš da si visoka, ti si razmažena, ne, ti si razmažena, što mi nisi rekla da smo se izgubile, pa da ne paničiš, ti kad kažeš to je 5 kilometara ti je ustvari 10 I kad kažeš 5 minuta to je 15, nemaš pojma o vremenu i prostoru. A šta bi ti da si se u pustinji izgubila, pa lipsala bih, bla, bla….
Kad smo došle kući, ušle u zgradu, ja sam se 3 puta odmarala uz stepenice.
Tad mi je pričala da kad je mlađa bila I došla neka rođaka iz Nemačke koju je ona isto tako povela u kraću šetnju (od skoro 10ak km) I kad su se vratile kući rođaka počela da je bije, doživela stres. Galateja inače ima ugašene senzore za temperaturu i umor, može da prepešači 10 km na 40 stepeni besposledično.
By Kragi
#2797790
Slika

:smeh:

Naravno, ja ga pustim da mi pise i pise i pise i na kraju posto mi kaze sve sto ima i ja sa tim budem saglasan lik me blokira.

Obecanje ludom radovanje :sigh:

Ali najgore iskustvo ikada.
#2797811
Nije najgore, ali mi se desilo skoro i sada mi je smijesno s obzirom da se desilo sa moje 34, a ne recimo 16 godina.

Trebao sam se pojaviti na dejtu recimo u 9h, a ja sam u 8h bio jos van stana, znaci neotusiran i potpuno nespreman. Ulazim u stan, skidam se i pogledom u ogledalo zakljucujem da bi mi "tamo dole" godilo jedno sisanje. Stajem pod tus sa makazama u ruci, i u brzini (nemam pojma ni sam kako :glupavsam: ) umjesto dlaku na desnom jajetu, zasjecem kozu na tom istom jajetu. Bogaram, jebemsvepospisku, razmisljam o propalom dejtu dok mi krv lagano curi niz nogu, ali me samo malo pece, ne boli. Pustam vrucu vodu kako bih se otusirao i tad slijedi sok godine. Kako je voda dodirnula ranu, tako me je oblio hladan znoj, noge mi drhte, stomak ko kamen. Prekinuo tusiranje i sjeo u tus kabini koja se okretala oko mene. Prvih minutu, dvije mi je zujalo u usima, glava me uzano boljela.

Kad se stanje smirilo, zaustavio sam krv i legao na kauc da se odmorim. Jedva sam napisao poruku da ne dolazim na dejt.

PS: Malo me sramota sto ovo pisem. :facepalm:
Korisnikov avatar
By stardust81
#2797819
I, kao sto rekoh, ne veruj nikome ništa!!!
Dodjoh u Češku. Posao za debile, plata ne moze da bude veca jer ti ne daju da radis prekovremeno.
Smestaj je blago receno ocajan.
Sreca pa sam za vikend slobodan, pa odoh za Prag, inace cu da popizdim ovde.
A taman sam se nameracio da radim u inostranstvu...
U prevodu, agenti su govna koji vam nece reci istinu.

Na "rodeu" nikog online u krugu od 40km. Nemas s kim ni kafu popiti...
  • 1
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
long long title how many chars? lets see 123 ok more? yes 60

We have created lots of YouTube videos just so you can achieve [...]

Another post test yes yes yes or no, maybe ni? :-/

The best flat phpBB theme around. Period. Fine craftmanship and [...]

Do you need a super MOD? Well here it is. chew on this

All you need is right here. Content tag, SEO, listing, Pizza and spaghetti [...]

Lasagna on me this time ok? I got plenty of cash

this should be fantastic. but what about links,images, bbcodes etc etc? [...]

Swap-in out addons, use only what you really need!