Bootstrap Framework 3.3.6

Over a dozen reusable components built to provide iconography, dropdowns, input groups, navigation, alerts, and much more...

Ljubi, ljubi al glavu ne gubi

Moderatori: KorvinOdAmbera, Moderators

Korisnikov avatar
By Dzelajza Rouz
#2127514
Originally posted by elektron84

Mogu ja da pitam nesto? :D

Sta se desi kada osoba koja nema nikoga sa strane (a njena partnerka ima ) oseti ljubomoru ali je gusi i potiskuje? Da li je i to ona iskrena poliamorija ili neka vrsta kompromisa?
Onda je to, pretpostavljam, monogamna osoba upletena u mrežu tuđe poliamorije. :nesiguran:
Korisnikov avatar
By Blady
#2129318
Originally posted by elektron84

Mogu ja da pitam nesto? :D

Sta se desi kada osoba koja nema nikoga sa strane (a njena partnerka ima ) oseti ljubomoru ali je gusi i potiskuje? Da li je i to ona iskrena poliamorija ili neka vrsta kompromisa?
Po meni nije, ako vec oseca tako nesto..
Korisnikov avatar
By EYA
#2129503
da li je prava ljubav ako u monogamnoj vezi jedan partner napravi ljubomornu scenu drugom, zato sto je popio kafu sa nekim trecim?
ljubomora niti dokazuje da te neko voli, niti da te ne voli, to je samo ego stanje. sve zavisi od toga kako cemo se nositi sa tim.

potiskivanje kao mehanizam odbrane ima svoju svrhu onda kada nije vreme ni mesto da neke emocije izrazavamo, pa ih potisnemo dok npr: stignemo kuci, ode shef, partner/ka ne bude spreman/a na razgoovor jer je umoran/a od posla taj dan i slicno.
potiskivanje na duge staze bilo kog osecaja nije zdravo ni po osobu koja potiskuje, a ni po vezu.
umesto izrazavanja npr. ljubomore u par recenica otvorenim razgovorom, posle nekog vremena potiskivanja dobija se explozivna smesa razorne snage, jako negativne frekvencije.

znaci, ja sam uvek za otvoren razgovor, a prednost poliamorije i jeste u tome sto se u to ulazi sa svesnoscu da se nesigurnost pa time ljubomora i posesivnost mogu pojaviti, i svi ucesnici ljubavne price mnogo pazljivije prate koje energije teku njihovim telima, jedan/a s drugim/om, a cesto i svi medju sobom mogu pricati o svemu sto osecaju, davati podrsku, razumevanje i razmenu iskustava.

nisu svi ljudi koji su po prirodi poliamoricni, potpuno oslobodjeni ljubomore... zapravo, kako ja to vidim, poliamoricni odnosi i sluze tome da istrazimo sebe, suocimo se sa posesivnoscu, naucimo biti potpuno iskreni i da rastemo :sunce:
Korisnikov avatar
By radoznala
#2133811
Originally posted by EYA

da li je prava ljubav ako u monogamnoj vezi jedan partner napravi ljubomornu scenu drugom, zato sto je popio kafu sa nekim trecim?
ljubomora niti dokazuje da te neko voli, niti da te ne voli, to je samo ego stanje. sve zavisi od toga kako cemo se nositi sa tim.

potiskivanje kao mehanizam odbrane ima svoju svrhu onda kada nije vreme ni mesto da neke emocije izrazavamo, pa ih potisnemo dok npr: stignemo kuci, ode shef, partner/ka ne bude spreman/a na razgoovor jer je umoran/a od posla taj dan i slicno.
potiskivanje na duge staze bilo kog osecaja nije zdravo ni po osobu koja potiskuje, a ni po vezu.
umesto izrazavanja npr. ljubomore u par recenica otvorenim razgovorom, posle nekog vremena potiskivanja dobija se explozivna smesa razorne snage, jako negativne frekvencije.

znaci, ja sam uvek za otvoren razgovor, a prednost poliamorije i jeste u tome sto se u to ulazi sa svesnoscu da se nesigurnost pa time ljubomora i posesivnost mogu pojaviti, i svi ucesnici ljubavne price mnogo pazljivije prate koje energije teku njihovim telima, jedan/a s drugim/om, a cesto i svi medju sobom mogu pricati o svemu sto osecaju, davati podrsku, razumevanje i razmenu iskustava.

nisu svi ljudi koji su po prirodi poliamoricni, potpuno oslobodjeni ljubomore... zapravo, kako ja to vidim, poliamoricni odnosi i sluze tome da istrazimo sebe, suocimo se sa posesivnoscu, naucimo biti potpuno iskreni i da rastemo :sunce:

Ovaj post je iz dana u dan moja mantra. Dešavanja u realnosti sve burnija, a ja iznutra sve mirnija. I to je neki balans. Strpljivo čekam.
By LeDeNa_
#2199285
Originally posted by EYA
Originally posted by LeDeNa_

ako mi objasnis kako si izraz PUN zamenila sa OGRANICEN, onda mozemo dalje o ovome...
Originally posted by LeDeNa_
Zasto se taj "pun potencijal" ne moze ostvariti sa jednom osobom?
Kako bi izgledalo to drustvo? Postojale su komune u 70-im. I da li je nesto pametno proizislo? Ne bih rekla.
Mozemo voleti vise osoba istovremeno. Mogu nam te osobe biti i partneri. Ali familija je stub drustva. I tu poliamorija gubi svoju bezbriznost.
Ljubomora ume biti odraz nesigurnosti,losih iskustava,cak i raznih trauma i sl. Ali ljubav (u partnerskom smislu) bez ljubomore ne postoji. Ako imamo realnih razloga da pomislim da je nasa zajednica ugrozena (ne nase samopostovanje),sto pojavljivanje trece osobe garantuje,naravno da cemo osetiti strah od ostavljanja (ljubomoru).
Osim ako svi ucesnici osecaju ljubav jedni prema drugima,ne zele decu,imaju hrabrosti da se objasnjavaju,nezavisni su,i dovoljno potenti...

:)
poliamorija ne iskljucuje mogucnost da ti jedna osoba bude sve, ali govori o tome da ti ta osoba nece biti nista manje bitna ni ako se pojavi jos neka osoba koja ti je takodje sve, jer sve nikad nije sve vec je uvek nesto, a nesto moze biti komplementarno sa necim, pa nesto plus nesto plus nesto daju vise svega.
naravno, to sve zvuci sasavo dok covek ne iskusi.

o stubovima drustva (u kakvom zivimo) ne zelim da raspravljam, radije bih ih srusila.

ako imamo realnih razloga da pomislimo da je nasa zajednica ugrozena , sto pojavljivanje trece osobe nikako NE garantuje, onda cemo se realno pozabaviti tim razlozima. jer kad osetimo *strah od ostavljanja tj ljubomoru* to samo znaci da reagujemo iz ega, a ne da volimo.

za decu i jos ponesto je dina sve lepo objasnila :up:


Ja sam sad videla ovo..

Kada je nesto puno,znaci da u to nesto nista vise ne moze stati. Time je ograniceno,ima svoje granice.
Ne bitno,to su samo reci,nekada su nedovoljno da se razume kontekst. A ja volim da se igram sa njima :)

Sto se stubova drustva tice,ako hoces da ih rusis,pocinje se sa recima. Razmisljanjima. Kritikom. Predlozima. Ne mozes ti nista sama postici (osim u svom malom raju koji ces stvoriti),ali mozes potstaci druge na razmisljanje.
Ni ja ne mogu ocistiti ulice od prljavstine,ali sagnem se i bacim papir u kantu ako ga vidim. Svako ima svoju licnu odgovornost koja je neovisna o tome hoce li pokrenuti globalni preokret (sto verovatno nece).itd

Ljubomora je komlikovana tema,vise zbog svoje definicije. Koliko god da nas recnik spaja,svaka rec koja ime veze sa emocijama je definisana osecajem i iskustvom,a ne leksikonima. Postoji bolesna ljubomora (egoisticna je bolja rec) i postoji ona koja dolazi kao strah da cemo izgubiti deo srece koju delimo sa nekim. Realna,jer se pojavljuje tada kada vidimo da se partner/ka posvecuje drugom,i zapostavlja nas. Zapostavljanje koje mirise na ostavljanje. I naravno,ako volimo proaktivno :) bicemo srecni zbog njega/nje,delicemo srecu.
Ali voleti proaktivno,ne znaci da nemamo dusu. Ne znaci da smo Bogovi,pa cak i On trazi nesto zauzvrat :) Jer ipak je uzrok te nase ljubavi ta osoba,koja ce nestati...I to boli.


The end :)

Uvek me zeza ovo citiranje brrr
By LeDeNa_
#2199805
Dina?

Moze odgovor?

Ili EYA?

Ja bih volela da ova tema ide dalje...ako zelite:)
Korisnikov avatar
By Dina
#2200851
Ledena,
da ne citiram posto mislim da je izmenjeno sta si ti rekla a sta Eya... ;)

Ja mislim da mi uvek nasim postupcima menjamo svet. Taj uticaj je naravno minimalan i ne vidi se ali ne znaci da ga nema. Strah od poliamorije je nalik na strah od homoseksualnosti - kad neki homofobi svoj strah i mrznju opravdavaju time sto ako se "dozvoli" homoseksualnost svi ce biti homoseksualci. Slicno tome nikad poliamorija nece biti dominantan oblik ljubavne veze, bar u svetu kakav mi mozemo da sagledamo. To moze da se vidi u zapadnim zemljama, ja sam navodila citav niz poliamornih sajtova na prvoj strani, a ima ih jos, no zbog toga sto je izvestan broj ljudi poliamoran monogamija nije prestala da postoji, i dalje je dominantan oblik u kome ljudi zive. Na zalost kod nas i dalje sve ono sem propisanog i onog sto treba "ne postoji", no ja mislim da je ta konzervativna opcija porazena vec pitanje je samo vremena kad ce se i kod nas vise govoriti o poliamoriji, kad ce se veci broj ljudi pronalaziti u tome, kad ce postojati sajtovi i sl. Bila je vec jedna emisija o tome, pisala sam negde na ovoj temi o tome, jeste to malo ali vec je nesto...

"Ljubomora je komlikovana tema,vise zbog svoje definicije. Koliko god da nas recnik spaja,svaka rec koja ime veze sa emocijama je definisana osecajem i iskustvom,a ne leksikonima. Postoji bolesna ljubomora (egoisticna je bolja rec) i postoji ona koja dolazi kao strah da cemo izgubiti deo srece koju delimo sa nekim. Realna,jer se pojavljuje tada kada vidimo da se partner/ka posvecuje drugom,i zapostavlja nas. Zapostavljanje koje mirise na ostavljanje. I naravno,ako volimo proaktivno :) bicemo srecni zbog njega/nje,delicemo srecu.
Ali voleti proaktivno,ne znaci da nemamo dusu. Ne znaci da smo Bogovi,pa cak i On trazi nesto zauzvrat :) Jer ipak je uzrok te nase ljubavi ta osoba,koja ce nestati...I to boli."

Ovde kao ti da govoris o monogamnoj osobi koja je nekim sticajem okolnosti usla u poliamornu vezu pa veze partnera povecavaju ljubomoru i strahove u njoj, a drugu osobu posmatra kao nekog ko nesto oduzima... Podrazumeva se da osoba koja zivi u poliamoriji zeli je i sama, te i ona ostvaruje vise veza i ne drzi se grcevito za jednu osobu. Cak i ako je u nekom trenutku samo sa jednom osobom druge veze te osobe ne bi trebalo da budu nesto sto je ugrozava. Mi se inace posvecujemo raznim stvarima - nauci, poslu, hobijima, prijateljima, rodjacima... ne zurimo non stop u partnera ili partnerku. ;) Kod poliamornih osoba onda u tom drugom u odnosu na jednu vezu postoji jos jedna veza ili vise veza. Ako osoba zeli da bude u simbiozi onda nije za poliamoriju. Poliamorija se ne zasniva na onome - ziveli su srecno do kraja zivota. To ne znaci da neka veza ili neke veze ne mogu potrajati i do tada... Ali ja ne vidim problem u tome da veza traje neko vreme pa onda vise ne traje, dobro moze osoba ne zeleti kraj i patiti izvesno vreme. Ali mnogo mi se gore cini ziveti u nekom odnosu po svaku cenu iako je ljubav vec nestala, nema prijatnosti, razumevanja itd.
By LeDeNa_
#2202347
Dina hvala....

Ono sto meni smeta i na sta sam tada odreagovala,jeste proglasavanje poliamorije necim uzvisenim i boljim. Svako mora u skladu sa sopstvenim sklonostima i osobnosti (naravno uvazavaci odgovornost koju nosi sa sobom) da se odluci za sebi ispravan put. Ja nemam nista protiv bilo kakvih odstupanja od "normale",dok god je to odstupanje proizislo iz covekove sklonosti,a nije nastalo kao sledenje stada kome je moderno biti drugaciji....

Poliamorija nije nesto sto se treba dozvoljavati ili ne. Ona je dozvoljena,iako ne u smislu poligamije. Tu ne postoji nesto za sta se treba boriti,postoje bitnije stvari na ovom svetu vredne nase borbe. Njen problem je ipak sam ljudski um,posesivnost,strast,potreba za simbiozom (kako si i sama rekla),strahovi,nesigurnost itd. Ali njena granica u mnogim ljudima je i prava,posvecena,obuzimajuca ljubav. Svakom svoje... Otvorene veze (poliamorija) se zive,nije to nista neubicajeno i umeju da funkcionisu.
Ali... To nije sledeci,napredni,uzviseni stepen ljubavi.

A o ljubomori jesam uopsteno pricala,ne konkretno vezano za poliamorni dogovor.

:)
Korisnikov avatar
By Dina
#2202497
Originally posted by LeDeNa_

....

Ono sto meni smeta i na sta sam tada odreagovala,jeste proglasavanje poliamorije necim uzvisenim i boljim.

...

... Otvorene veze (poliamorija) se zive,nije to nista neubicajeno i umeju da funkcionisu.
Ali... To nije sledeci,napredni,uzviseni stepen ljubavi.

...
Ja sve to nigde nisam rekla.

Ali imam neko odredjeno shvatanje takvih tumacenja. Naime svi smo mi uglavnom odrasli sa vaspitanjem koje se zasniva na vezama/brakovima dve osobe. Vec lez ili gay veza odstupa ponesto od uobicajenog hetero modela ali ostaje ipak prilicno pravila koja su karakteristicna za vezu jedan na jedan. Ta pravila su opste poznata i kad mi kazemo veza/brak svi imamo odredjenu uobicajenu sliku. Dve osobe imaju emotivni i seksualni ekskluzivitet, ako dodje do prevare jedna osoba pati, druga je krivac i biva izlozena sopstvenoj i kritici drugih, suparnici i suparnice se mrze, oni su oni koji ugrozavaju vezu, osobe provode zajedno uobicajene porodicne praznike, ako veza potraje razvija se dalje i tezi se zajednickom zivotu itd. Naravno da osobe koje zele da duhovno napreduju mogu to da cine, mogu i da urede vezu jedan na jedan na sasvim drugim osnovama, da daju svoja tumacenja itd. Ali sama monogamna veza to ne zahteva. Tako i najprimitivniji i najneobrazovaniji ljudi nemaju problema da ostvare vezu dve osobe i da znaju i razumeju sva uobicajena pravila. U poliamoriji sva ta pravila postaju upitna. Osoba ne moze da ostvari poliamoriju bez preispitivanja znacenja veze, bez zahvata u sebi i razmisljanja sta je to sto je dobila kroz vaspitanje, filmove, knjige, prethodne monogamne veze a sta je to sto se sada u poliamornoj vezi menja, kao i sta ona nikako ne moze da izmeni gde je granica... Sad odjednom nema tog uobicajenog toka, nema seksualnog i emotivnog ekskluziviteta, prevara nema vise ono znacenje koje uobicajeno ima a moze i da nema prevare, suparnici i suparnice vise nisu neprijatelji vec neka vrsta bliskih osoba, osobe mozda nikad nece ziveti zajedno, zajednicko provodjenje praznika postaje sporno itd itd. Ako preispitivanje, citanje, razmisljanje, menjanje znacenja znaci napredak a mislim da znaci onda priroda same poliamorne veze trazi od svake osobe napredovanje.

Otvorena veza nije isto kao poliamorija, zato sam i to citirala. Otvorena veza podrazumeva vezu dve osobe koje se (najcesce) odricu tog seksualnog ekskluziviteta, pa onda mogu da imaju bilo zajednicki seksualni odnos sa jos jednom osobom ili vise njih ili to cine zasebno. U poliamoriji su ljudi u ljubavnim vezama, zajednickim ili posebnim. Cak i ako postoji jedan stalan partner ili partnerka nalazenje drugih osoba nije u funkciji seksa ili odrzavanja te veze nego ima svoj posebni sadrzaj kao i emotivni deo.
By Paris
#2202585
jezivo...procitah 'polimorija' :shrug:
Korisnikov avatar
By Galateja
#2202599
Originally posted by Dina

Naime svi smo mi uglavnom odrasli sa vaspitanjem koje se zasniva na vezama/brakovima dve osobe. Vec lez ili gay veza odstupa ponesto od uobicajenog hetero modela ali ostaje ipak prilicno pravila koja su karakteristicna za vezu jedan na jedan. Ta pravila su opste poznata i kad mi kazemo veza/brak svi imamo odredjenu uobicajenu sliku. Dve osobe imaju emotivni i seksualni ekskluzivitet, ako dodje do prevare jedna osoba pati, druga je krivac i biva izlozena sopstvenoj i kritici drugih, suparnici i suparnice se mrze, oni su oni koji ugrozavaju vezu, osobe provode zajedno uobicajene porodicne praznike, ako veza potraje razvija se dalje i tezi se zajednickom zivotu itd. Naravno da osobe koje zele da duhovno napreduju mogu to da cine, mogu i da urede vezu jedan na jedan na sasvim drugim osnovama, da daju svoja tumacenja itd. Ali sama monogamna veza to ne zahteva.
A šta ako su takvi osećaji imanentni ljudskoj prirodi? Kao što je relacija heteroseksualnosti i homoseksualnosti 90:10, možda je zanemarivanje poliamorije upravo zbog, zanemarljivog procentualnog odnosa. Htedoh reći da nije sve do patrijarharta i heteronormativa već i do ljudske prirode koja ima različita odstupanja u diskutabilnoj meri.
Originally posted by Dina

Tako i najprimitivniji i najneobrazovaniji ljudi nemaju problema da ostvare vezu dve osobe i da znaju i razumeju sva uobicajena pravila. U poliamoriji sva ta pravila postaju upitna. Osoba ne moze da ostvari poliamoriju bez preispitivanja znacenja veze, bez zahvata u sebi i razmisljanja sta je to sto je dobila kroz vaspitanje, filmove, knjige, prethodne monogamne veze a sta je to sto se sada u poliamornoj vezi menja, kao i sta ona nikako ne moze da izmeni gde je granica... Sad odjednom nema tog uobicajenog toka, nema seksualnog i emotivnog ekskluziviteta, prevara nema vise ono znacenje koje uobicajeno ima a moze i da nema prevare, suparnici i suparnice vise nisu neprijatelji vec neka vrsta bliskih osoba, osobe mozda nikad nece ziveti zajedno, zajednicko provodjenje praznika postaje sporno itd itd.
Meni ovo deluje kao davanje intelektualnog ekskluziviteta poliamoriji. Voleti može i prosijak i gospodin. Možda ne umeju podjednako verbalno artikulisati, ali svakako da mogu osetiti. Još od praistorije postoji potreba da se umetnički predstavi ljubav. Da je poliamorija samo sankcionisana zbog heteronormativa bila bi svakako češće predstavljena.
Originally posted by Dina

Ako preispitivanje, citanje, razmisljanje, menjanje znacenja znaci napredak a mislim da znaci onda priroda same poliamorne veze trazi od svake osobe napredovanje.
Imam jedno poliamorno iskustvo i u njemu nisam videla nikakav napredak, već upravo korak u nazad. Osećaj sam po sebi je bio lep, ali posledice koje su naišle dovele su do hipertrofiranja gubitka, ljubomore, tuge i ostalih negativnih emocija.
Korisnikov avatar
By Galateja
#2202793
Ono što sam htela reći je i to da je osećaj poliamorije moguć, kompromisan, ali socijalno neodrživ i ne samo zbog patrijarharta već i zbog ljudske prirode koja je u biti posesivna, ljubomorna i sebična.
Korisnikov avatar
By Dina
#2203852
Originally posted by Galateja
Originally posted by Dina

Naime svi smo mi uglavnom odrasli sa vaspitanjem koje se zasniva na vezama/brakovima dve osobe. Vec lez ili gay veza odstupa ponesto od uobicajenog hetero modela ali ostaje ipak prilicno pravila koja su karakteristicna za vezu jedan na jedan. Ta pravila su opste poznata i kad mi kazemo veza/brak svi imamo odredjenu uobicajenu sliku. Dve osobe imaju emotivni i seksualni ekskluzivitet, ako dodje do prevare jedna osoba pati, druga je krivac i biva izlozena sopstvenoj i kritici drugih, suparnici i suparnice se mrze, oni su oni koji ugrozavaju vezu, osobe provode zajedno uobicajene porodicne praznike, ako veza potraje razvija se dalje i tezi se zajednickom zivotu itd. Naravno da osobe koje zele da duhovno napreduju mogu to da cine, mogu i da urede vezu jedan na jedan na sasvim drugim osnovama, da daju svoja tumacenja itd. Ali sama monogamna veza to ne zahteva.
A šta ako su takvi osećaji imanentni ljudskoj prirodi? Kao što je relacija heteroseksualnosti i homoseksualnosti 90:10, možda je zanemarivanje poliamorije upravo zbog, zanemarljivog procentualnog odnosa. Htedoh reći da nije sve do patrijarharta i heteronormativa već i do ljudske prirode koja ima različita odstupanja u diskutabilnoj meri.

...
Originally posted by Dina

Ako preispitivanje, citanje, razmisljanje, menjanje znacenja znaci napredak a mislim da znaci onda priroda same poliamorne veze trazi od svake osobe napredovanje.
Imam jedno poliamorno iskustvo i u njemu nisam videla nikakav napredak, već upravo korak u nazad. Osećaj sam po sebi je bio lep, ali posledice koje su naišle dovele su do hipertrofiranja gubitka, ljubomore, tuge i ostalih negativnih emocija.
Ali nisu sve kulture monogamne. Npr islamska to nije, muskarac ima pravo da je ozenjen sa cetiri zene. Onda bi ispadalo da je ljudska priroda razlicita zavisno da li je neko na istoku ili zapadu, u ovoj ili onoj zemlji. Tako da ja mislim da kultura (uz zakon) ima znatan uticaj na ljubavni/bracni zivot. Svakako da ima nesto i do ljudske prirode ali s obzirom da je okolni svet poceo da deluje jako rano tj jos dok je osoba beba tesko je odrediti sta je (prava) priroda. Ja vise put u zivotu vidim kao put u sebe, prvo se nauci sve sto nalaze drustvo a onda se to moze menjati, tamo gde osoba vidi potrebu da se menja.

Napredak se odnosio na osobu koja se nadje i pronadje u poliamoriji. Upravo ovaj "put u sebe" o kome sam pisala. Ako se osoba pronalazi u poliamoriji mozda ce naci neka rana secanja koja su vukla ka tome. Verovatno se u monogamnim vezama nije nalazila jer ako su joj odgovarale sto bi sebi komplikovala (na neki nacin) zivot sa poliamorijom? Ja mislim da to nauceno kao i navike imaju neku moc. Pa bez obzira sto se neke osobe vide da im model poliamorije odgovara moraju nekako da se preusmere kako ne bi reagovali onako kako su navikli, naucili. Te reakcije su odgovarajuce za monogamiju a za poliamoriju ne.
Korisnikov avatar
By Galateja
#2203887
Originally posted by Dina
Originally posted by Galateja
Originally posted by Dina

Naime svi smo mi uglavnom odrasli sa vaspitanjem koje se zasniva na vezama/brakovima dve osobe. Vec lez ili gay veza odstupa ponesto od uobicajenog hetero modela ali ostaje ipak prilicno pravila koja su karakteristicna za vezu jedan na jedan. Ta pravila su opste poznata i kad mi kazemo veza/brak svi imamo odredjenu uobicajenu sliku. Dve osobe imaju emotivni i seksualni ekskluzivitet, ako dodje do prevare jedna osoba pati, druga je krivac i biva izlozena sopstvenoj i kritici drugih, suparnici i suparnice se mrze, oni su oni koji ugrozavaju vezu, osobe provode zajedno uobicajene porodicne praznike, ako veza potraje razvija se dalje i tezi se zajednickom zivotu itd. Naravno da osobe koje zele da duhovno napreduju mogu to da cine, mogu i da urede vezu jedan na jedan na sasvim drugim osnovama, da daju svoja tumacenja itd. Ali sama monogamna veza to ne zahteva.
A šta ako su takvi osećaji imanentni ljudskoj prirodi? Kao što je relacija heteroseksualnosti i homoseksualnosti 90:10, možda je zanemarivanje poliamorije upravo zbog, zanemarljivog procentualnog odnosa. Htedoh reći da nije sve do patrijarharta i heteronormativa već i do ljudske prirode koja ima različita odstupanja u diskutabilnoj meri.

...
Originally posted by Dina

Ako preispitivanje, citanje, razmisljanje, menjanje znacenja znaci napredak a mislim da znaci onda priroda same poliamorne veze trazi od svake osobe napredovanje.
Imam jedno poliamorno iskustvo i u njemu nisam videla nikakav napredak, već upravo korak u nazad. Osećaj sam po sebi je bio lep, ali posledice koje su naišle dovele su do hipertrofiranja gubitka, ljubomore, tuge i ostalih negativnih emocija.
Ali nisu sve kulture monogamne. Npr islamska to nije, muskarac ima pravo da je ozenjen sa cetiri zene. Onda bi ispadalo da je ljudska priroda razlicita zavisno da li je neko na istoku ili zapadu, u ovoj ili onoj zemlji. Tako da ja mislim da kultura (uz zakon) ima znatan uticaj na ljubavni/bracni zivot. Svakako da ima nesto i do ljudske prirode ali s obzirom da je okolni svet poceo da deluje jako rano tj jos dok je osoba beba tesko je odrediti sta je (prava) priroda. Ja vise put u zivotu vidim kao put u sebe, prvo se nauci sve sto nalaze drustvo a onda se to moze menjati, tamo gde osoba vidi potrebu da se menja.

Napredak se odnosio na osobu koja se nadje i pronadje u poliamoriji. Upravo ovaj "put u sebe" o kome sam pisala. Ako se osoba pronalazi u poliamoriji mozda ce naci neka rana secanja koja su vukla ka tome. Verovatno se u monogamnim vezama nije nalazila jer ako su joj odgovarale sto bi sebi komplikovala (na neki nacin) zivot sa poliamorijom? Ja mislim da to nauceno kao i navike imaju neku moc. Pa bez obzira sto se neke osobe vide da im model poliamorije odgovara moraju nekako da se preusmere kako ne bi reagovali onako kako su navikli, naucili. Te reakcije su odgovarajuce za monogamiju a za poliamoriju ne.
Ne vidim u kakvoj je vezi mnogoženačka praksa islamske zajednice zarad povećanja potomstva sa poliamorijom koja je stvar duše i tela?!

Ljudska priroda uvek ispliva, nekada u pozitivnom obliku kao npr. samoosvešćenje, a nekad kroz sublimaciju ili neka hard rešenja (kao npr. momak koji shvata da je gej ubija objekt ljubavi).

Niko ne spori postojanje poliamorije kao osećaja, ali ona je zbog ljudske prirode neodrživ vid prakse, jer će uvek jedna strana ili više da pati i bude nezadovoljna baš kao i u zavrzlamama jeftinih francuskih romana monogamne prakse.

I opet, ne vidim ja tu niti napredak, niti nazadovanje, već odluku kako da se živi, a često i pritisak, tj. kompromis da se neko ne izgubi.
Korisnikov avatar
By EYA
#2203899
ajmo jovo nanovo :bubbles:


Originally posted by Galateja




Niko ne spori postojanje poliamorije kao osećaja, ali ona je zbog ljudske prirode neodrživ vid prakse, jer će uvek jedna strana ili više da pati i bude nezadovoljna baš kao i u zavrzlamama jeftinih francuskih romana monogamne prakse.


cime dokazujes tvrdnju da ce jedna strana uvek vise da pati i bude nezadovoljena ?

nekako mi se cini da nije dovoljno samo reci: to je u ljudskoj prirodi :durenje:
Korisnikov avatar
By Galateja
#2203912
Originally posted by EYA

ajmo jovo nanovo :bubbles:


Originally posted by Galateja




Niko ne spori postojanje poliamorije kao osećaja, ali ona je zbog ljudske prirode neodrživ vid prakse, jer će uvek jedna strana ili više da pati i bude nezadovoljna baš kao i u zavrzlamama jeftinih francuskih romana monogamne prakse.


cime dokazujes tvrdnju da ce jedna strana uvek vise da pati i bude nezadovoljena ?

nekako mi se cini da nije dovoljno samo reci: to je u ljudskoj prirodi :durenje:
Ja nekako verujem u ljudsku prirodu, mislim da je mnogo toga determinisano njom. A pošto je ona u biti (izuzevši retke pojedince) sebična, ljubomorna i egoistična, poliamorija u praksi predstavlja kompromisnu utopiju. Drugo, znam mnogo primera u praksi koji su dokazali neodrživost takve socijalne konstrukcije.
Korisnikov avatar
By EYA
#2203916
znam ja dve ribe iz krusevca i obe su debilke, tako da kontam da su sve krusevcanke teski retardi.

to sto sad radis sa ljudskom prirodom je isto ono sto mnogi rade sa izrazom normalno, pa to kao samo po sebi nesto znaci (u njihovim glavama je jasno sta jeste, a sta nije normalno) i lepe etikete po sopstvenom kriterijumu.
ljudska priroda obuhvata sve oblike ljudskog ponasanja, ukljucujuci tu i altruizam.
to sto je tvoje iskustvo da cesce sreces ili cujes sebicne ljude i price, ne znaci da takvo ponasanje zaista preovladjuje kod ljudi.
Korisnikov avatar
By Galateja
#2203969
Ne kažem ja da češće srećem sebične ljude već mislim da se u nekom primitivnom obliku ta osećanja kriju u gotovo svakom od nas. Ona ne moraju da budu čak ni loša već samo jedno svojstvo. Formiram stavove na osnovu viđenog, pročitanog i doživljenog, a u sva tri sam se susrela sa poliamorijom koja je osuđena na utopiju. Ne kažem, možda me civilizacija opovrgne. :B
Korisnikov avatar
By m..
#2203985
me pere ovako s proleca. pa sva sam raspilavljena.
Korisnikov avatar
By EYA
#2203989
civilizacija te vec opovrgla.
sirom sveta, pa i u srbiji, postoje brojni primeri uspesnih poliamoricnih veza u svim varijantama.
:grouphug:
Korisnikov avatar
By Dina
#2204166
Originally posted by Galateja
Originally posted by Dina
Originally posted by Galateja
Originally posted by Dina

Naime svi smo mi uglavnom odrasli sa vaspitanjem koje se zasniva na vezama/brakovima dve osobe. Vec lez ili gay veza odstupa ponesto od uobicajenog hetero modela ali ostaje ipak prilicno pravila koja su karakteristicna za vezu jedan na jedan. Ta pravila su opste poznata i kad mi kazemo veza/brak svi imamo odredjenu uobicajenu sliku. Dve osobe imaju emotivni i seksualni ekskluzivitet, ako dodje do prevare jedna osoba pati, druga je krivac i biva izlozena sopstvenoj i kritici drugih, suparnici i suparnice se mrze, oni su oni koji ugrozavaju vezu, osobe provode zajedno uobicajene porodicne praznike, ako veza potraje razvija se dalje i tezi se zajednickom zivotu itd. Naravno da osobe koje zele da duhovno napreduju mogu to da cine, mogu i da urede vezu jedan na jedan na sasvim drugim osnovama, da daju svoja tumacenja itd. Ali sama monogamna veza to ne zahteva.
A šta ako su takvi osećaji imanentni ljudskoj prirodi? Kao što je relacija heteroseksualnosti i homoseksualnosti 90:10, možda je zanemarivanje poliamorije upravo zbog, zanemarljivog procentualnog odnosa. Htedoh reći da nije sve do patrijarharta i heteronormativa već i do ljudske prirode koja ima različita odstupanja u diskutabilnoj meri.

...
Originally posted by Dina

Ako preispitivanje, citanje, razmisljanje, menjanje znacenja znaci napredak a mislim da znaci onda priroda same poliamorne veze trazi od svake osobe napredovanje.
Imam jedno poliamorno iskustvo i u njemu nisam videla nikakav napredak, već upravo korak u nazad. Osećaj sam po sebi je bio lep, ali posledice koje su naišle dovele su do hipertrofiranja gubitka, ljubomore, tuge i ostalih negativnih emocija.
Ali nisu sve kulture monogamne. Npr islamska to nije, muskarac ima pravo da je ozenjen sa cetiri zene. Onda bi ispadalo da je ljudska priroda razlicita zavisno da li je neko na istoku ili zapadu, u ovoj ili onoj zemlji. Tako da ja mislim da kultura (uz zakon) ima znatan uticaj na ljubavni/bracni zivot. Svakako da ima nesto i do ljudske prirode ali s obzirom da je okolni svet poceo da deluje jako rano tj jos dok je osoba beba tesko je odrediti sta je (prava) priroda. Ja vise put u zivotu vidim kao put u sebe, prvo se nauci sve sto nalaze drustvo a onda se to moze menjati, tamo gde osoba vidi potrebu da se menja.

Napredak se odnosio na osobu koja se nadje i pronadje u poliamoriji. Upravo ovaj "put u sebe" o kome sam pisala. Ako se osoba pronalazi u poliamoriji mozda ce naci neka rana secanja koja su vukla ka tome. Verovatno se u monogamnim vezama nije nalazila jer ako su joj odgovarale sto bi sebi komplikovala (na neki nacin) zivot sa poliamorijom? Ja mislim da to nauceno kao i navike imaju neku moc. Pa bez obzira sto se neke osobe vide da im model poliamorije odgovara moraju nekako da se preusmere kako ne bi reagovali onako kako su navikli, naucili. Te reakcije su odgovarajuce za monogamiju a za poliamoriju ne.
Ne vidim u kakvoj je vezi mnogoženačka praksa islamske zajednice zarad povećanja potomstva sa poliamorijom koja je stvar duše i tela?!

Ljudska priroda uvek ispliva, nekada u pozitivnom obliku kao npr. samoosvešćenje, a nekad kroz sublimaciju ili neka hard rešenja (kao npr. momak koji shvata da je gej ubija objekt ljubavi).

Niko ne spori postojanje poliamorije kao osećaja, ali ona je zbog ljudske prirode neodrživ vid prakse, jer će uvek jedna strana ili više da pati i bude nezadovoljna baš kao i u zavrzlamama jeftinih francuskih romana monogamne prakse.

I opet, ne vidim ja tu niti napredak, niti nazadovanje, već odluku kako da se živi, a često i pritisak, tj. kompromis da se neko ne izgubi.
Poligamija u islamskoj kulturi nije u mom postu dovodjena u vezu sa poliamorijom nego se odnosila na razmatranje ljudske prirode. Ako je ona (ljudska priroda) svuda ista i sklona monogamiji onda bi i sva drustva trebalo da su monogamna, a nisu. Drugo je sto ja mislim da se ni ovde kao ni tamo ni bilo gde u proslosti nije gledalo mnogo na prirodu, niti su zene ovde bile u ne znam kako boljem polozaju u odnosu na islamske zemlje, samo su uslovi bili ponesto razliciti pa su se formirali razliciti tipovi zajednica. Na nasem podneblju vec nase babe i dede, prababe i pradede (zavisno koja smo generacija, mozda kod ovih bas mladih generacija nesto dalje) ulazili su u brakove kako im roditelji odrede. Nije se tu gledalo ni kakva im je priroda, ni u koga su zaljubljeni nego kog su polozaja u drustvu i imovinskog stanja. Ljubav kao motiv za brak je novijeg datuma.

Sto se (ne)odrzivosti i razloga za poliamorne veze tice mislim da je Eya vec odgovorila...
Originally posted by EYA

civilizacija te vec opovrgla.
sirom sveta, pa i u srbiji, postoje brojni primeri uspesnih poliamoricnih veza u svim varijantama.
:grouphug:
Korisnikov avatar
By m..
#2205123
Da se hys ne bu cudila dole.

Jao ovo ce biti malo tezi mentalni napor za vako rano jutro i mene slogiranu, no da pokusam da objasnim. I odmah da se ogradim, nisam citala ceo topik, nego su mi random stvari upadale u oci.

Imam utisak da se Galateja opet bavi poricanjem tudjih osecanja i sposobnosti (u ovom slucaju koji se odnose na poliamoriju), pominjuci usput literaturu, prozivljeno itd. I na kraju se pozivajuci na vlastito iskustvo.
Originally posted by Galateja

Ne kažem ja da češće srećem sebične ljude već mislim da se u nekom primitivnom obliku ta osećanja kriju u gotovo svakom od nas. Ona ne moraju da budu čak ni loša već samo jedno svojstvo. Formiram stavove na osnovu viđenog, pročitanog i doživljenog, a u sva tri sam se susrela sa poliamorijom koja je osuđena na utopiju. Ne kažem, možda me civilizacija opovrgne. :B
Originally posted by Galateja

Imam jedno poliamorno iskustvo i u njemu nisam videla nikakav napredak, već upravo korak u nazad. Osećaj sam po sebi je bio lep, ali posledice koje su naišle dovele su do hipertrofiranja gubitka, ljubomore, tuge i ostalih negativnih emocija.
I onda se desi ovo:
Originally posted by Dina
Originally posted by Galateja
Originally posted by Dina
Originally posted by Galateja
Originally posted by Dina

Naime svi smo mi uglavnom odrasli sa vaspitanjem koje se zasniva na vezama/brakovima dve osobe. Vec lez ili gay veza odstupa ponesto od uobicajenog hetero modela ali ostaje ipak prilicno pravila koja su karakteristicna za vezu jedan na jedan. Ta pravila su opste poznata i kad mi kazemo veza/brak svi imamo odredjenu uobicajenu sliku. Dve osobe imaju emotivni i seksualni ekskluzivitet, ako dodje do prevare jedna osoba pati, druga je krivac i biva izlozena sopstvenoj i kritici drugih, suparnici i suparnice se mrze, oni su oni koji ugrozavaju vezu, osobe provode zajedno uobicajene porodicne praznike, ako veza potraje razvija se dalje i tezi se zajednickom zivotu itd. Naravno da osobe koje zele da duhovno napreduju mogu to da cine, mogu i da urede vezu jedan na jedan na sasvim drugim osnovama, da daju svoja tumacenja itd. Ali sama monogamna veza to ne zahteva.
A šta ako su takvi osećaji imanentni ljudskoj prirodi? Kao što je relacija heteroseksualnosti i homoseksualnosti 90:10, možda je zanemarivanje poliamorije upravo zbog, zanemarljivog procentualnog odnosa. Htedoh reći da nije sve do patrijarharta i heteronormativa već i do ljudske prirode koja ima različita odstupanja u diskutabilnoj meri.

...
Originally posted by Dina

Ako preispitivanje, citanje, razmisljanje, menjanje znacenja znaci napredak a mislim da znaci onda priroda same poliamorne veze trazi od svake osobe napredovanje.
Imam jedno poliamorno iskustvo i u njemu nisam videla nikakav napredak, već upravo korak u nazad. Osećaj sam po sebi je bio lep, ali posledice koje su naišle dovele su do hipertrofiranja gubitka, ljubomore, tuge i ostalih negativnih emocija.
Ali nisu sve kulture monogamne. Npr islamska to nije, muskarac ima pravo da je ozenjen sa cetiri zene. Onda bi ispadalo da je ljudska priroda razlicita zavisno da li je neko na istoku ili zapadu, u ovoj ili onoj zemlji. Tako da ja mislim da kultura (uz zakon) ima znatan uticaj na ljubavni/bracni zivot. Svakako da ima nesto i do ljudske prirode ali s obzirom da je okolni svet poceo da deluje jako rano tj jos dok je osoba beba tesko je odrediti sta je (prava) priroda. Ja vise put u zivotu vidim kao put u sebe, prvo se nauci sve sto nalaze drustvo a onda se to moze menjati, tamo gde osoba vidi potrebu da se menja.

Napredak se odnosio na osobu koja se nadje i pronadje u poliamoriji. Upravo ovaj "put u sebe" o kome sam pisala. Ako se osoba pronalazi u poliamoriji mozda ce naci neka rana secanja koja su vukla ka tome. Verovatno se u monogamnim vezama nije nalazila jer ako su joj odgovarale sto bi sebi komplikovala (na neki nacin) zivot sa poliamorijom? Ja mislim da to nauceno kao i navike imaju neku moc. Pa bez obzira sto se neke osobe vide da im model poliamorije odgovara moraju nekako da se preusmere kako ne bi reagovali onako kako su navikli, naucili. Te reakcije su odgovarajuce za monogamiju a za poliamoriju ne.
Ne vidim u kakvoj je vezi mnogoženačka praksa islamske zajednice zarad povećanja potomstva sa poliamorijom koja je stvar duše i tela?!

Ljudska priroda uvek ispliva, nekada u pozitivnom obliku kao npr. samoosvešćenje, a nekad kroz sublimaciju ili neka hard rešenja (kao npr. momak koji shvata da je gej ubija objekt ljubavi).

Niko ne spori postojanje poliamorije kao osećaja, ali ona je zbog ljudske prirode neodrživ vid prakse, jer će uvek jedna strana ili više da pati i bude nezadovoljna baš kao i u zavrzlamama jeftinih francuskih romana monogamne prakse.

I opet, ne vidim ja tu niti napredak, niti nazadovanje, već odluku kako da se živi, a često i pritisak, tj. kompromis da se neko ne izgubi.
Poligamija u islamskoj kulturi nije u mom postu dovodjena u vezu sa poliamorijom nego se odnosila na razmatranje ljudske prirode. Ako je ona (ljudska priroda) svuda ista i sklona monogamiji onda bi i sva drustva trebalo da su monogamna, a nisu. Drugo je sto ja mislim da se ni ovde kao ni tamo ni bilo gde u proslosti nije gledalo mnogo na prirodu, niti su zene ovde bile u ne znam kako boljem polozaju u odnosu na islamske zemlje, samo su uslovi bili ponesto razliciti pa su se formirali razliciti tipovi zajednica. Na nasem podneblju vec nase babe i dede, prababe i pradede (zavisno koja smo generacija, mozda kod ovih bas mladih generacija nesto dalje) ulazili su u brakove kako im roditelji odrede. Nije se tu gledalo ni kakva im je priroda, ni u koga su zaljubljeni nego kog su polozaja u drustvu i imovinskog stanja. Ljubav kao motiv za brak je novijeg datuma.

Sto se (ne)odrzivosti i razloga za poliamorne veze tice mislim da je Eya vec odgovorila...
Originally posted by EYA

civilizacija te vec opovrgla.
sirom sveta, pa i u srbiji, postoje brojni primeri uspesnih poliamoricnih veza u svim varijantama.
:grouphug:
Poliamorija de facto postoji. Kao sto postoje ljudi koji su skloni takvim odnosima i koji u njima super funcionisu. Nije svakome drustvena norma prepreka da realizuju odnos kakav im je potreban, inace ne bismo imali gay ljude u Srbiji. Drugo, nije svuda praksa formiranja odnosa ista. Neko je pomenuo 4 zene u islamu, ja cu pomenuti poliandriju koja je praksa u odredjenim drustvima (http://en.wikipedia.org/wiki/Polyandry) i hodajuci brak (walking marriage) plemena Mosuo i Kini (http://en.wikipedia.org/wiki/Mosuo).

Dakle ovo pada u vodu:
Originally posted by Galateja

Ono što sam htela reći je i to da je osećaj poliamorije moguć, kompromisan, ali socijalno neodrživ i ne samo zbog patrijarharta već i zbog ljudske prirode koja je u biti posesivna, ljubomorna i sebična.
Ne, ne mora da znaci. Mozda je tvoje iskustvo sa tim takvo, ali ono nije merilo za druge ljude.

Da ne bismo vise vezli goblene od postova. Zato rekoh ode u kurac.
Korisnikov avatar
By KosmickaCestica
#2205130
Originally posted by m..

Poliamorija de facto postoji. Kao sto postoje ljudi koji su skloni takvim odnosima i koji u njima super funcionisu. Nije svakome drustvena norma prepreka da realizuju odnos kakav im je potreban, inace ne bismo imali gay ljude u Srbiji. Drugo, nije svuda praksa formiranja odnosa ista. Neko je pomenuo 4 zene u islamu, ja cu pomenuti poliandriju koja je praksa u odredjenim drustvima (http://en.wikipedia.org/wiki/Polyandry) i hodajuci brak (walking marriage) plemena Mosuo i Kini (http://en.wikipedia.org/wiki/Mosuo).
Potpuno se slazem!
:pivce:
Korisnikov avatar
By Galateja
#2205138
Nigde ja nisam osporavala osećaj poliamorije, niti hoću niti mogu. I može teorija da plete goblene po Vikipediji. Ali nikada neću klimnuti glavom na egzistiranje poliamorije, jer je fakt da je socijalno TEŠKO održivo. I to nije u vezi sa okruženjem, već sa ljudskom prirodom. Čast izuzecima. Eto, vi imate pravo na svoju pamet, ja na svoju neupućenost i glupost, te se nemojte spuštati na moj tačkasti nivo. ;)

:sesir:
  • 1
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
long long title how many chars? lets see 123 ok more? yes 60

We have created lots of YouTube videos just so you can achieve [...]

Another post test yes yes yes or no, maybe ni? :-/

The best flat phpBB theme around. Period. Fine craftmanship and [...]

Do you need a super MOD? Well here it is. chew on this

All you need is right here. Content tag, SEO, listing, Pizza and spaghetti [...]

Lasagna on me this time ok? I got plenty of cash

this should be fantastic. but what about links,images, bbcodes etc etc? [...]

Swap-in out addons, use only what you really need!