"Iperova je igrala mnoge žene koje su naizgled mirnog karaktera ali u kojima gori skrivena žudnja.
Njen poslednji film, Gabrijela je još jedna priča o moći emocija koja je upravo doživela premijeru na njujorškom filmskom festivalu.
To je drama snimljena na osnovu priče Džozefa Konrada koja istražuje propast braka dvoje ljudi iz visokog društva; njihov odnos se naglo pogoršava kada Gabrijela odlučuje da napusti svog ponosnog muža.
Međutim ona se vraća istog dana na iskopine svog braka lišenog ljubavi.
Iperova smatra da je ova uloga slična liku Madam Bovari, možda ključnoj ulozi anti-romantične heroine koju je odigrala 1991. godine.
"Te žene idu veoma daleko u potrazi za istinama o sebi i svojim željama," kaže ona.
U skorije vreme, Iperova je dobila nagradu za najbolju žensku ulogu na Kanskom festivalu, za ulogu u uznemirujućem filmu iz 2001. Profesorka klavira , u kojem igra ženu sa skrivenim sado-mazohističkim željama.
U svakom slučaju, uznemiruje posmatranje njene transformacije iz tihog očaja u nešto toliko naelektrisano i potencijalno nasilno.
'Zastrašujuća iskrenost'
Šta je ono zbog čega želi da glumi? "Ja očekujem samo da zaboravim svakodnevicu, da se zabavim. To je vrlo lično iskustvo. Ali ne mislim da nešto učim iz toga," kaže ona.
"Rekla bih, u neku ruku, da poznajem sebe, a u drugu ruku, sve ono što ne znam o sebi, ne mislim da ću saznati iz glume. "
U Sjedinjenim Državama, Izabel Iper je poznata prvenstveno po svom filmskom opusu, ali njen pozorišni debi je podsetnik za američku publiku da ona dolazi iz pozorišnog okruženja; ona je stekla obrazovanje na Nacionalnom konzervatorijumu dramskih umetnosti u Parizu.
Njena nedavno odigrana prva uloga u Njujorku, u komadu pokojne britanske scenaristkinje Sare Kejn 4.48 Psihoza otkrila je još jednu stranu ove glumice – zastra šujuću iskrenost .
"Gluma je za mene poput disanja," rekla je Iperova nekoliko sati pre jedne od rasprodatih predstava, u okviru Glumačkog francuskog festivala koji traje celu sezonu.
"Nije teško; to nije veliki napor. Međutim za mene je veliki napor da stremim ka onome što ja želim da radim. Kada glumim, to je samo davanje oduška. To je disanje ."
4.48 Psihoza je oštra analiza mentalne bolesti i samoubistva – virtuelni monolog koji se govori na francuskom uz povremeni prevod.
Ovaj izbor slavi njen rad sa sjajnim filmski stvaraocima, od Žan Lik Godara, preko francuskog majstora misterije, Kloda Šabrola, do američkog autora Ota Premingera."
http://www.fest.org.yu/2006/content/sr/ ... l_iper.php