Poli,
kapiram sta zelis da kazes.
Meni licno prijaju teorije potpomognute platformom socijalnog konstrukcionizma i shvatanje Znacenja kao necega sto se formira u/pod okriljem intertekstualnosti i kroz umrezenost Postojanja datih , postavljenih i definisanih u Jeziku.
Fiktivnost ovih "postojanja" (ukoliko, dakle, znacenja postoje samo u jezicima kao sistemskim vestackim poljima oznacavanja koja potpuno prekrivaju bioloski organizam) je ono sto sve nas zbunjuje kada razmisljamo o tome postoji li i na koji nacin postoji i funkcionise "rod" (da li se sa njim radjamo ili ne, da li je podlozan modifikaciji i kako, da li je moguc kao univerzalija, skup alternacija, ili je, pak, potpuno nemoguc (obrti od ontoloske utemeljenosti do dekonstruktivistickog nihilizma).....?????.....!!!????....... )
Ono sto me opseda je da ce me (nas!), iako licno i privatno vise uzivam u teorijskim postavkama poststrukturalizma, socijalnog konstrukcionizma i dekonstruktivizma, biologija ipak negde u nekom momentu sacekati iza ugla...
Jer, ne mogu da se otmem utisku da ponekad postoji nesto u nama sto nas cini ovakvima kakvi jesmo (na primer, cini nas da ZELIMO da se izrazimo u odredjenom rodu u odredjenom drustvu na nacin koji se manje ili vise poklapa sa datim rodnim izrazavanjem u pomenutom drustvu), a da je to jace od nase drustveno-politicke "resenosti" da budemo ono sto smatramo da jesmo...
Hocu da kazem, na momente sam pod utiskom da Subjekat nije (samo) drustveno-politicki entitet....
Mada volim da mislim i da argumentujem da jeste.
Uhhh.....
Zamrsih....
Razumete sta hocu da kazem???
