- 25 Sep 2008, 22:58
#1253376
Definicija: Interspolna osoba je ona koja je rođena s genitalijama i/ili sekundarnim spolnim obilježjima suprotnog spola ili s kombinacijom karakteristika oba spola.
Termini hermafrodit i pseudohermafrodit (naziv su dobili po grčkim bogovima Hermesu i Afroditi), korišteni u prošlosti. Danas se smatraju pogrdnim i netočnim i ne koriste se više vezano za interspolne osobe. Ponekad se za karakteristike interseksualnosti koristi izraz «nedefinirane (neodređene) genitalije».
Iako nas kroz školovanje biologija podučava da muškarci imaju XY kromosome a žene XX, u stvarnosti postoji više kombinacijskih mogućnosti: XO, XXY, XO/XY, XYY, XX muškarac, XY žena, te je mnogo osoba koje ne spadaju u uobičajene obrasce. Poznati su između ostaloga i slučajevi djece koja su rođena s nekim oznakama tipično povezanim s oba spola, gdje su stanice njihovog tijela dijelom izgrađene XX, a dijelom XY kromosomima.
Kod tipičnog razvoja fetusa prisutnost SRY gena pretvara gonade fetusa u testise, a u nedostatku tih gena gonade se nastavljaju razvijati u jajnike. Razvoj unutarnjih reproduktivnih organa i vanjskih spolnih obilježja određen je hormonima koje proizvode gonade (jajnici ili testisi) i reakcijom stanica na njih. Početan izgled genitalija fetusa par tjedana nakon začeća je ženski i sastoji se od par mokraćno – genitalnih slojeva s malim nabreknućem između i mokraćnim kanalom iza nabreknuća. Ako fetus ima testise i oni proizvode testosteron, a genitalne stanice reagiraju na njega, vanjski će mokraćno-genitalni slojevi nateći i spojiti se na sredini kako bi stvorili trbušnu šupljinu, nabreknuće će narasti i izdužiti se kako bi oblikovalo penis. Unutrašnji mokraćno – genitalni slojevi nabreknu i omotaju se oko penisa, te se spoje u sredini kako bi oblikovali mokraćnu cijev.
Zbog slojevitosti procesa formiranja embrija, dijete može biti rođeno sa spolnom anatomijom koja je tipično ženska, ili koja izgleda ženska s većim klitorisom, ili tipično muška, ili koja izgleda muška s manjim penisom koji je otvoren na donjoj strani (tzv. «Hipospadija»). Postoji više poznatih medicinskih stanja koja mogu dovesti do interseksualne anatomije.
Procjene broja rođenja interspolne djece pokazuju, prema navodima Fausto-Sterling iz 2000. godine, da oko 1% živorođene djece pokazuje neki stupanj spolne nediferenciranosti, a oko 0.1% do 0.2% živorođenih ima dovoljno neodređene spolne značajke, te se tretira medicinski što uključuje i operaciju kako bi se prikrila spolna nediferenciranost. Procjene Leonarda Saxa iz 2002. god. navode postotak od oko 0.018% zastupljenosti prave interseksualnosti kod novorođene djece.
Spol je određen velikim brojem faktora a kada su oni nekonzistentni ne postoji niti jedan faktor koji bi odredio «pravi» spol, ako možemo reći da tako nešto postoji.
Naša kultura gleda na spolnu anatomiju dihotomno: ljudi su ili muškarci ili žene, no razvojna embriologija, kao i postojanje interspolnih osoba, dokazuju da je dihotomija kulturalni konstrukt. Anatomija spolne diferencijacije je kontinuum koji se kreće od muškog do ženskog, a unutar tog kontinuuma postoje i druge dimenzije. Te druge dimenzije definiramo kao interseksualnost.
Tretiranje interseksualnosti u društvu
U većini društava, interspolnim osobama se prisilno pripisuje/određuje jedan spol te se od njih očekuje da se prilagode rodnoj ulozi u skladu s njime.
Kako bi do toga došlo, interspolne osobe su (od napretka moderne medicinske znanosti) podvrgnute kirurškoj modifikaciji spolnih organa kako bi ovi izgledali kao tipični ženski ili muški spolni organi. Većinom se ove operacije provode na tek rođenoj djeci i budući je lakše oblikovati ženske genitalije nego muške, najčešće se interspolno dijete operacijom pretvara u djevojčicu. Djeca su pri tome premala da bi imala mogućnost izbora. Ono što se kasnije događa jest da interspolno dijete koje je dječak, a odgajano je kao djevojčica, ubrzo poprima karakteristike ponašanja jednog dječaka. Osobu se potom tretira kao transrodnu te ju se podvrgava hormonalnoj terapiji kako bi se njeno ponašanje uskladilo s danim joj spolom.
U posljednje je vrijeme sve veći broj osoba i organizacija koje se zalažu za ukidanje ove prakse, te pozivaju na priznavanje i prepoznavanje različitih stupnjeva interseksualnosti kao zdravih varijacija, koje se ne treba ispravljati (korigirati). Oni/e radikalniji/e uspoređuju zapadnjačku praksu operativnih korekcija genitalija interspolnih osoba s unakažavanjem ženskih genitalija u npr. Africi.
Unatoč brojnim protivnicima/cama, većina medicinskih profesionalaca još uvijek podržava kirurške zahvate korekcije genitalija interspolnih osoba. Među njima ima onih koji smatraju da ideja o «trećem spolu» predstavlja ideološko nastojanje u želji da se spol opiše kao društveni konstrukt, a ne kao biološka stvarnost.
Korektivni operacijski zahvati uglavnom nisu potrebni kako bi se zaštitio život ili zdravlje interspolnih osoba, već se većinom provode zbog estetskih i društvenih razloga. Operacijski zahvati mogu voditi do negativnih posljedica po seksualno funkcioniranje interspolne osobe kasnije u životu. Studija koja je provedena u bolnici Elizabeth Garrett Anderson u Londonu pokazala je da od 18 žena kojima je operiran klitoris, njih samo 7 može doživjeti orgazam. Negativne posljedice su se mogle izbjeći da nije bilo operacije. U nekim slučajevima negativne se posljedice uklanjaju operacijom.
Zagovaratelji korekcije genitalija kažu da je nužno za osobe da se mogu jasno identificirati kao ženske ili muške osobe kako bi uspješno funkcionirale u društvu. No, život pokazuje da su mnoge interspolne osobe nezadovoljne operacijom, a neke se do te mjere ne prepoznaju u kirurški dodijeljenom spolu da su s vremenom zatražile operaciju promijene spola.
Ono što najviše zabrinjava je podatak da uz sve operacije i mukotrpne procese koje moraju proći, interspolne osobe najviše strahuju od svoje okoline.
Interspolne osobe čine manjinu koja je nevidljiva u društvu. Društvo vrši prisilu da se nad interspolnom djecom vrše korektivni zahvati i kada oni nisu nužni za zdravlje, kako bi se osobe bolje uklopile u uniformnu sliku tipične žene ili muškarca ne priznajući njihovu posebnost i ne poštujući različitosti koje postoje među ljudima.
Biološki uzrok interseksualnosti
Tipične muške jedinke imaju spolne kromosome XY, a tipične ženske jedinke XX. Jedna od bioloških definicija muškog djeteta je prisustvo Y kromosoma. Ova je definicija u prošlosti korištena na sportskim događanjima kako bi se potvrdio spol sportaša, ali je uzrokovala dosta zbunjenosti jer se ustanovilo da nije mjerodavna.
Najčešći uzrok spolne neodređenosti je kongenitalna adrenalna hiperplazija, endokrini poremećaj pri kojem adrenalne žlijezde proizvode visoke razine androgena (virilizirajućeg hormona). Kod genetski ženskih osoba to vodi do izgleda koji uključuje neka tipično muška obilježja u rasponu od malo više tipično muških obilježja (veći klitoris) do velikog broja tipično muških obilježja.
U mnogo slučajeva osobe nisu niti XX niti XY:
· Prisustvo jednog ili dva dodatna X kromosoma kod muškaraca (XXY ili XXXY) može uzrokovati Klinefelterov sindrom. Vrlo je čest (od 1 na 500 rođene do 1 na 1000 rođene djece), a mnogi muškarci s ovim sindromom nikada nisu dijagnosticirani. Muškarce s ovim sindromom karakterizira smanjeno lučenje testosterona, smanjeni testisi i odsutnost sperme za vrijeme ejakulacije, te općenito slabija dlakavost i slabije izražena sekundarna spolna obilježja
· Ako je u pitanju samo jedan X kromosom (XO), govorimo o Turnerovom sindromu. On onemogućuje rast dojki i stvara niz medicinskih problema. Učestalost iznosi 1: 2500 ženske novorođenčadi. Za žene s tim sindromom karakteristična je sterilnost, niži rast, više tkiva između vrata i ramena.
· Mozaičnost spolnih hormona može uzrokovati ono što je jednom nazivano «stvarnim hermafroditizmom», prisustvo tkiva i testisa i jajnika kod jedne osobe.
Jedan od najčešćih slučajeva spolne neodređenosti je fetus s XY kromosomima kod kojeg se ne razvije plodno muško dijete.
U slijedećim slučajevima dijete zadržava vanjski muški izgled:
· Swyerov sindrom – oštećen faktor determinacije testisa koji se nalazi na Y kromosomu
· Sindrom trajnog postojanja milerovih kanala (persistant mullerian duct syndrome): sindrom uzrokovan nedostatkom proteinskog hormona koji u muškaraca sprječava razvijanje ženskih organa kao što su jajovodi i maternica. Kod tog stanja testisi često ostaju uvučeni, Y kromosom ne proizvede faktor koji inhibira razvoj milerovih kanala (MIH). Milerov inhibicijski faktor (mullerian inhibiting factor) sprječava razvoj ženskih organa u muškom tijelu.
XY slučajevi koji vode do interseksualnosti:
· Sindrom androgene neosjetljivosti (Androgen insensitivity syndrome) - Osobe se razvijaju djelomično ili potpuno kao žene, budući njihova tijela ne reagiraju na testosteron. Kod potpune neosjetljivosti na androgen (CAIS - complete androgen insensitivity syndrome) njihova su tkiva potpuno neosjetljiva na androgen, te će se fetus razviti u žensko dijete s uobičajenim ženskim vanjskim organima. No, neće se razviti maternica i jajovodi zbog proizvodnje milerov inhibicijskog faktora u testisima. U pubertetu će se razviti dojke uslijed proizvodnje estrogena u testisima, ali neće doći do menstruacije zbog nepostojanja maternice.
Tkiva osoba s djelomičnom neosjetljivošću na androgen, u suprotnosti, imaju djelomičnu osjetljivost na testosteron, koja je opet manja u usporedbi s onom uobičajenom za muškarce. Ove osobe se mogu razviti s vanjskom muškom ili ženskom anatomijom ili nekom kombinacijom, ovisno o stupnju neosjetljivosti.
Nedostatak 5-alfa reduktaze - Stanje uzrokovano mutacijom 5 alfa reduktaze tip 2 gena. Taj gen kodira enzim koji pretvara testosteron u dihidrotestosteron (DHT). DHT je nužan za razvoj unutarnjih muških spolnih organa, a kao rezultat manjka DHT-a kod rođenja djeteta koje je genetski muško, razvijaju se karakteristike suprotnog spola, odnosno “dvosmisleno” spolovilo.
Ove osobe imaju testise, kao i vaginu i usne, no s malim penisom sposobnim za ejakulaciju umjesto klitorisa (ovaj penis pri rođenju izgleda kao klitoris). Ove su osobe, obično, odgajane kao djevojčice. No, u pubertetu testisi se spuštaju, glas im se produbljuje i često razvijaju muški seksualni identitet. Razviju ograničenu dlakavost lica. Broj osoba s ovim karakteristikama ovisi o zemljopisnoj različitosti, odnosno o tome koliko je stanovništva rodbinski povezano.
Prevelika izloženost fetusa androgenu u maternici (in utero) može dovesti do interseksualnosti u XX slučajevima:
Hormonalna kongenitalna adrenalna hiperplazija (CAH) - javlja se zbog povećanog lučenja androgena kod ženskih ili muških fetusa, što uvjetuje razvoj djevojčica s jajnicima, ali vanjskim muškim spolnim organom. Javlja se kod 1 od 20000 rođene djece.
Virilizacija progestinom (progestin-induced virilisation) - U ovom slučaju, muški hormoni uzrokovani su upotrebom Progestina, lijeka koji se koristio 1950.-tih i 60.-tih kako bi se spriječili pobačaji. Ove osobe imaju vanjsku i unutarnju žensku anatomiju. No, razviju neka sekundarna muška obilježja i redovito imaju neuobičajeno velike klitorise.
XX muški sindrom (poznat kao de la Chapelle sindrom) - dijete obično ima tipične fizičke osobine muškarca, osim što ne proizvodi spermu. Ovaj je sindrom ponekad posljedica abnormalne razmjene SRY regije iz Y kromosoma u X kromosom.
Dvostruki “Y” sindrom(XYY) - Javlja se u 1 : 1000 muške novorođenčadi, koja se većinom ne razlikuju od djece s uobičajenim muškim kariotipom. Uz pojačani rast tijekom puberteta zapažaju se psihičke smetnje u društvenom prilagođavanju i sklonost agresivnom ponašanju, te moguća neplodnost (infertilitet).
SRY koji sluzi za obrazovanje testisa itd. 