Bootstrap Framework 3.3.6

[ZlatnaPtica]

[Anton Pavlovič]

Mirišljavo.

[badu]

preljepo prevruče

[Aven]

Gledam nešto i razmišljam da ako sam išta dobro napravila u životu to je izbor trenutka prekida nekih (polu)bliskih odnosa. Današnja ja bi se gušila pored tih ljudi.

Idem se vozit i udahnut zraka.

[Anton Pavlovič]

Kao truleks krpa.

[gossip]

gola voda

[Anton Pavlovič]

Eventualno.

[Blady]

Kao da sam tek sada zivnula... ova sparina ubija

[Speculum Columbae]

How dark, O Lord, are Thy decrees,
All hid from mortal sight,
All our joys to sorrow turning,
And our triumphs into mourning,
As the night succeeds the day.
No certain bliss,
No solid peace,
We mortals know
On earth below

[HalfJack]

[/url]Kao da sam tek sada zivnula... ova sparina ubija

[Blady]

^
umirem

[Aven]

^
Lakše će se disati kad napraviš džunglu.



* * *

Oni dani u mjesecu + sparina =

...a od klime me boli glava.

[Speculum Columbae]

Oh, let me whisper it to the raging winds,
Or howling deserts; for the ears of men
It is too shocking. Yet have I not vow'd?

[Night]

Kao da zivot prolazi pored mene

[Anhedonie]

[/url]Kao da zivot prolazi pored mene

well, grab it hun

[Speculum Columbae]

od kolevke, pa do groba, najbolji je -----------------------> grob ( ͡ʘ ͜ʖ ͡ʘ)

[Anhedonie]

^

gladno. idem da pojedem breskvu. i ispovracam je. dijeta.

[gossip]

[/url]gola voda

[Night]

[/url]

[/url]Kao da zivot prolazi pored mene

well, grab it hun

Radim na tome, da vise izlazim iz zone komfora

[Blady]

[/url]^
Lakše će se disati kad napraviš džunglu.



* * *

Oni dani u mjesecu + sparina =

...a od klime me boli glava.

[Anton Pavlovič]

Razočarano.

[Srklet]

iscrpljeno, dežurstva su tako mindnumbing.

[ZlatnaPtica]

Ima stvar koja mi smeta kod jedne od najdražih osoba u mom životu. I dugo razmišljam kako to da joj kažem i popričam sa njom o tome, i kako da to ne bude kraj, nego razgovor kroz koji ćemo prebroditi problem i osnažiti prijateljstvo.
I večeras sam, isprovociran, prsao i rekao sve odjednom na jako grub i glup način i sve je ostalo nedorečeno i osećam se očajno i skenjano i kao govno.
Sedeo sam sat vremena sam u parku, gledao svitanje i jadao se komšijskom kučetu koje je došlo da se mazi.

[Anton Pavlovič]

Jao, Loznica, park, čekanje da svane i razulareni čopor, kad se samo sjetim... Ne ponovilo se! Nema veze s tobom, samo asocijacija.

------------

Nešto sam neispavan. 'Bem ti komarce.

[Anhedonie]

[/url]

[/url]

[/url]Kao da zivot prolazi pored mene

well, grab it hun

Radim na tome, da vise izlazim iz zone komfora

da. to je mene tako dugo jebalo. jebe i sad. ali ako se ne izlazi nikad i ako te nista na silu ne natera da izadjes zivot postane ravna linija.

[ZlatnaPtica]

[/url]Jao, Loznica, park, čekanje da svane i razulareni čopor, kad se samo sjetim... Ne ponovilo se! Nema veze s tobom, samo asocijacija.

Zvuči kao gomila mojih jutara, s obzirom da sam insomničar
Elaboriraj! Koji park? Kad? I kakve ti veze imaš sa Loznicom??!
Možda ste okrenuli pogrešan broj ali ste dobili onoga koga ste tražili!!!

[gossip]

woah :O

[Anton Pavlovič]

Znam da je teško pojmiti da neko uopšte prođe kroz Loznicu, a kamoli da se duže zadrži, ali i to mi se desilo, i to više puta, zamisli. A bilo je prije par godina, ušao u bus, s namjerom da ubijem vrijeme, da ne čekam na stanici dodatna tri, četiri sata, pa još pauzu kod famoznog Miće Bradine... Ovako sam mislio doći do Loznice, pa nastaviti dalje, a ono se ispostavilo da tog dana, u to vrijeme, od Loznice nije bilo ništa dalje. Bilo je ljeto, ali radni dan. Nigdje žive duše. Stanicu zamandališe nešto poslije 20h. Ja čekaj, čekaj, ono prođe samo bus do Niša i sa suprotne strane jedan za Novi Sad. A mog busa nigdje. Kasnije sam skontao da vjerovatno nije bilo putnika, pa nisu ni ulazili u grad, udarili obilaznicom, pa na Šepak. I tako sam ja dežurao, dežurao, šetao, i šetao, i šetao, pored one spoooooooky željezničke , gore-dolje, pored autobuske, izađem na raskrsnicu, ništa, sve mrtvo. Tek pokoji prolaznik, prođe i automobil, u nekoliko navrata i patrola (ovaj jedan pajkan me zagledao svako malo vremena, pošto sam vjerovatno u tom trenutku izgledao ko kakva seksualna radnica ). I kad je debelo prevalila ponoć, odlučim krenuti put centra, pa da malo prošetam, sjednem negdje, sve misleći da neki lokal radi. Oooo, kako se prevarih. Sem par pekarica, mrka kapa. Obiđoh ja uzduž i poprijeko Loznicu, a vrijeme miliiiiii, nikako zoru dočekat. Dosadno mi, telefon na izdisaju, ko za inat, a još mi se prispalo ko nikad. I malo sam posjedio u nekom parkiću (kraj gimnazije?), a onda otidoh opet na trg, pa sjedoh na neku klupicu ispred onih zgradica tik uz kružni tok. I tu me redovno obilazio nabrijani čopor, lajali, režali, a meni se tako spavalo... Mrtav grad, mrtav ja, samo je junačka Štira hučala, noseći me u mislima dalje, i dalje, ka osvitu i suncem okupanom Gučevu, ah... Uzgred, najbolja prijateljica se vratila u svoj rodni grad (Loznicu, jel'), a mogla je fino ostati ovdje... I sad joj valja ići u posjetu. Traume su to. Eto, ovo je onako ukratko, u skladu s mojom logorejom

[Anhedonie]

jebote jel loznica toliko losa? ono, i pirot je vukojebina al nikad nisam cuo da neko toliko kuka sto je morao da svrati tamo

[Anton Pavlovič]

A nije, fino je po danu, ima puno zelenila. Ko ima dječicu i penziju, ubilo se za život. Ne znam da li i dalje bazdi ujutru. Sjećam se ko klinac da je bilo neizdrživo.