- 08 Avg 2005, 14:24
#324869
Dole navedeni dokument je jedini zakon na koji se pozivam prilikom pocetka rada na bilo kom Pravilniku i smatram da ako se Pravilnik ili Statut neke Organizacije kosi sa dole navedenim PRAVILIMA, ne moze biti merodavan i ne moze biti punovazan, tj. ne moze biti koristen.
OPŠTA DEKLARACIJA O PRAVIMA ?OVEKA
UVOD
Pošto je priznavanje urodjenog dostojanstva i jednakih i neotudjivih prava svih ?lanova ljudske porodice temelj slobode, pravde i mira u svetu;
pošto je nepoštovanje i preziranje prava ?oveka vodilo varvarskim postupcima, koji su vredjali savest ?ove?anstva, i pošto je stvaranje sveta u kojem ?e ljudska bi?a uživati slobodu govora i verovanja i biti slobodna od straha i nemaštine proglašeno kao najviša težnja svakog ?oveka;
pošto je bitno da prava ?oveka budu zašti?ena pravnim sistemom kako ?ovek ne bi bio primoran da kao krajnjem izlazu pribegne pobuni protiv tiranije i ugnjetavanja;
pošto je bitno da se podsti?e razvoj prijateljskih odnosa medju narodima;
pošto su narodi Ujedinjenih nacija u Povelji ponovo proglasili svoju veru u osnovna prava ?oveka, u dostojanstvo i vrednost ?ovekove li?nosti i ravnopravnost muškaraca i žena i pošto su odlu?ili da podsti?u društveni napredak i poboljšaju životni standard u ve?oj slobodi;
pošto su se države ?lanice obavezale da u saradnji s Ujedinjenim nacijama obezbede opšte poštovanje i primenu ljudskih prava i osnovnih sloboda;
pošto je opšte shvatanje ovih prava i sloboda od najve?e važnosti za puno ostvarenje ove obaveze,
GENERALNA SKUPŠTINA PROGLAŠAVA
OVU OPŠTU DEKLARACIJU O PRAVIMA ?OVEKA kao zajedni?ki domet koji treba da postignu svi narodi i sve nacije da bi svaki pojedinac i svaki organ društva, imaju?i ovu Deklaraciju stalno na umu, težio da u?enjem i vaspitavanjem doprinese poštovanju ovih prava i sloboda da bi se postupnim unutrašnjim i medjunarodnim merama obezbedilo njihovo opšte i stvarno priznanje i poštovanje kako medju narodima samih država ?lanica, tako i medju narodima onih teritorija koje su pod njihovom upravom.
?lan 1.
Sva ljudska bi?a radjaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sveš?u i treba jedni prema drugima da postupaju u duhu bratstva.
?lan 2.
Svakom pripadaju sva prava i slobode proglašene u ovoj Deklaraciji bez ikakvih razlika u pogledu rase, boje, pola, jezika, veroispovesti, politi?kog ili drugog mišljenja, nacionalnog ili društvenog porekla, imovine, rodjenja ili drugih okolnosti.
Dalje, ne?e se praviti nikakva razlika na osnovu politi?kog, pravnog ili medjunarodnog statusa zemlje ili teritorije kojoj neko lice pripada, bilo da je ona nezavisna, pod starateljstvom, nesamoupravna, ili da joj je suverenost na ma koji drugi na?in ograni?ena.
?lan 3.
Svako ima pravo na život, slobodu i bezbednost li?nosti.
?lan 4.
Niko se ne sme držati u ropstvu ili pot?injenosti: ropstvo i trgovina robljem zabranjeni
su u svim oblicima.
?lan 5.
Niko ne sme biti podvrgnut mu?enju ili svirepom, ne?ove?nom ili ponižavaju?em postupku ili kazni.
?lan 6.
Svako ima pravo da svuda bude priznat kao pravni subjekt.
?lan 7.
Svi su pred zakonom jednaki i imaju pravo bez ikakve razlike na podjednaku zakonsku zaštitu. Svi imaju pravo na jednaku zaštitu protiv bilo kakve diskriminacije kojom se krši ova Deklaracija i protiv svakog podsticanja na ovakvu diskriminaciju.
?lan 8.
Svako ima pravo da ga nadležni nacionalni sudovi efikasno štite od dela kršenja osnovnih prava koja su mu priznata ustavom ili zakonom.
?lan 9.
Niko ne sme biti proizvoljno uhapšen, pritvoren, niti proteran.
?lan 10.
Svako ima potpuno jednako pravo na pravi?no javno sudjenje pred nezavisnim i nepristrasnim sudom koji ?e odlu?iti o njegovim pravima i obavezama, i o osnovanosti svake krivi?ne optužbe protiv njega.
?lan 11.
Svako ko je optužen za krivi?no delo ima pravo da bude smatran nevinim dok se na osnovu zakona krivica ne dokaže na javnom sudjenju na kojem su mu obezbedjene sve garantije potrebne za njegovu odbranu.
Niko ne sme biti osudjen za dela ili propuste koji nisu predstavljali krivi?no delo po nacionalnom ili medjunarodnom pravu u vreme kada su izvršeni. Isto tako ne sme se izricati teža kazna od one koja se mogla primeniti u vreme kada je krivi?no delo izvršeno.
?lan 12.
Niko ne sme biti izložen proizvoljnom mešanju u privatni život, porodicu, stan ili prepisku, niti napadima na ?ast i ugled. Svako ima pravo na zakonsku zaštitu protiv ovakvog mešanja ili napada.
?lan 13.
Svako ima pravo na slobodu kretanja i izbora stanovanja u granicama pojedine države.
Svako ima pravo da napusti bilo koju zemlju, uklju?uju?i svoju vlastitu, i da se vrati u svoju zemlju.
?lan 14.
Svako ima pravo da traži i uživa u drugim zemljama uto?ište od proganjanja.
Na ovo pravo se niko ne može pozvati u slu?aju gonjenja za krivi?na dela koja nisu politi?kog karaktera ili progona zbog dela koja su u suprotnosti sa ciljevima i na?elima Ujedinjenih nacija.
?lan 15.
Svako ima pravo na državljanstvo.
Niko ne sme samovoljno biti lišen svog državljanstva niti prava da promeni državljanstvo.
?lan 16.
Punoletni muškarci i žene, bez ikakvih ograni?enja u pogledu rase, državljanstva ili vere, imaju pravo da sklope brak i da osnuju porodicu. Oni su ravnopravni prilikom sklapanja braka, za vreme njegovog trajanja i prilikom njegovog razvoda.
Brak se zaklju?uje samo slobodnim i potpunim pristankom lica koja stupaju u brak.
Porodica je prirodna i osnovna ?elija društva i ima pravo na zaštitu društva i države.
?lan 17.
Svako ima pravo da poseduje imovinu, sam kao i u zajednici s drugima.
Niko ne sme biti samovoljno lišen imovine.
?lan 18.
Svako ima pravo na slobodu misli, savesti i vere; ovo pravo uklju?uje slobodu promene vere ili ubedjenja i slobodu da ?ovek, bilo sam ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, upražnjava svoju veru ili ubedjenje putem nastave, vršenja kulta i obavljanja obreda.
?lan 19.
Svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, što obuhvata i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi obaveštenja i ideje bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice.
?lan 20.
Svako ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja.
Niko ne može biti primoran da pripada nekom udruženju.
?lan 21.
Svako ima pravo da u?estvuje u upravljanju svojom zemljom, neposredno ili preko slobodno izabranih predstavnika.
Svako ima pravo da na ravnopravnoj osnovi stupa u javnu službu u svojoj zemlji.
Volja naroda je osnova državne vlasti: ova volja treba da se izražava na povremenim i slobodnim izborima, koji ?e se sprovoditi opštim i jednakim pravom glasa, tajnim glasanjem ili odgovaraju?im postupkom kojim se obezbedjuje sloboda glasanja.
?lan 22.
Svako, kao ?lan društva, ima pravo na socijalno osiguranje i pravo da ostvaruje privredna, društvena i kulturna prava neophodna za svojе dostojanstvo i za slobodan razvoj svoje li?nosti, uz pomo?države i medjunarodne saradnje, a u skladu s organizacijom i sredstvima svake države.
?lan 23.
Svako ima pravo na rad, na slobodan izbor zaposlenja, na pravi?ne i zadovoljavaju?e uslove rada i na zaštitu od nezaposlenosti.
Svako, bez ikakve razlike, ima pravo na jednaku platu za jednaki rad.
Svako ko radi ima pravo na pravednu i zadovoljavaju?u naknadu koja njemu i njegovoj porodici obezbedjuje egzistenciju koja odgovara ljudskom dostojanstvu i koja ?e, ako bude potrebno, biti upotpunjena drugim sredstvima socijalne zaštite.
Svako ima pravo da obrazuje i da stupi u sindikate radi zaštite svojih interesa.
?lan 24.
Svako ima pravo na odmor i razonodu, uklju?uju?i razumno ograni?enje radnog vremena i povremeni pla?eni odmor.
?lan 25.
Svako ima pravo na životni standard koji obezbedjuje zdravlje i blagostanje, njegovo i njegove porodice, uklju?uju?i hranu, ode?u, stan i lekarsku negu i potrebne socijalne službe, kao i pravo na osiguranje u slu?aju nezaposlenosti, bolesti, invalidnosti, udovištva, starosti, ili drugih slu?ajeva gubljenja sredstava za izdržavanje usled okolnosti nezavisnih od njegove volje.
Majke i deca imaju pravo na naro?ito staranje i pomo?. Sva deca, rodjena u braku ili van njega, uživaju jednaku socijalnu zaštitu.
?lan 26.
Svako ima pravo na školovanje. Školovanje treba da bude besplatno bar u osnovnim i nižim školama. Osnovna nastava je obavezna. Tehni?ka i stru?na nastava treba da bude opšte dostupna, a viša nastava treba da bude svima podjednako pristupa?na na osnovu utvrdjenih kriterijuma.
Školovanje treba da bude usmereno punom razvoju ljudske li?nosti i ja?anju poštovanja ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ono treba da unapredjuje razumevanje, trpeljivost i prijateljstvo medju svim narodima, rasnim i verskim grupacijama, kao i delatnost Ujedinjenih nacija za održavanje mira.
Roditelji imaju prvenstveno pravo da biraju vrstu školovanja za svoju decu.
?lan 27.
Svako ima pravo da slobodno u?estvuje u kulturnom životu zajednice, da uživa u umetnosti i da u?estvuje u nau?nom napretku i u dobrobiti koja otuda proisti?e.
Svako ima pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proisti?u iz bilo kog nau?nog, književnog ili umetni?kog dela ?iji je on tvorac.
?lan 28.
Svako ima pravo na društveni i medjunarodni poredak u kojem prava i slobode objavljeni u ovoj Deklaraciji mogu biti potpuno ostvareni.
?lan 29.
Svako ima dužnost prema zajednici koja jedina omogu?ava slobodno i puno razvijanje njegove li?nosti.
U vršenju svojih prava i ostvarivanju sloboda svako može biti podvrgnut samo onim ograni?enjima koja su predvidjena zakonom u cilju obezbedjenja nužnog priznanja i poštovanja prava i sloboda drugih i u cilju zadovoljenja pravi?nih zahteva morala, javnog poretka i opšteg blagostanja u demokratskom društvu.
Ova prava i slobode ni u kom slu?aju ne mogu se izvršavati protivno ciljevima i na?elima Ujedinjenih nacija.
?lan 30.
Nijedna odredba ove Deklaracije ne može se tuma?iti kao pravo za ma koju državu, grupu ili lice da preduzima bilo koju aktivnost ili da vrši bilo kakvu radnju usmerenu na poništenje prava i sloboda koji su u njoj sadržani.
http://www.unhchr.ch/udhr/lang/src5.htm
OPŠTA DEKLARACIJA O PRAVIMA ?OVEKA
UVOD
Pošto je priznavanje urodjenog dostojanstva i jednakih i neotudjivih prava svih ?lanova ljudske porodice temelj slobode, pravde i mira u svetu;
pošto je nepoštovanje i preziranje prava ?oveka vodilo varvarskim postupcima, koji su vredjali savest ?ove?anstva, i pošto je stvaranje sveta u kojem ?e ljudska bi?a uživati slobodu govora i verovanja i biti slobodna od straha i nemaštine proglašeno kao najviša težnja svakog ?oveka;
pošto je bitno da prava ?oveka budu zašti?ena pravnim sistemom kako ?ovek ne bi bio primoran da kao krajnjem izlazu pribegne pobuni protiv tiranije i ugnjetavanja;
pošto je bitno da se podsti?e razvoj prijateljskih odnosa medju narodima;
pošto su narodi Ujedinjenih nacija u Povelji ponovo proglasili svoju veru u osnovna prava ?oveka, u dostojanstvo i vrednost ?ovekove li?nosti i ravnopravnost muškaraca i žena i pošto su odlu?ili da podsti?u društveni napredak i poboljšaju životni standard u ve?oj slobodi;
pošto su se države ?lanice obavezale da u saradnji s Ujedinjenim nacijama obezbede opšte poštovanje i primenu ljudskih prava i osnovnih sloboda;
pošto je opšte shvatanje ovih prava i sloboda od najve?e važnosti za puno ostvarenje ove obaveze,
GENERALNA SKUPŠTINA PROGLAŠAVA
OVU OPŠTU DEKLARACIJU O PRAVIMA ?OVEKA kao zajedni?ki domet koji treba da postignu svi narodi i sve nacije da bi svaki pojedinac i svaki organ društva, imaju?i ovu Deklaraciju stalno na umu, težio da u?enjem i vaspitavanjem doprinese poštovanju ovih prava i sloboda da bi se postupnim unutrašnjim i medjunarodnim merama obezbedilo njihovo opšte i stvarno priznanje i poštovanje kako medju narodima samih država ?lanica, tako i medju narodima onih teritorija koje su pod njihovom upravom.
?lan 1.
Sva ljudska bi?a radjaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sveš?u i treba jedni prema drugima da postupaju u duhu bratstva.
?lan 2.
Svakom pripadaju sva prava i slobode proglašene u ovoj Deklaraciji bez ikakvih razlika u pogledu rase, boje, pola, jezika, veroispovesti, politi?kog ili drugog mišljenja, nacionalnog ili društvenog porekla, imovine, rodjenja ili drugih okolnosti.
Dalje, ne?e se praviti nikakva razlika na osnovu politi?kog, pravnog ili medjunarodnog statusa zemlje ili teritorije kojoj neko lice pripada, bilo da je ona nezavisna, pod starateljstvom, nesamoupravna, ili da joj je suverenost na ma koji drugi na?in ograni?ena.
?lan 3.
Svako ima pravo na život, slobodu i bezbednost li?nosti.
?lan 4.
Niko se ne sme držati u ropstvu ili pot?injenosti: ropstvo i trgovina robljem zabranjeni
su u svim oblicima.
?lan 5.
Niko ne sme biti podvrgnut mu?enju ili svirepom, ne?ove?nom ili ponižavaju?em postupku ili kazni.
?lan 6.
Svako ima pravo da svuda bude priznat kao pravni subjekt.
?lan 7.
Svi su pred zakonom jednaki i imaju pravo bez ikakve razlike na podjednaku zakonsku zaštitu. Svi imaju pravo na jednaku zaštitu protiv bilo kakve diskriminacije kojom se krši ova Deklaracija i protiv svakog podsticanja na ovakvu diskriminaciju.
?lan 8.
Svako ima pravo da ga nadležni nacionalni sudovi efikasno štite od dela kršenja osnovnih prava koja su mu priznata ustavom ili zakonom.
?lan 9.
Niko ne sme biti proizvoljno uhapšen, pritvoren, niti proteran.
?lan 10.
Svako ima potpuno jednako pravo na pravi?no javno sudjenje pred nezavisnim i nepristrasnim sudom koji ?e odlu?iti o njegovim pravima i obavezama, i o osnovanosti svake krivi?ne optužbe protiv njega.
?lan 11.
Svako ko je optužen za krivi?no delo ima pravo da bude smatran nevinim dok se na osnovu zakona krivica ne dokaže na javnom sudjenju na kojem su mu obezbedjene sve garantije potrebne za njegovu odbranu.
Niko ne sme biti osudjen za dela ili propuste koji nisu predstavljali krivi?no delo po nacionalnom ili medjunarodnom pravu u vreme kada su izvršeni. Isto tako ne sme se izricati teža kazna od one koja se mogla primeniti u vreme kada je krivi?no delo izvršeno.
?lan 12.
Niko ne sme biti izložen proizvoljnom mešanju u privatni život, porodicu, stan ili prepisku, niti napadima na ?ast i ugled. Svako ima pravo na zakonsku zaštitu protiv ovakvog mešanja ili napada.
?lan 13.
Svako ima pravo na slobodu kretanja i izbora stanovanja u granicama pojedine države.
Svako ima pravo da napusti bilo koju zemlju, uklju?uju?i svoju vlastitu, i da se vrati u svoju zemlju.
?lan 14.
Svako ima pravo da traži i uživa u drugim zemljama uto?ište od proganjanja.
Na ovo pravo se niko ne može pozvati u slu?aju gonjenja za krivi?na dela koja nisu politi?kog karaktera ili progona zbog dela koja su u suprotnosti sa ciljevima i na?elima Ujedinjenih nacija.
?lan 15.
Svako ima pravo na državljanstvo.
Niko ne sme samovoljno biti lišen svog državljanstva niti prava da promeni državljanstvo.
?lan 16.
Punoletni muškarci i žene, bez ikakvih ograni?enja u pogledu rase, državljanstva ili vere, imaju pravo da sklope brak i da osnuju porodicu. Oni su ravnopravni prilikom sklapanja braka, za vreme njegovog trajanja i prilikom njegovog razvoda.
Brak se zaklju?uje samo slobodnim i potpunim pristankom lica koja stupaju u brak.
Porodica je prirodna i osnovna ?elija društva i ima pravo na zaštitu društva i države.
?lan 17.
Svako ima pravo da poseduje imovinu, sam kao i u zajednici s drugima.
Niko ne sme biti samovoljno lišen imovine.
?lan 18.
Svako ima pravo na slobodu misli, savesti i vere; ovo pravo uklju?uje slobodu promene vere ili ubedjenja i slobodu da ?ovek, bilo sam ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, upražnjava svoju veru ili ubedjenje putem nastave, vršenja kulta i obavljanja obreda.
?lan 19.
Svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, što obuhvata i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi obaveštenja i ideje bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice.
?lan 20.
Svako ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja.
Niko ne može biti primoran da pripada nekom udruženju.
?lan 21.
Svako ima pravo da u?estvuje u upravljanju svojom zemljom, neposredno ili preko slobodno izabranih predstavnika.
Svako ima pravo da na ravnopravnoj osnovi stupa u javnu službu u svojoj zemlji.
Volja naroda je osnova državne vlasti: ova volja treba da se izražava na povremenim i slobodnim izborima, koji ?e se sprovoditi opštim i jednakim pravom glasa, tajnim glasanjem ili odgovaraju?im postupkom kojim se obezbedjuje sloboda glasanja.
?lan 22.
Svako, kao ?lan društva, ima pravo na socijalno osiguranje i pravo da ostvaruje privredna, društvena i kulturna prava neophodna za svojе dostojanstvo i za slobodan razvoj svoje li?nosti, uz pomo?države i medjunarodne saradnje, a u skladu s organizacijom i sredstvima svake države.
?lan 23.
Svako ima pravo na rad, na slobodan izbor zaposlenja, na pravi?ne i zadovoljavaju?e uslove rada i na zaštitu od nezaposlenosti.
Svako, bez ikakve razlike, ima pravo na jednaku platu za jednaki rad.
Svako ko radi ima pravo na pravednu i zadovoljavaju?u naknadu koja njemu i njegovoj porodici obezbedjuje egzistenciju koja odgovara ljudskom dostojanstvu i koja ?e, ako bude potrebno, biti upotpunjena drugim sredstvima socijalne zaštite.
Svako ima pravo da obrazuje i da stupi u sindikate radi zaštite svojih interesa.
?lan 24.
Svako ima pravo na odmor i razonodu, uklju?uju?i razumno ograni?enje radnog vremena i povremeni pla?eni odmor.
?lan 25.
Svako ima pravo na životni standard koji obezbedjuje zdravlje i blagostanje, njegovo i njegove porodice, uklju?uju?i hranu, ode?u, stan i lekarsku negu i potrebne socijalne službe, kao i pravo na osiguranje u slu?aju nezaposlenosti, bolesti, invalidnosti, udovištva, starosti, ili drugih slu?ajeva gubljenja sredstava za izdržavanje usled okolnosti nezavisnih od njegove volje.
Majke i deca imaju pravo na naro?ito staranje i pomo?. Sva deca, rodjena u braku ili van njega, uživaju jednaku socijalnu zaštitu.
?lan 26.
Svako ima pravo na školovanje. Školovanje treba da bude besplatno bar u osnovnim i nižim školama. Osnovna nastava je obavezna. Tehni?ka i stru?na nastava treba da bude opšte dostupna, a viša nastava treba da bude svima podjednako pristupa?na na osnovu utvrdjenih kriterijuma.
Školovanje treba da bude usmereno punom razvoju ljudske li?nosti i ja?anju poštovanja ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ono treba da unapredjuje razumevanje, trpeljivost i prijateljstvo medju svim narodima, rasnim i verskim grupacijama, kao i delatnost Ujedinjenih nacija za održavanje mira.
Roditelji imaju prvenstveno pravo da biraju vrstu školovanja za svoju decu.
?lan 27.
Svako ima pravo da slobodno u?estvuje u kulturnom životu zajednice, da uživa u umetnosti i da u?estvuje u nau?nom napretku i u dobrobiti koja otuda proisti?e.
Svako ima pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proisti?u iz bilo kog nau?nog, književnog ili umetni?kog dela ?iji je on tvorac.
?lan 28.
Svako ima pravo na društveni i medjunarodni poredak u kojem prava i slobode objavljeni u ovoj Deklaraciji mogu biti potpuno ostvareni.
?lan 29.
Svako ima dužnost prema zajednici koja jedina omogu?ava slobodno i puno razvijanje njegove li?nosti.
U vršenju svojih prava i ostvarivanju sloboda svako može biti podvrgnut samo onim ograni?enjima koja su predvidjena zakonom u cilju obezbedjenja nužnog priznanja i poštovanja prava i sloboda drugih i u cilju zadovoljenja pravi?nih zahteva morala, javnog poretka i opšteg blagostanja u demokratskom društvu.
Ova prava i slobode ni u kom slu?aju ne mogu se izvršavati protivno ciljevima i na?elima Ujedinjenih nacija.
?lan 30.
Nijedna odredba ove Deklaracije ne može se tuma?iti kao pravo za ma koju državu, grupu ili lice da preduzima bilo koju aktivnost ili da vrši bilo kakvu radnju usmerenu na poništenje prava i sloboda koji su u njoj sadržani.
http://www.unhchr.ch/udhr/lang/src5.htm