- 19 Jul 2005, 15:50
#312190
Svasta se napise kada istoricar - amater pise tekst na osnovu novinskih feljtona. No hartija trpi sve...
Nadam se da ce autor teksta Petar Živkovi? (1879-1947) koji se potpisao kao Aleksandar da se pozabavi istorijom moderne Srbije i prouci neke ozbiljne tekstove pre sledeceg pisanija.
Preporucujem da prouci detaljno istoriju organizacije "Crna Ruka" (koju je vodio pukovnik Dragutin Dimitrijevic Apis) i njoj suprostavljene "Bele ruke" da seldeci put ne bi izvalio glupost kao u sledecem citatu:
Dragutin Dimitrijevic Apis je rehabilitovan na ponovljenom procesu posle II svetskog rata.
Zanimljivo, mladjahni autor Aleksandar pominje i kanadskog istoricara i pisca Mekenzija, ali nije nasao za shodno da se posluzi njegovom literaturom (koja je prevedana i na srpski, ako se ne varam).
Za neobavestene, 2. put: Mekenzi se bavio istorijom Balkana i posebno istorijom Srbije. Solunski proces i ponovljeni Solunski proces su bili samo jedna od tema kojima se bavio. Njegov stav se poklapa sa stavom domacih istoricara (a i sa stavom komunistickog suda koji je rehabilitovao Apisa) da je Solunski proces 1916. bio montiran sa ciljem uklanjanja Apisa sa politicke scene Srbije.
U svetlu ovih cinjenica mogu samo da smatram ceo tekst opstim naklapanjem.
Nadam se da ce autor teksta Petar Živkovi? (1879-1947) koji se potpisao kao Aleksandar da se pozabavi istorijom moderne Srbije i prouci neke ozbiljne tekstove pre sledeceg pisanija.
Preporucujem da prouci detaljno istoriju organizacije "Crna Ruka" (koju je vodio pukovnik Dragutin Dimitrijevic Apis) i njoj suprostavljene "Bele ruke" da seldeci put ne bi izvalio glupost kao u sledecem citatu:
AleksandarZa neobavestene: Crna ruka je bila nacionalisticka organizacija koje se zalagala za sukob sa Austro-Ugarskom radi zauzimanja teritorija na kojima su zuveli Srbi i njihovog pripajanja Srbiji.
U jeku rata, zaverenici na ?elu sa Dragutinom Dimitrijevi?em Apisom, skovali su plan kojim bi preuzeli komandu nad vojnim i državnim organima u izbeglištvu, likvidirali neistomišljenike i potpisali separatni mir sa Austro-Ugarskom i Nema?kom. Prethodno je bilo potrebno ukloniti prestolonaslednika Aleksandra, zakletog neprijatelja crnorukaša, i pukovnika Petra Živkovi?a, njegovog odanog jednomišljenika i intimusa. Neuspeli atentat od 11. novembra 1916. kada su Apisovi crnorukaši pucali na prestolonaslednikov automobil, bio je uvod u Solunski proces, kona?ni obra?un sa urotom koja je od Majskog prevrata imala veliku popularnost i podršku u narodu.
Dragutin Dimitrijevic Apis je rehabilitovan na ponovljenom procesu posle II svetskog rata.
Zanimljivo, mladjahni autor Aleksandar pominje i kanadskog istoricara i pisca Mekenzija, ali nije nasao za shodno da se posluzi njegovom literaturom (koja je prevedana i na srpski, ako se ne varam).
Za neobavestene, 2. put: Mekenzi se bavio istorijom Balkana i posebno istorijom Srbije. Solunski proces i ponovljeni Solunski proces su bili samo jedna od tema kojima se bavio. Njegov stav se poklapa sa stavom domacih istoricara (a i sa stavom komunistickog suda koji je rehabilitovao Apisa) da je Solunski proces 1916. bio montiran sa ciljem uklanjanja Apisa sa politicke scene Srbije.
U svetlu ovih cinjenica mogu samo da smatram ceo tekst opstim naklapanjem.