Originally posted by Orlando the Lady
Originally posted by AngraMaina
Od pojedinih knjiga se uzvrpoljim i uznemirim do granice anksioznosti. Pred slikama, ikonama, likovnim predstavama ili prirodnim prizorima sam nekoliko puta imao nešto kao hiperventilaciju, vrtoglavicu, u drugim situacijama jako uzbuđenje i malaksalost, ali obično sam u stanju neke tihe ekstatičnosti i zanemelosti, bez drame i padanja u nesvest.
potpisujem.
upravo tako.
plus placem nekad- uz knjigu, muziku, filmove cak.
u operi sad oduzeta, hocu da ubijem onog ko izpusti zvuk; slicno tako i u pozoristu (ako je dobra predstava, naravno).
i cesto/redovno osecam onu tezinu u predelu srca, kao i prijatan bol, duboko usporeno disanje, ubrzani puls, cujem srce kako mi kuca i potpuni fokus na 'delo'. ne mogu da govorim, usta su mi blago ovorena i ne pomeram se. i nekad onaj osecaj blagog izdizanja van tela. naravno, potupno sam nesvesna sveta oko sebe. dragi neurotrasnmiteri.
a skoro mi se dogodio presedan, tungi, jeny.. su bili tu, jednog petka je nekoliko nas kuliralo u stanu i krenula je madonna- justify my love. e sad, ok, smejte se, ali i to je ..umetnost. pritisak mi skocio, puls kao 200 u minuti, telo mi je potpuno napeto bilo, svaka senzacija pojacana X puta, napalila sam se ko stoka i molila bilo koga, uglavnom nekoherentnim pokusajima, da iskljuci pesmu jer ja nisam mogla da se pomerim sa mesta. so, i muzika (pored filmova, knjiga, spotova..) moze veoma da me napali. do sramote.
u prirodi cesto osecam ono pshihofizicko blazenstvo i stillnes, u crkvi/manastiru/katedrali (iako nisam krstena) neverovatan mir i nepostojanje vremena..sve se to naravno odrazava i fizicki.
hocu reci, imam jake reakcije na sve i svasta.