Bootstrap Framework 3.3.6

Over a dozen reusable components built to provide iconography, dropdowns, input groups, navigation, alerts, and much more...

Književnost, film, TV, pozorišta, galerije...

Moderatori: Over the rainbow, Moderators

#1373192
Мање је познато да је Микеланђело и више него успешно писао поезију- сонете и мадригале.

XIV.

TO VITTORIA COLONNA.

_THE MODEL AND THE STATUE._

_Da che concetto._


When divine Art conceives a form and face,
She bids the craftsman for his first essay
To shape a simple model in mere clay:
This is the earliest birth of Art's embrace.
From the live marble in the second place
His mallet brings into the light of day
A thing so beautiful that who can say
When time shall conquer that immortal grace?
Thus my own model I was born to be--
The model of that nobler self, whereto
Schooled by your pity, lady, I shall grow.
Each overplus and each deficiency
You will make good. What penance then is due
For my fierce heat, chastened and taught by you?


XIX.

_THE AMULET OF LOVE._

_Io mi son caro assai più._


Far more than I was wont myself I prize:
With you within my heart I rise in rate,
Just as a gem engraved with delicate
Devices o'er the uncut stone doth rise;
Or as a painted sheet exceeds in price
Each leaf left pure and in its virgin state:
Such then am I since I was consecrate
To be the mark for arrows from your eyes.
Stamped with your seal I'm safe where'er I go,
Like one who carries charms or coat of mail
Against all dangers that his life assail
Nor fire nor water now may work me woe;
Sight to the blind I can restore by you,
Heal every wound, and every loss renew.

XXIV.

_THE DOOM OF BEAUTY._

_Spirto ben nato._


Choice soul, in whom, as in a glass, we see,
Mirrored in thy pure form and delicate,
What beauties heaven and nature can create,
The paragon of all their works to be!
Fair soul, in whom love, pity, piety,
Have found a home, as from thy outward state
We clearly read, and are so rare and great
That they adorn none other like to thee!
Love takes me captive; beauty binds my soul;
Pity and mercy with their gentle eyes
Wake in my heart a hope that cannot cheat.
What law, what destiny, what fell control,
What cruelty, or late or soon, denies
That death should spare perfection so complete?

XXV.

_THE TRANSFIGURATION OF BEAUTY:_

A DIALOGUE WITH LOVE.

_Dimmi di grazia, amor._


Nay, prithee tell me, Love, when I behold
My lady, do mine eyes her beauty see
In truth, or dwells that loveliness in me
Which multiplies her grace a thousandfold?
Thou needs must know; for thou with her of old
Comest to stir my soul's tranquillity;
Yet would I not seek one sigh less, or be
By loss of that loved flame more simply cold.--
The beauty thou discernest, all is hers;
But grows in radiance as it soars on high
Through mortal eyes unto the soul above:
'Tis there transfigured; for the soul confers
On what she holds, her own divinity:
And this transfigured beauty wins thy love.
:leviathan:
Korisnikov avatar
By Momo
#1373244
I
Bjeh zahvalan, sretan, dok sam bijesu krutom
opiro se hrabro i pobjednik bivo.
Nisam ko sad suze po grudima livo
protiv svoje volje, videć poraz u tom.

Pred strijelama štetnim nisam trebo kriti
nekada srce - nišan bilo nije -
tim se hicem možeš svetit okrutnije
sad iz oka lijepa i smrtan će biti.

Iz kolikih mreža i kolikih jada
ptičica ljupka po krutoj sudbini
izmicaše dugo, da još teže strada.

I mene, Žene kako znate same,
Amor, da mi smrt se sada težom čini,
spasavaše dugo, brinući se za me.


ovo mu je valjda jedan od prvih soneta, a posvećen je nekoj ženi ...

imam knjižicu tih soneta odavno al nikako da je mirno prelistam
Korisnikov avatar
By Hton
#1373263
mnogi njegovi soneti obradjuju temu neoplatonizma i kroz njih se najbolje sagledava sustina njegovog umetnickog stvaralastva u vizuelnoj kulturi.

(na engleskom mi zvuce malo rogobatno...)
Korisnikov avatar
By Mars
#1373306
Zato se i kaže "renesansni čovek" (ili nekad polymath).
By alexandermagic
#1373350
O njemu dosta ne može se reći,
prejako zasja za ćorave ljude;
lakše je da se dušmani mu kude
no i najmanju vrlost mu doseći.
Nisu mu ravni ni međ' nama veći,
znade, kud kazna stiže grijehe lude,
sići zbog nas, i gdje Bog da bude,
kapiju, što mu rod zatvori, preći.
Rod nezahvalni odnjiha ga, želju
pravednu odbi, star žig stavi na se:
savršenijeg više zala zgodi.
Potvrdu samo jednu dajem, velim:
sramnijeg ne bu izgona, al' zna se,
sličan il' veći čovjek se ne rodi.

( Sonet o Danteu )
By ~ Le Saint X ~
#1373442
Imam zbirku soneta - kupio je 30.12.2008
:)

a imam i neke u GAY LITERATURE ANTHOLOGY
Naravno, sjajni stihovi ...

ne mogu da kazem svi, ali...


Ipak, Shekspir i njegovi soneti su neuporedivi!
By Speculum Columbae
#1393685
Baš sam se obradovao kada sam video da je neko pokrenuo ovu temu!
Iako od soneta više volim Danteove iz "Novog života", Mikelanđelovi soneti su mi veoma bliski.
Od trećeg razreda sam tražio njegove sonete posvećene Tomazu del Kavaljeriju i Vitoriji Koloni na bilo kom srpsko-hrvatskom jeziku.
I onda sam, pre par meseci u magacinu školske biblioteke pronašao na dnu gomile knjiga jedan veoma stari hrvatski prevod Mikelanđelovog poetskog dela, sa predgovorom Erosa Sekvija i oduševio se.Knjigu sam momentalno ukrao...
By ~ Le Saint X ~
#1393687
Originally posted by Jelena Tihi Ubica
Knjigu sam momentalno ukrao...
Svaka cast!!!
:up:

Mogu li da te posinim?

:D
By Ulix
#1472018
Vivo al peccato, a me morendo vivo;
vita già mia non son, ma del peccato:
mie ben dal ciel, mie mal da me m'è dato,
dal mie sciolto voler, di ch'io son privo.
Serva mie libertà, mortal mie divo
a me s'è fatto. O infelice stato!
a che miseria, a che viver son nato!


Volim Mikelandjelove sonete, ali mi nesto na engleskom bas i ne zvuce najlepse, ne znam zasto. Verovatno sam naisao na losije prevode, jer sam ih sve bio nasao na netu.

Inace, kad smo vec kod Mikelandjela, citao sam na vise mesta da je bio potpuni divljak, da je pre licio na mesara nego na neku umetnicku dusu. Kazu da je bio neuredan, bucan, nevaspitan, drzak i potpuno bezobziran. Tim pre me fasciniraju stihovi koje je pisao.

:)
Originally posted by Jelena Tihi Ubica
Iako od soneta više volim Danteove iz "Novog života", Mikelanđelovi soneti su mi veoma bliski.
O, da. Novi zivot je nesto savrseno, ali potpuno savrseno. Dopadao mi se Dante jos od srednje skole (Pakao je deo lektire), ali La Vita Nuova je ono sto me je osvojilo.

Video sam da je izasao i novi prevod, sa tekstom na italijanskom i srpskom, ali jos se nisam docepao te knjige. Navodno je to najbolji prevod do sada.


PS
Izvinjavam se sto dizem iz mrtvih ovu temu, ali juce sam naisao na gore citirane stihove, pa sam se eto raznezio. :) :zongler:
Korisnikov avatar
By Orlando the Lady
#1472204
U ,,La Vita Nouova" (skraceno ,,Vita Nuova" ;) ) sam zaljubljena.
PLUS je progurana prica o nacionalnom jeziku, a i za to mu ide samo takav plus.
By Speculum Columbae
#2039360
Elem, našao sam i kupio i Paidea-ino izdanje Mikelanđelovih soneta (bilingvalno izdanje, po mome ukusu), "Uživam u snu, u kamenu više".
Moram da priznam da je prevod odličan, izdvajam divan barokni sonet o noći (može i Noći, a da se smisao ne izgubi):

Sve zatvoreno, sve odaje tajne
što god okruži tvar sa svake strane
čuva noć kada dan životom grane,
od igre njegove sunčane, sjajne.

Porazi li je vatra, iskre vajne,
kako bi tek od sunca da se brane,
kada i bedni crvi načnu, rane
božanskog njenog lika crte bajne.

Što se pred suncem razotkrije, pruži
tu će sijaset klica, bilja doći,
gde težak upre plugom, biće roda;

no za sađenje ljudi senka služi.
Dakle, od dana svetije su noći
kol'ko i čovek od sveg inog ploda.

Odmah podvlačim paralelu između Šekspirovog 43 soneta, poslednje dve stance All days are nights to see... i Venclovićeve poezije posvećene prirodi.

Ogni van chiuso, ogni coperto loco,
quantunche ogni materia circumscrive,
serba la notte, quando il giorno vive,
contro al solar suo luminoso gioco.

E s’ella è vinta pur da fiamma o foco,
da lei dal sol son discacciate e prive
con più vil cosa ancor sue specie dive,
tal c’ogni verme assai ne rompe o poco.

Quel che resta scoperto al sol, che ferve
per mille vari semi e mille piante,
il fier bifolco con l’aratro assale;

ma l’ombra sol a piantar l’uomo serve.
Dunche, le notti più ch’e’ dì son sante,
quanto l’uom più d’ogni altro frutto vale.
#2483594
Pitanje: dobri ljudi, imam kompletne Mikelanđelove sonete na italijanskom i više (odličnih) izdanja na engleskom, plus "Uživam u snu, u kamenu više".
Da li neko (npr. Orlando) ima dostupno, ili u pdf-u prevod Olinka Delorka, zbog onih soneta Kavalijeriju?
#2486491
002

Kvartina

Samo ja u senci ostajuć gorim
kada sa sveta sunce zrake skida:
drugi uživa, mene patnja kida,
na tlu ničice, jad i plač me mori.

Sol io ardendo all'ombra mi rimango,
quand'el sol de' suo razzi el mondo spoglia:
ogni altro per piacere, e io per doglia,
prostrato in terra, mi lamento e piango.

[1503-1504]

#2564406
A la terra la terra e l'alma al cielo
qui reso ha morte; a chi morto ancor m'ama
ha dato in guardia mie bellezze e fama,
ch'etterni in pietra il mie terrestre velo.

[1544]


Tu zemlju zemlji, dušu nebu vrati
smrt, a onom ko još me, mrtvog ljubi
poveri čari, slavu moju, dubi
on ih u kamu, večnost da ih prati.

***

Caro m’è ’l sonno, e più l’esser di sasso,
mentre che ’l danno e la vergogna dura;
non veder, non sentir m’è gran ventura;
però non mi destar, deh, parla basso.

[1546]

Uživam u snu, u kamenu više
od koga ja sam, bruka, šteta spolja;
bez vida, sluha, sudba mi je bolja,
al' ne budi me, de, govori tiše.

***

Gli occhi mie vaghi delle cose belle
e l’alma insieme della suo salute
non hanno altra virtute
c’ascenda al ciel, che mirar tutte quelle.
Dalle più alte stelle
discende uno splendore
che ’l desir tira a quelle,
e qui si chiama amore.
Né altro ha il gentil core
che l’innamori e arda, e che ’l consigli,
c’un volto che negli occhi lor somigli.

[Madrigal]

Za lepim stvarima oči mi ginu,
duša za spasom, no zajedno s njima
moć samo jednu ima
da se u nebo, motreć lepo vinu.
Kad višnje zvezde sinu,
sađe nešto što blista
budeći želju silnu,
ljubav se zove čista.
Ovde, ta iskra ista
mudro u srcu plemenitom niče,
lice sa očima to na zvezde liče.
By Speculum Columbae
#2634486
[url=http://www.gay-serbia.com/forum/viewtopic.php?p=1472018#p1472018]Ulix napisao:[/url]
Inace, kad smo vec kod Mikelandjela, citao sam na vise mesta da je bio potpuni divljak, da je pre licio na mesara nego na neku umetnicku dusu. Kazu da je bio neuredan, bucan, nevaspitan, drzak i potpuno bezobziran. Tim pre me fasciniraju stihovi koje je pisao.


kažu da je bio odveć toliko prljav da su mu cipele bile srasle sa stopalima.
#2640148
Svileni crv

Prema drugim blag a spram sebe krut,
prezreni crv, uz jad i uz muku,
svojom kožom tuđu on oblači ruku
i tek u smrti svoj nalazi put.

O, ljubljenog moga kad bi živa uda,
moja mrtva koža mogla da prekrije,
pa da se presvuče poput gipke zmije,
smrt bi tad bila nagrada mog truda.

Il kad bi koža moja čekinjava,
ko odjeća barem poslužila njemu,
pa da mu grudi lijepe okružava,

il da mu noge ko cipela pazi,
te da mu bude podesna u svemu,
a on da je barem kroz dva snijega gazi.

D’altrui pietoso e sol di sé spietato
nasce un vil bruto, che con pena e doglia
l’altrui man veste e la suo scorza spoglia
e sol per morte si può dir ben nato.

Così volesse al mie signor mie fato
vestir suo viva di mie morta spoglia,
che, come serpe al sasso si discoglia,
pur per morte potria cangiar mie stato.

O fussi sol la mie l’irsuta pelle
che, del suo pel contesta, fa tal gonna
che con ventura stringe sì bel seno,

ch’i’ l’are’ pure il giorno; o le pianelle
che fanno a quel di lor basa e colonna,
ch’i’ pur ne porterei duo nevi almeno.
#2655994
ON ROME IN THE PONTIFICATE OF JULIUS II

Here helms and swords are made of chalices:
The blood of Christ is sold so much the quart:
His cross and thorns are spears and shields; and short
Must be the time ere even his patience cease.

Nay let him come no more to raise the fees
Of this foul sacrilege beyond report!
For Rome still flays and sells him at the court,
Where paths are closed to virtue's fair increase.

Now were fit time for me to scrape a treasure!
Seeing that work and gain are gone; while he
Who wears the robe, is my Medusa still
.

God welcomes poverty perchance with pleasure:
But of that better life what hope have we,
When the blessed banner leads to nought but ill?

Qua si fa elmi di calici e spade,
e 'l sangue di Cristo si vend' a giumelle,
e croce e spine son lance e rotelle;
e pur da Cristo pazienza cade!

Ma non c'arivi più 'n queste contrade,
chè n'andré 'l sangue suo 'nsin alle stelle,
poscia che a Roma gli vendon la pelle;
e èci d'ogni ben chiuso le strade.

S' i' ebbi ma' voglia a posseder tesauro,
per ciò che qua opera da me è partita,
può quel nel manto che Medusa in Mauro.

Ma se alto in cielo è povertà gradita,
qual fia di nostro stato il gran restauro,
s' un altro segno amorza l'altra vita?
#2659820
Odn.

V

Šljemove i sablje od kaleža kuju
tu sad, a Krista krv tu sad obiljem teče
od trnja i križa oružje je preče
i mjesto njega samo sebe čuju.

U krajeve ove da ga put dovede
krv bi mu i same zvijezde poprskala
vidio bi na što vjera mu je pala
i kako mu novac tu sav svijet zavede.

Propasti evo ako sam ja htio,
kao Libijca okrutna Meduza,
papinski plašt je mene skamenio.

Shvaćam da bijeda može i da spasi
ali kako da se oko riješi suza
kad se nada u spas sve to više gasi?
#2685059
Da sam vjerovao, duše koju dvorim,
da će pogled prvi mene obnoviti
kao feniks-pticu sunce i da biti
u starosti to će, zbog toga da gorim,

u bjeg bih se ludi bio odmah dao,
ko što jelen, ris il panter isto čine
kad ih dušman slijedi, ne bih sred vreline
riječi joj i smiješka u verige pao.

Al čemu srce da se sada tuži,
počinak, spokojstvo kojim zdravlje vlada
u očima moga anđela kad kruži?

Možda bi za me veća muka bila
vidjeti ga prije, nego sada kada,
da mu krepost slijedim, imam jača krila!
#2698593
Sunce je otišlo i došao severni vetar i kiše, pa sam ponovo u stanju da se vratim bitnim stvarima u životu, poput senki, ili mikelanđelovim sonetima posvećenim noći

Onaj što sazda, ni od kakve stvari
i pre svih, vreme, podeli ga, dade
jednom visoko sunce, drugom pade
u deo luna, bliže nam se zari.

U isti mah svakom usud, što kvari
il' pruža sreću, rađati se stade;
meni pripade vreme tamne nade,
još od kolevke pratilac moj stari.

Na krivotvorca samog sebi ličim,
duboko u noć mrak mrkliji biva,
u zlo duboko ogreznem, i tugu.

No poklonom se jednim zbilja dičim,
jasni dan tvorim i moj mrak se skriva,
na suncu, vašem od rođenja drugu.

[soneti varijacije na temu noći nastali između 1535. i 1541.]
#2698596
Osećam lika hladnoga vrelinu,
on, leden, mene izdaleka žeže;
nepomične miču sve stvari teže
dve ljupke ruke, slutim im silinu.

Jedinstven, samo ja mu znam celinu,
duh što, besmrtan, drugog smrću steže,
gle, razvezan je, a srce mi veže,
ozledi, ipak stvarajuć milinu.

Kako to, gosparu, od lepog lica
stigne do moga ono što ga ruži,
ako od sebe, šta dâ čovek, sve je?

Od mog spokojstva ne osta ni klica,
dadoste, možda, ko što sunce pruži
svetu, kada ga, nezgrejano, zgreje.

Sento d’un foco un freddo aspetto acceso
che lontan m’arde e sé con seco agghiaccia;
pruovo una forza in due leggiadre braccia
che muove senza moto ogni altro peso.

Unico spirto e da me solo inteso,
che non ha morte e morte altrui procaccia,
veggio e truovo chi, sciolto, ’l cor m’allaccia,
e da chi giova sol mi sento offeso.

Com’esser può, signor, che d’un bel volto
ne porti ’l mio così contrari effetti,
se mal può chi non gli ha donar altrui?

Onde al mio viver lieto, che m’ha tolto,
fa forse come ’l sol, se nol permetti,
che scalda ’l mondo e non è caldo lui.
#2704318
doslovno imam napad plača zbog ovog soneta trenutno.
[url=http://gay-serbia.com/forum/viewtopic.php?p=2640148#p2640148]Speculum Columbae napisao:[/url]Svileni crv

Prema drugim blag a spram sebe krut,
prezreni crv, uz jad i uz muku,
svojom kožom tuđu on oblači ruku
i tek u smrti svoj nalazi put.

O, ljubljenog moga kad bi živa uda,
moja mrtva koža mogla da prekrije,
pa da se presvuče poput gipke zmije,
smrt bi tad bila nagrada mog truda.

Il kad bi koža moja čekinjava,
ko odjeća barem poslužila njemu,
pa da mu grudi lijepe okružava,

il da mu noge ko cipela pazi,
te da mu bude podesna u svemu,
a on da je barem kroz dva snijega gazi.
Slika
#2734845
LXXIII

Pogružen od grijeha, godina i dana,
sa navikom lošom stalno gora što je,
vidim obje smrti gdje uza me stoje,
a ljuti je otrov mome srcu hrana.

Nit snaga imam što bi bile spremne
da promjene život, ljubav i sudbinu
bez pomoći tvoje, te da u visinu
uprave mi težnje od niskosti zemne.

Bože moj dragi, meni nije dosta
da za nebom težim, a duša mi bude
slična onoj koja ni iz čega posta.

Nego svlači sa nje sav zemaljski kroj,
put mi ukaži strm i visok, nude,
i tad će lakši bit povratak moj.


Slika
long long title how many chars? lets see 123 ok more? yes 60

We have created lots of YouTube videos just so you can achieve [...]

Another post test yes yes yes or no, maybe ni? :-/

The best flat phpBB theme around. Period. Fine craftmanship and [...]

Do you need a super MOD? Well here it is. chew on this

All you need is right here. Content tag, SEO, listing, Pizza and spaghetti [...]

Lasagna on me this time ok? I got plenty of cash

this should be fantastic. but what about links,images, bbcodes etc etc? [...]

Swap-in out addons, use only what you really need!