Beverly Hills 90210 je bila skroz zabavna serija. Em si mogao da vidiš malo drugačiji sistem vrednosti (sećate se kada je Andrea pizdela jer je Brendon na nekom kontrolnom zadatku prepisivao; to me podsetilo na nedavno istraživanje o stavu britanskih i ruskih studenata prema prepisivanju, gde su oni prvi bili jako protiv toga, jer su polazili od teze karakteristične za društva gde se individualizam malo više neguje pa se smatra da uspeh treba da bude izraz tvog vlastitog truda), em si mogao svašta lepo da naučiš (na primer, Dilan koji je voleo da čita Džeka Keruaka a omiljena knjiga mu je bila "Na putu"; divan način da kao tinejdžer kreneš da otkrivaš bitnike: Keruaka, Ginzberga,...; ili da se ruski klasici čitaju kada je duga noć, jer ih ne možeš završiti nikako, koliko god noć da traje, kao kada je mama Sindi čitala "Anu Karenjinu" čekajući Brendona koji se kasno vraćao iz grada). Zamislite da naši tinejdžeri to danas gledaju pa krenu da usvajaju kao
cool to da ne treba voziti pijan (kao što je to Brendon jednom uradio), da kada napipaš kvržicu u dojci to treba da proveriš kod lekara (kao Brenda), da je biti gay sasvim ok (kao što je bio onaj Kelin prijatelj na koledžu), etc.
Ne treba zanemarivati edukativni potencijal koji je Speling davao BH 90210!
