Zar je moguce da niko od njih ne cuje njegove krike, zar niko ne vidi da domacica veceri lezi iskolacenih ociju na prastarom sagu donetom direktno iz Persije. Pa ljudi, baba je mrtva – viknu jos jednom sto je jace mogao. I zaista, ucini mu se da je ovog puta njegova dreka bila delotvorna jer ga pogleda strkljavi student Beogradskog univerziteta, razbarusene kose I ogromnog rama od naocara cije jedno staklo bese napuklo I koje tako nezgodno stajase na nosu koji je neprestano cureo. No student ga pogleda kao da I nije tu I zapoce – Babakaj, Baba Kurana, Ali Baba – cudnu nabrajalicu koja je verovatno samo njemu bila smislena. Mladi konobar u ocaju predje pogledom po sobi. Upravnik klanice I dalje pevase svoju pesmu burno pracen od strane apotekara I kocijasa staricinog. Sto od njihovih gromkih glasova, sto od bordelske igre popadijine po trpeznom stolu posudje poskakivase. Tanjiri sablasno zveckahu jedni o druge, case odavno behu razbijene, crveno vino, crna kafa I zeleni caj napravise sopstveni akvarel na tom divnom belom stolnjaku ukrasenim ruzinim gospodskim vezom. Stari otpravitelj vozova nije obracao paznju ni na sta sto se u sobi desavalo. Zurio je u zlatni dzepni sat dodeljen mu za pedeset godina rada I pogledavao nervozno ka ulaznim vratima tiho izgovarajuci – Ta zasto nema ovog voza?- ceskajuci se zamisljeno po celi. Mlada violoncelistkinja Beckog simfonijskog orkestra koja je dotle zucno raspravljala o nepotrebnom holokaustu Jevreja tokom Drugog sv.rata sa lokalnim piljarom sasvim neocekivano zviznu samar kasapinovoj kcerci. Od siline udarca devojcici ispade lutka iz narucja I otkotrlja se do mrtve starice. Lutka bese stara, kosa joj bese vatrom oprljena, haljine musave od marmelade I falise joj levo oko. Devojcica mirno sidje sa stolice, skidajuci zubima parce prasetine sa srebrne viljuske I kleknu kraj staricinog lesa. Ah, najzad ce neko primetiti, pomisli mladi konobar . Devojcica uze lutku I pogleda u staricu, prodrmusa joj ruku I kad ne dobi povratnu reakciju krene rukom ka babinom licu izboranom od razvratnog zivota I zabi joj viljusku u oko. Zadovoljno se smeseci, iscupano oko ugura u prazninu koja je postojala na glavi voljene lutke. Mladom konobaru se cela soba poce okretati od tog prizora. Crvene somotske zavese postase slapovi krvi, lica andjela pocese mu se zlokobno ceriti sa vrha baroknog ormana. Oseti kako mu noge drhte I poslednjim atomom snage jos jednom rece – ali, baba je mrtva.
-Baba je mrtva,baba je mrtva, šta se dereš ti utvaro sa ovalom u ruci!
...groteskna dama srednjih godina, sa crvenim šalom oko vrata,i razvaljenom vilicom iz koje je virio tek po neki istureni zub,uzviknu sa vrata.Baronica svima dobro poznata,od strane nekih prisutnih manje cenjena, laganim korakom ušeta u prostoriju u kojoj se odigravala drama.
-Tačno pre par minuta sam razgovarala sa nepoznatim gospodinom koji me je uveravao u ludost stvari prisutnih u prostorijama moje matorne,koju ovaj ovde sa ovalom u ruci naziva babom.
-Došla sam da se uverim u priču koja na mene ostavi utisak.
-Gde je gospodin nepoznati? Gde je moja matorna? Ko su ovi ljudi?Šta se ovde dešava?......
Mladi konobar je započeo o novonastaloj situaciji...
-Gospođo ja sam Voker Drink,poznatiji kao mladi konobar. Svojim očima sam video kako dete viljuškom bez poslednje namere, igrajući se onako kako to samo deca umeju izvadi jednim pokretom ruke,ne,ne ja to nemogu ponoviti,ali verujte mi video sam to svojim očima,verujte mi!....Pa pokaza uprerivši prst u staričinu glavu.
-Oko ,oko, gde je oko vikala je usplahirena besom razjarena baronica Šizida.Zar ste svi uživali u zaklanoj ariji dok je moja matorna uskraćivana za oko !?Ko je to učinio, ko ?
-Duh će njen još dugo odajama tumarati tražeći ono sa čim je ceo svet gledala. premetaće i tražiće, tražiće u svakoj duplji gde se to njeno oko moglo zadenuti?!U tuđem ćoravluku mrtvog se niko sreće nije nagledao pa nećete ni vi.Vi lopovi! Ko vas je zvao u njenu,sada moju kuću? Šta radite vi svi ovde? Ko ste vi?
U prostoriji je vladala zagrobna tišina kakva obično vlada u takvim situacijama,kada se radi o ovom i onom svetu .Pa kad još nešto pofali,a to nešto bude oko upokojene, onda je to problem kome je malo njih doraslo,a o sagledavanju obima novonastale situacije da ne kazujem
-Ovde nešto nije u redu! Kriknu upravnik.
-A evo ga naš cvrčak je došao međ javu iz svog javašluka. Šizida je moje ime,a ko ste vi!?
-Prelepa baronice ja sam upravnik Mesić iz seoske klanice,sigurno su Vam pričale o meni lokalne dame i ostale gospe zeljne svežeg mesa........
-Ne-začuđeno, poluotvorenih usta, iskričavim glasom odbrusi baronica.
-Vaše usne kao mesni narezak,a tek zubići poput razvaljene butne kosti.Dozvolite mi , budite moja muza. Muza od krvi i mesa za kućnu upotrebu.
Prisutni udariše u smeh.Ovom je muzika udarila u glavu ,švrake popile mozak,šta on to kazuje?! šaputalo se među prisutnima.Baronica postiđena sva zajapurena izleti iz sobe. Voker Drink i dalje je stajao sa ovalom u ruci gledajući u babu koja nikog više nije mogla videti..............Jadna starica gde li je ono dete sa lutkom?
Baronica sede na stolicu koju je do samo pre par trenutaka grejala toplota staricine koscate zadnjice I sa indignacijom pogleda upravnika Mesica – “gospodine” vasa ponuda prostaklukom odise bas kao I taj praziluk sto vam iz dupeta viri -. Ovo ne bese tek puka uzrecica jer doticnom gospodinu je praziluk stvarno virio iz straznjeg dela pantalona jer verovase da ga stiti od urokljivih ociju I uvecava seksualne moci...
