- 20 Nov 2005, 23:53
#393381
Ovu temu ne postavljam u rubrici Muzika, jer verovatno niko ne sluša Ðorða Balaševi?a zbog muzike, ve? zbog zbog stihova. I on sam ne smatra sebe nekim muzi?arem ("A ja zaista i jesam možda slab muzi?ar, kao što se pri?a...Ali šta bi tek bilo da nisam? Ih brate... Ko bi nam bio ravan?") Smatra se, zato, pesnikom, i mislim da ga kao takvog vredi ?itati. Jedan moj prijatelj ovih dana treba da doktorira u Lajpcigu na poeziji Bob Dilana, pa sam pomislio kako bi bilo lepo kad bi neko kod nas pokušao da ozbiljno obradi poeziju Ðorða Balaševi?a. Osim nekolicine maturskih radova i jednog ili dva kriti?ka ?lanka, izgleda da niko nije preduzeo nikakve ozbiljnije napore da njegovu poeziju klasifikuje i prou?i. Volim o njemu da mislim kao o vojvoðanskom Bob Dilanu.
Ne mislim da je forum mesto za ozbiljniju analizu njegove poezije. Ovo mesto je za one koji vole Ð. B.-a, "stihoklepca i tamburaša", Panonskog Mornara. Postavite vašu omiljenu pesmu, kažite zašto je volite. Meni su sve drage, ali Uspavanka za de?aka me redovno oduševi. Jedna je od retkih pesama koje mogu da me raspla?u...
USPAVANKA ZA DE?AKA
Pri?a?e ti jednom, možda, kako sam ja bio štošta,
pile moje, pa?e moje malo.
Mudrova?e Badavani, kad me nema da se branim.
Da sam blizu, ne bi im se dalo.
Pri?a?e ti o plovidbi, ti što nisu sidro digli,
šta sam za njih, neg ukleta šajka?
Tvrdi?e, sa zlobnim sjajem, da sam drhtao pred zmajem.
Videli su oni, iz prikrajka.
Al ti slutiš, otkud bore, trunje se u oku diglo,
olujno je tamo gore, gde nas nije puno stiglo.
Znam da sanjaš more sve?a, i korake po tom doku,
ti si bio tamo - u mom oku.
Pri?a?e ti kojekakvi, zloba se ko rubin cakli,
kako odjek mog osmeha je?i.
Kle?e se u pretpostavke, kljucaju?i kao ?avke
moje loše prepri?ane re?i.
Brojao sam ljude s krsta, pravila i izuzetke,
posvud promašena vrsta, samo retki naðu retke.
Znam da sanjas vaskrsenje, jednu siluetu plahu,
ti si bio tamo - u mom dahu.
Pri?a?e ti jednom svašta, boljima se teško prašta,
pile moje, pa?e moje malo.
Silni miševi u boci, javi?e se ko svedoci,
pustolovnog traganja za gralom.
Ne znam više, bože prosti, da l' da strepim, il' da stremim,
da to breme posebnosti i na tebe nakalemim?
Ako nije kasno ve??
Znam da sanjaš rimovanja, krike i tišinu nemu,
ti si bio svugde u mom svemu.
Pile moje, pa?e moj malo,
lav?e moje...
Ne mislim da je forum mesto za ozbiljniju analizu njegove poezije. Ovo mesto je za one koji vole Ð. B.-a, "stihoklepca i tamburaša", Panonskog Mornara. Postavite vašu omiljenu pesmu, kažite zašto je volite. Meni su sve drage, ali Uspavanka za de?aka me redovno oduševi. Jedna je od retkih pesama koje mogu da me raspla?u...
USPAVANKA ZA DE?AKA
Pri?a?e ti jednom, možda, kako sam ja bio štošta,
pile moje, pa?e moje malo.
Mudrova?e Badavani, kad me nema da se branim.
Da sam blizu, ne bi im se dalo.
Pri?a?e ti o plovidbi, ti što nisu sidro digli,
šta sam za njih, neg ukleta šajka?
Tvrdi?e, sa zlobnim sjajem, da sam drhtao pred zmajem.
Videli su oni, iz prikrajka.
Al ti slutiš, otkud bore, trunje se u oku diglo,
olujno je tamo gore, gde nas nije puno stiglo.
Znam da sanjaš more sve?a, i korake po tom doku,
ti si bio tamo - u mom oku.
Pri?a?e ti kojekakvi, zloba se ko rubin cakli,
kako odjek mog osmeha je?i.
Kle?e se u pretpostavke, kljucaju?i kao ?avke
moje loše prepri?ane re?i.
Brojao sam ljude s krsta, pravila i izuzetke,
posvud promašena vrsta, samo retki naðu retke.
Znam da sanjas vaskrsenje, jednu siluetu plahu,
ti si bio tamo - u mom dahu.
Pri?a?e ti jednom svašta, boljima se teško prašta,
pile moje, pa?e moje malo.
Silni miševi u boci, javi?e se ko svedoci,
pustolovnog traganja za gralom.
Ne znam više, bože prosti, da l' da strepim, il' da stremim,
da to breme posebnosti i na tebe nakalemim?
Ako nije kasno ve??
Znam da sanjaš rimovanja, krike i tišinu nemu,
ti si bio svugde u mom svemu.
Pile moje, pa?e moj malo,
lav?e moje...