Originally posted by ~anAMORphOsé~
Trebali smo da procitamo neki esej Aleksandar Poupa pre analize na faksu...
Okej, procitao ga, mada mi nije bio nesto zanimljiv...
Ali, onda kada dosli i sa sistenticom analizirali i kada je pricala kako se koje recenice odnose (ironicki i sarkasticki) na neke pisce iz tog doba i kako su ga se svi u njegovo vreme plasili...
Ja sam kao mali čitao Pesme od Jove Zmaja i to su bile kao neke poučne pričice u stihovima (kako se treba pravilno ponašati u društvu i sl., uglavnom manje ili više napadno ili nenapadno ismevanje onih koji rade nešto naopako)
Posle kada sam našao tu knjigu posle mnogo godina i krenuo da je čitam radi podsećanja, prosto mi je bolo oči kako mnoge od tih pesmica mogu da se analiziraju kao opis situacija u dnevnoj politici
Recimo postoji pesmica u kojoj pisac upućuje čitaoce da, ako ikako mogu, nađu primer kada su male piliće slali u školu da ih obučavaju lisice, zečeve da ih obučavaju hrtovi, golubove da ih obučavaju jastrebi, a ako ih nađete, "ja ću vam reći hvala sedamdeset i dva puta" (ili četrdeset dva, ne sećam se). Meni to sada vrlo liči na ruganje nekoj stipendiji koja je uzimala mlade Srbe i školovala ih u npr. Austrougarskoj da brane njene interese.
A i ove ostale pesmice mogu isto tako da se shvate, kao da sada neko svaki dan prati vesti i pravi pesmice za decu u kojima se ruga maloj lenjoj Lenki baštovanki, lenjom Ravi, plašljivom Luki, Lazi materinoj mazi, a u stvari se ruga poslanicima koji se tako ponašaju