- 23 Feb 2015, 23:38
#2693135
[...]i u tome je prvi paradoks: nastanak vrste književnih dela čija se definišuća odlika sastoji u izazivanju jedne specifične emocije, straha. Ovaj paradoks tim je veći što se radi o emociji koju u stvarnom životu nalazimo neprijatnom i činimo sve da izbegnemo povode za nju. Drugi žanrovi mogu se posmatrati kroz osećanja kojima i inače u životu težimo: smeh, avantura, akcija, uzbuđenje, začuđenost, erotika... Za razliku od navedenih izraza životne energije, strava je emocija za koju postoji verovanje da unižava i devalvira život, da oličava negativnost prema životu jer strah čoveka, navodno, pretvara u roba.
U čemu je, onda, razlog prividnog paradoksa u evidentnoj, viševekovnoj popularnosti žanra posvećenog izazivanju neprijatnih emocija i stanja, kakva su strah, drhtanje, žmarci, mučnina, gađenje, šok i košmar?
Da li je horor zaista radikalno drugačiji od svih drugih žanrova popularne književnosti? Ili možda fiktivna strava poseduje neku psihološku i kulturološku funkciju koja na prvi pogled nije vidljiva? Žanrovi u načelu nastaju kao odgovori na određene potrebe publike: koja je to potreba, ili spoj potreba, u korenu horor žanra? Više od 250 godina nesmanjene popularnosti horor tema i motiva u književnosti, ali kasnije i u drugim medijima (pozorište, film, strip, animacija, video-igre), i to ne samo u Engleskoj već širom sveta, svedoči o tome da te potrebe nisu prolaznog, već trajnog i univerzalnog karaktera.