- 26 Nov 2007, 17:09
#965941
Tri decenije od nastanka novog talasa kod nas povod su izložbi „Poslednja pobuna: 30 godina nju vejva i panka” koja će biti otvorena 5. decembra
Da li se sećate grupa „Petar i zli vuci”, „Kozmetika”, „Radnička kontrola”, „Urbana gerila”, „Luna”, „La strada”, „Bezobrazno zeleno”…? Sećate li se „Idola”, „Električnog orgazma”, „Šarla akrobate”, kasnije „Ekatarine Velike”, „Discipline kičme”, „Patribrejkersa”? Kao pravo podsećanje na sastave koji su u istoriji ostali zabeleženi kao tvorci panka i novog talasa u nas biće izložba „Poslednja pobuna: 30 godina nju vejva i panka u Beogradu” koja će biti otvorena 5. decembra u „Magacinu”.
U godini obeležavanja tri decenije od nastanka panka i novog talasa Dom omladine je tokom proleća predstavio muzički i filmski program, kao i seriju tribina na kojima su učestvovali akteri iz tog vremena. Izložba, koja će biti otvorena do 20. decembra, nastavak je celog „pokreta” koji treba da nas podseti ili upozna sa periodom koji je u našem društvu predstavljao prekretnicu. Tito je umro, ali kulturni život nije zamro. Naprotiv, „desio se” – novi talas!
Na ovoj izložbi će biti predstavljen izbor fotografskog i grafičkog materijala, koji svedoči o dešavanjima u Beogradu između 1979. i 1982. godine, a nikada nije prikazan. Izložba fotografija zasnovana je na vizuelnim uspomenama Goranke Matić, jednog od ključnih svedoka tog vremena, a grafički materijal – fanzini, isečci iz štampe, posteri ostavština su Gvida Obradovića, autora prvih fanzina kod nas.
Dragan Ambrozić, odgovorni urednik Doma omladine, ističe da oni ovim započinju proces prikupljanja dokumentarnog materijala iz tog perioda i njegovog sistematizovanja. Cilj je i da se uspostavi odnos prema nasleđu te scene.
– Ja se dobro sećam tog vremena i nikada mi nije bilo jasno zašto se o tom vremenu pravi mit kao o nekom zlatnom dobu. Treba da znamo iz kakve nemaštine je nastala ta scena, kako se borila za jedan alternativni kulturni model, koji do tada nije postojao, a osnova je građanskog društva. Pokušaćemo da iniciramo raspravu o zaostavštini beogradske novotalasne scene koja slavi 30 godina. Mislim da je ta scena mnogo toga promenila i postala moralni imperativ za potonje generacije.
Ambrozić navodi da tada nije bilo bitno da li neko ume da svira, već da li ima šta da kaže! Podseća i da su tada nastale mnoge bitne grupe.
– Bendovi, pogotovo „Šarlo akrobata”, bili su revolucionarni u muzičkom smislu. Te grupe su predstavljale autentičan rokenrol izraz koji je ponikao ovde, nije bio kopiran. Naš rokenrol je tada dobio svoj identitet. Mnogi od muzičara iz tog vremena su i danas tu i imaju šta da ponude. Interesantno je da se baš ove godine sa novim, odličnim albumima, pojavljuju „Disciplina kičme”, „Električni orgazam” i „Partibrejkersi”.
O sećanjima na taj period, Momčilo Rajin, muzički kritičar i odgovorni urednik programa u SKC-u u to vreme, kaže:
– Novi talas i pank bio je odgovor mlade generacije, koja je tada stasavala, na svet u kome je živela. Pošto nisu bili zadovoljni izgledom sveta i svojom ulogom u njemu, u muzici su pronašli ventil kroz koji su izražavali nezadovoljstvo, frustracije, želje… Muzika je bila centralno mesto oko koje se cela generacija okupila. Gledano iz današnje perspektive, fascinira koliko su imali energije i ideala. Tada su nastale bar tri značajne grupe, koje su ostavile dubok trag. Tu, pre svega, mislim na „Električni orgazam”, „Idole” i „Šarla akrobatu”. Ja sam bio fasciniran muzikom „Šarla akrobate”. To su bila tri potpuno različita čoveka koja su radila nešto zaista čudesno i svaki njihov koncert je bio događaj za sebe.
Smatra da se odjeci tog vremena osećaju i danas. O tome zašto se od toga pravi mit i zašto ga nazivaju zlatnim periodom naše muzike, Rajin priča:
– Zato što patimo od izvesne doze nostalgije. Ako probamo bar na trenutak da otklonimo nostalgiju, onda dolazimo do fascinantnog podatka – da je to bio period kada je Beograd vrveo od nove muzike i bendova. Muzika je tada, kao nikada pre i posle, igrala važnu ulogu za jednu generaciju.
Rajin se priseća da su u to vreme u SKC-u skoro svakom davali šansu da se iskaže. Na pitanje da li se zato smatra odgovornim za mnoge značajne karijere, odgovara:
– Veoma mi je drago što su mnogi ljudi iz tog perioda danas uspešni i što sam im ja na svoj način pomogao. Sa žaljenjem moram da se osvrnem na činjenicu da mnogi ljudi iz tog perioda više nisu među nama. Mislim da je ova izložba pokušaj da se bar iz jednog ugla sažme jedno vreme. Za današnje mlade generacije ova izložba će biti interesantna makar da bi se obavestili o tome šta su njihovi roditelji radili pre 30 godina i siguran sam da će otkriti koliko su bili „otkačeni”.
Srđan Đile Marković, slikar i vođa grupe „Supernaut”, koji je u to vreme bio basista benda „Radnička kontrola” u kome su još bili i Zoran Kostić Cane i Srđan Todorović, smatra da je obeležavanje ovog jubileja pokušaj rekonstrukcije originalnog duha.
– Svaki napor je za poštovanje i time se postiže jasnije prikazivanje jedne velike ideje koja se dokazala vitalnom i posle 30 godina. Mit koji se stvorio o tom vremenu i jeste i nije opravdan. Ceo taj pank u Beogradu je relativno kasnio u odnosu na svet, a u izvesnom smislu nije se nikada ni desio. Svi su odmah prešli na postpank. Međutim, nije tačno da su ideje i energija koje su tada postojale neponovljive. Nevolja je samo što bendove koji počinju sada ne podržava nijedan veliki svetski pokret, pa to što oni rade ne izgleda bitno.
Jelena Koprivica