Knjiga kraljeva i budala je zapoceta kao esej o Protokolu sionskih mudraca (kao parabola o zlu), ali je Kis, suocen sa nedostatkom podataka i masom rekla-kazala informacija, pokusao da svojom mastom nadomesti ono sto je nedostajalo i stvori koliko je moguce koherentan esej; izmisljanje informacija u maloj meri ne bi, svejedno, skodilo eseju, jer je povest "do neverovatnosti fantasticna", a svi detalji nastanka Protokola nisu u potpunosti razjasnjeni. Medjutim, spisateljska masta je preuzela svoje i imamo sada tu pricu umesto eseja.
Vecina likova pomenutih u prici zaista su stvarni, tj. bili stvarni, a on je dodao (izmislio, napisao) one koji su bili u senci, da tako kazem: Belogorceva i X.-a, koji su od kljucnog znacaja za logicku strukturu same price (ponajvise X.).
A "tragicna licnost Kurta Gerstajna" (kako ga Kis naziva u prici) je stvarna (i suvise stvarna) - bio je to "heroj" nemackog pokreta otpora koji se uclanio u SS jedinice kako bi ih sabotirao iznutra. Gerstajnova zivotna prica je vredna pisanja price (apsurdne, dakako): posle oslobodjenja, zarobili su ga Francuzi i strpali ga u zatvor, gde je nesretnik izvrsio samoubistvo.
Elem, da se vratim na Pricu. Da, uglavnom je i vecim delom istinita; koliko znam, cak su i citati iz tzv. Zavere samo blago ili nimalo modifikovani delovi Sionskih mudraca, a medju referencama koje Kis navodi u prici, neke su knjige doista stvarne i doista posvecene Protokolima. Koje tacno, ne znam, nikada se time nisam bavio, ali je Kis u nekoliko intervjua, a i u Post scriptumu Enciklopedije to rekao. Istoricnost je bila jedna od vaznih stvari u Kisovim pricama, i u verodostojnost cinjenica kod njega ne treba sumnjati, imajuci u vidu ono sto ga je kao pisca ubilo, tragicna afera oko Grobnice za B. D., gde je Jeremic napao bas tu istoricnost, koja je utkana u Kisovu poetiku, cak i kada pise lirski, kao u porodicnom ciklusu. Treba sumnjati eventualno u neke druge sitnice: naime, kada citira, Kis, kao Borhes, cesto stavlja tudje citate svojim likovima u usta, sto je, naravno, kao knjizevni postupak sasvim legitimno, ali je zato komplikovano i nekorisno ako prica treba da bude polaziste za istorijsko/cinjenicno citanje.
Bilo kako bilo, kao pripovest o zlu, prica je i suvise stvarna, pa taman da ni jedan jedini podatak nije istinit.
Ako sam bila od pomoci, najdraza radikalna lezbejko, milo mi je. A ako treba jos nesto, samo recite.
