Originally posted by Myself
"Fukovo klatno" - Umberto Eko
Mnogo tesko (citaj - zamorno) jer ne mozes da pohvatas sve konce. U pitanju je (valjda) istorijski krimi roman sa puno filozofkih, socioloskih i religioznih zapazanja. Procitala sam celu knjigu na jedvite jade. "Ime ruze" mi je lakse islo.
uz duzno postovanje, molim te, nemoj umberta eka nazivati trashom ni po kom osnovu. fukoovo klatno zahteva mnogo vremena i dodatne literature, kao i ime ruze, ako citalac zeli bas temeljno da pridje celoj stvari.on je ulozio ogroman napor da napise ta dela pa se, verovatno, ocekuje da i citalac ulozi nesto manje napora da bi stigao do poslednje stranice.
kada bih ja sada ispljuvala anu karenjinu samo zato sto mislim da je zaludni grof tumarao unaokolo nasiroko opisujuci damske haljine, kosidbe i ljubavne patnje, verovatno bi gomila teoreticara knjizevnosti skocila kao oparena i jednoglasno bacila anatemu na mene. ipak se odnosim prema takvim stvarima sa malo postovanja....
uzgred, kad smo vec kod trasha - poslednje cega se secam - paulo koeljo i jedanaest minuta.izvikano, izlizano, oglodano, za masu koja ipak trazi samosvrhovitost na ovom svetu. no, i takvi moraju nesto da citaju, pa stoga, koeljo, samo ti pisi.....
ne znam kakva mu je ova poslednja knjiga "zahir"? jel neko citao?