- 04 Sep 2006, 12:52
#567347
Apokrifno jevanđelje apostola koji je izdao Hrista prodato je za kratko vreme, samo jednu sedmicu, u 30 miliona primeraka. Zato se sve češće čuje sledeće pitanje: Otkud toliko interesovanje za Judin tekst? 
Pitanje se, međutim, postavlja još od Novog zaveta. Po Mateji, Juda je poljubio Hrista u Getzenaskom vrtu da bi ga otkrio čuvarima. Po Jovanu pak nije bilo nikakvog poljupca, već se Hrist sam pokazao. Hristova smrt, takođe, ima više tumačenja. Po Mateji, Juda se ubio pre Hristovog raspeća i nije imao priliku da potroši 30 novčića kojima mu je plaćeno odavanje Isusa. Po Luki, preminuo je posle raspeća, nakon što se na smrt povredio pri padu na imanju tek kupljenom za novac dobijen od izdaje. U svetlu ovih opisa nije neočekivano što je jedan od najradikalnijih gnostika, 150 godina posle ovih događaja, izabrao upravo Judu kao ličnost na kojoj će zasnovati svoj tekst. Judino jevanđelje, nedavno prevedeno na više evropskih jezika, nastalo je nakon dugogodišnjeg istraživanja arheološke građe i starih spisa. Kanonskih jevanđelja koje Crkva priznaje ima četiri (po Jovanu, Mateji, Luki i Marku), a onih drugih, nazvanih apokrifnim (tajnim) sijaset. Do naših dana dospelo je tridesetak. Neke Crkva ne zanemaruje a neka ostaju u domenu alternativnog hrišćanstva. Među onim koja se još smatraju gnostičkim, nalazi se i Judino jevanđelje. U dugoj polemici sa Crkvom, u njima Hrist ismeva svoje učenike u molitvi za hleb nasušni. Jedini koju poruku razume je Juda koji se ne bavi liturgijom ispituje Hrista o poreklu sveta i besmrtnosti duše. Mnogi među teolozima danas zaključuju da Jevanđelje po Judi sa istorijskog stanovišta ne sadrži ništa što može da zarazi hrišćansku doktrinu. Kakva je veza između Boga koji širi ljubav i sveta kojim vladaju sila i lukavstvo? U bavljenju pitanjem kakva je veza između prirode kao dela Božjeg leži uspeh izdavačkog podviga - objavljivanja Judinog jevanđelja.

Pitanje se, međutim, postavlja još od Novog zaveta. Po Mateji, Juda je poljubio Hrista u Getzenaskom vrtu da bi ga otkrio čuvarima. Po Jovanu pak nije bilo nikakvog poljupca, već se Hrist sam pokazao. Hristova smrt, takođe, ima više tumačenja. Po Mateji, Juda se ubio pre Hristovog raspeća i nije imao priliku da potroši 30 novčića kojima mu je plaćeno odavanje Isusa. Po Luki, preminuo je posle raspeća, nakon što se na smrt povredio pri padu na imanju tek kupljenom za novac dobijen od izdaje. U svetlu ovih opisa nije neočekivano što je jedan od najradikalnijih gnostika, 150 godina posle ovih događaja, izabrao upravo Judu kao ličnost na kojoj će zasnovati svoj tekst. Judino jevanđelje, nedavno prevedeno na više evropskih jezika, nastalo je nakon dugogodišnjeg istraživanja arheološke građe i starih spisa. Kanonskih jevanđelja koje Crkva priznaje ima četiri (po Jovanu, Mateji, Luki i Marku), a onih drugih, nazvanih apokrifnim (tajnim) sijaset. Do naših dana dospelo je tridesetak. Neke Crkva ne zanemaruje a neka ostaju u domenu alternativnog hrišćanstva. Među onim koja se još smatraju gnostičkim, nalazi se i Judino jevanđelje. U dugoj polemici sa Crkvom, u njima Hrist ismeva svoje učenike u molitvi za hleb nasušni. Jedini koju poruku razume je Juda koji se ne bavi liturgijom ispituje Hrista o poreklu sveta i besmrtnosti duše. Mnogi među teolozima danas zaključuju da Jevanđelje po Judi sa istorijskog stanovišta ne sadrži ništa što može da zarazi hrišćansku doktrinu. Kakva je veza između Boga koji širi ljubav i sveta kojim vladaju sila i lukavstvo? U bavljenju pitanjem kakva je veza između prirode kao dela Božjeg leži uspeh izdavačkog podviga - objavljivanja Judinog jevanđelja.