ne umreti ...........nego proci kroz smrt
Smrt je poput rodjenja.. kada bi, kao fetus u stomaku imali svest, i kada bi krenuli da izlazimo iz utrobe, svesno..imali bi utisak da umiremo, jer idemo u nesto nepoznato, novo.. i probudili bi se, otvorili oci, i doktor bi nas tresnuo po guzi.
..
Isto tako i sa smrcu.. iz 'utrobe' zivota, prosto idemo u nesto novo, drugacije.. ne znamo sta, dok ne prodjemo..
Zato je glupo biti UBEDJEN da posle zivota nema nicega, biti, uostalom, UBEDEN u bilo sta sto se tice smtri... bez nekih saznanja.
A smrt i zivot jesu nerazdvojivi, jednostavno.
..
Svoju smrt prihvatam kao sto sam prihvatio i svoje rodjenje.