- 17 Dec 2007, 10:15
#988609
Kanta sam izucio i toliko mi se dopao, da sam posle njega odlucio da proucim neokantovsku filozofiju.
U neokantovskoj filozofiji, filozofija pozitivizma je dobila pojmovnu ostrinu, po mom misljenju. Metodska razmatranja tu imaju prvoprazredni znacaj. Izgledalo je da filozofija i nema drugih predmeta osim formalne logike i metodologije.
Tu vam je teorija teorija filozofije potisnula u stranu sve probleme prakticne filozofije. Potisnuta je Kantova filozofija Prakticnog uma, a isticana njegova Kritika cistog uma. Ideal ciste teorije, ciste nauke i filozofije, pa cak i ciste politike ispunjava mnoge knjige i studije koje sam do sada proucio i postavlja sustinski program filozofije neokantovskog tipa.
KOEN je najvidjeniji filozof neokantonstva. Po njemu, izvor je najdublje dno na kome pociva cisto misljenje. Cistom misljenju ne sme nista da vazi kao dato i dato mora samo sebe stvarati. Neokantonstvo snazno tezi formalizaciji i teoretizaciji prakticnog uma. Ova teoretizacija sastoji se u svodjenju prakticne filozofije na cistu logiku i teoriju saznanja. Tako je Koen sebi postavio zadatak da formulise kritiku cistog prakticnog uma.
KELZEN je smatrao da se najbitnija obelezja pozitivizma nalaze u prostom hipotetickom fundiranju putem osnovne eticke norme. To po Kelzenu znaci da postoji jedna vrhovna osnovna norma koja ima analognu ulogu u drustvu kao sto je imaju aksiomi u matematici. Ona nije postavljena, vec pretpostavljena. Ova norma ima oblik jednog istorijskog prvog stava i uslov je svih ostalih pravila u drustvu.
Moram da priznam da su mi posle izucavanja neokantovske filozofije mnoge stvari postale jasnije i vama preporucujem da je izucite, jer ce vam mnoge stvari u zivotu postati jasnije
U neokantovskoj filozofiji, filozofija pozitivizma je dobila pojmovnu ostrinu, po mom misljenju. Metodska razmatranja tu imaju prvoprazredni znacaj. Izgledalo je da filozofija i nema drugih predmeta osim formalne logike i metodologije.
Tu vam je teorija teorija filozofije potisnula u stranu sve probleme prakticne filozofije. Potisnuta je Kantova filozofija Prakticnog uma, a isticana njegova Kritika cistog uma. Ideal ciste teorije, ciste nauke i filozofije, pa cak i ciste politike ispunjava mnoge knjige i studije koje sam do sada proucio i postavlja sustinski program filozofije neokantovskog tipa.
KOEN je najvidjeniji filozof neokantonstva. Po njemu, izvor je najdublje dno na kome pociva cisto misljenje. Cistom misljenju ne sme nista da vazi kao dato i dato mora samo sebe stvarati. Neokantonstvo snazno tezi formalizaciji i teoretizaciji prakticnog uma. Ova teoretizacija sastoji se u svodjenju prakticne filozofije na cistu logiku i teoriju saznanja. Tako je Koen sebi postavio zadatak da formulise kritiku cistog prakticnog uma.
KELZEN je smatrao da se najbitnija obelezja pozitivizma nalaze u prostom hipotetickom fundiranju putem osnovne eticke norme. To po Kelzenu znaci da postoji jedna vrhovna osnovna norma koja ima analognu ulogu u drustvu kao sto je imaju aksiomi u matematici. Ona nije postavljena, vec pretpostavljena. Ova norma ima oblik jednog istorijskog prvog stava i uslov je svih ostalih pravila u drustvu.
Moram da priznam da su mi posle izucavanja neokantovske filozofije mnoge stvari postale jasnije i vama preporucujem da je izucite, jer ce vam mnoge stvari u zivotu postati jasnije