- 27 Jul 2007, 14:02
#860448
Ego normalne ličnosti se veoma uspješno bori sa zahtjevima Id-a i Super- Ega, ali u slučaju kada strah stupi na scenu Ego osjeća potrebu da se odbrani od tih nasrtaja, kako vanjskih, tako i unutrašnjih faktora koji mu prijete. U svrhu svoje odbrane Ego koristi razne metode potiskivanja, ili drugačije rečeno odbrambene mehanizme. Potiskivanje je nesvjesno blokiranje negativnih impulsa ( bijes, mržnja, ljutnja itd. ) ili njihovo preorijentisanje na neke društveno poželjnije i prihvatljivije impulse kao što su 1. seksualni, 2. kreativni, 3. impulse u službi društva.
Prema Freudu postoji veliko mnoštvo tih mehanizama, a to su : poricanje, represija, asketicizam, izolacija, zamjena subjekta, usmjeravanje impulsa na sopstveni organizam, identifikacija ( poistovjećivanje ), sublimacija, nedjelovanje, “vjerovanje u suprotno”, poistovjećivanje sa napadačem(agresorom), regresija, racionalizacija, altruizam.
Svi ovi navedeni mehanizmi nesvjesno oblikuju našu ličnost, a društvo ih koristi u svrhu svog opstanka i napretka. Freud je u svoju teoriju libida uveo instinkte smrti koji uvjetuju nastanak ovih odbrambenih mehanizama, tako ti isti odbrambeni mehanizmi uvjetuju naše socijalno stanje i stanje društva kao jednog funkcionalnog organizma. Zamislite samo da u društvu ne postoji ono što se naziva “prosječna osoba”, postojala bi samo dva tipa ličnosti, beskrajno okrutni, oni koji su vođeni nagonima ili onim što proizilazi iz Id-a i savršeno moralni koje bi mogli poistovjetiti sa mučenicima koji su vođeni Super-Egom. U obadva slučaja Ego ovih osoba je jednak nuli. Prosječna osoba pokušava naći kompromis između onoga što bi trebala učiniti i onoga što će učiniti da ne iskusi štetne posljedice tog akta. Produktivnost i funkcionalnost društva zavisi od omjera broja prosječnih i onih kojima vladaju nagoni ili moral.
Sada prelazimo na obrazlaganje mehanizama odbrane ličnosti kako bi shvatili kakav oni uticaj imaju na čovjeka i društvo.
PORICANJE - predstavlja blokiranje vanjskih događaja ili njihovo odstranjivanje iz svijesti. Ovo je jedan od najprimitivnijih i najopasnijih mehanizama, jer rijetko kad uspijeva “isključivanje iz stvarnosti”, a da pri tome ne iskusimo štetne posljedice koje proizilaze iz istog. Ovaj oblik odbrane je često u interakciji sa drugim, sofisticiranijim odbrambenim mehanizmima. Primjer za ovaj oblik odbrane je odbijanje ljudi da prihvate smrt voljene osobe, neprihvaćanje neuspijeha i slično.
REPRESIJA - povratak u neke primitivne i djetinjaste faze života prilikom susreta sa opasnosti. Freud tvrdi da se vraćamo do onoga trenutka kada smo se zadnji put u životu osjećali potpuno sigurno. Primjer, skupina normalnih, civilizovanih ljudi može postati nasilna rulja kada pomisle da im je prebivalište u opasnosti.
RACIONALIZACIJA - pokušaj čovjekovog Ega da učini neku situaciju manje nepovoljnom ili opasnom. Racionalizacija je ustvari spremnost čovjeka da povjeruje u sopstvene laži. Freud je tvrdio da su svi odbrambeni mehanizmi laži ali da su zapravo neophodne jer čovjekov ( a pogotovo dječiji ) Ego je preslab da se suoči sa životnim činjenicama.
IDENTIFIKACIJA - zamjenjivanje svoje ličnosti drugom, pogodnijom u datoj situaciji ili freudovski rečeno zamjenjivanje sopstvenog Ega prihvatljivijim. Zamjenjivanje se vrši u svrhu oslobađanja od emocionalne neprilagođenosti, napetosti ili straha. Primjer za ovaj oblik je poistovjećivanje i imitiranje adolescenata nekih pop zvijezda.
IDENTIFIKACIJA SA AGRESOROM - modificirani oblik identifikacije prilikom kojeg žrtva postaje slična napadaču.
ASKETICIZAM - odricanje različith potreba, u rasponu od odricanja hrane, do odricanja svih potreba i posvećivanja monaškom načinu života. Za primjer totalnog asketicizma možemo uzeti budiste, dok za primjer djelomičnog Freud uzima uzdržavanje od jela koje se javlja kod žena ( posebno u periodu puberteta ) kao prikrivanje njihovog seksualnog razvoja. Društvo vrlo vješto primjenjuje asketicizam kao način da obuzda neku negativnu pojavu ili radnju.
IZOLACIJA - je odstranjivanje bilo kakvih emocija koje nas vežu za događaj koji u nama izaziva strah ili negativne reakcije. Tipičan primjer za izolaciju je sputavanje prirodnih reakcija čovjeka na krv, smrt, rane koji se javljaju kod doktora i medicinskih sestara.
ZAMJENA SUBJEKTA - je prenošenje negativnog impulsa na neki drugi ( često simboličan )
PREDAVANJE ALTRUIZMU - osobe koje svoj život posvećuju riješavanju tuđih problema, a da pri tome nisu riješili svoje spadaju u klasičan primjer za predaju altruizmu.
“VJEROVANJE U SUPROTNO” - ovaj način odbrane Ega je zamjenjivanje neprihvatljivog impulsa u prihvatljivi. Primjer za to je osoba se homoseksualnim sklonostima će često tvrditi da prezire homoseksualce. NEDJELOVANJE - uključuje geste i rituale koje , kako Freud tvrdi, obavljamo kako bi odagnali neprihvatljive i neugodne misli. Primjer za ovo je dječak koji je izgovarao abecedu unazad čim bi pomislio na nešto što je vezano za seks.
SUBLIMACIJA - Freud je tvrdio da je sublimacija jedina društveno pozitivna ikorisna odbrana. Prema Freudu sublimacija je zapravo pretvaranje nepotrebnih impulsa kao što su seks, bijes ili bilo koji drugi koji je u tom trenutku označen kao takav, u društveno prihvatljive, produktivne radnje.On je smatrao da sve pozitivne ljudske radnje su sublimacije, prvenstveno životnih( seksualnih ), a kasnije sa razvićem teorije o instinktima smrti i sublimacija agresivnosti, destruktivnosti i sličnih nagona. Sublimacija predstavlja samu srž psihoanalitičke teorije. Za sociologiju je nainteresantnija sublimacija jer ona prema Freudu dokazuje da je društvo i sva društvena dostignuća samo sublimacija seksualnih i nagona smrti. To dovodi do pitanja da li je seks pokretač svega ? Za Freuda jeste, jer on cijelo društvo posmatra kroz prizmu potiskivanja i preusmjeravanja seksualnih i agresivnih nagona koji su osnovna pokretačka snaga svakog čovjeka i društva analogno tome.
koje od navedenih mehanizama uocavate kod sebe ?
Prema Freudu postoji veliko mnoštvo tih mehanizama, a to su : poricanje, represija, asketicizam, izolacija, zamjena subjekta, usmjeravanje impulsa na sopstveni organizam, identifikacija ( poistovjećivanje ), sublimacija, nedjelovanje, “vjerovanje u suprotno”, poistovjećivanje sa napadačem(agresorom), regresija, racionalizacija, altruizam.
Svi ovi navedeni mehanizmi nesvjesno oblikuju našu ličnost, a društvo ih koristi u svrhu svog opstanka i napretka. Freud je u svoju teoriju libida uveo instinkte smrti koji uvjetuju nastanak ovih odbrambenih mehanizama, tako ti isti odbrambeni mehanizmi uvjetuju naše socijalno stanje i stanje društva kao jednog funkcionalnog organizma. Zamislite samo da u društvu ne postoji ono što se naziva “prosječna osoba”, postojala bi samo dva tipa ličnosti, beskrajno okrutni, oni koji su vođeni nagonima ili onim što proizilazi iz Id-a i savršeno moralni koje bi mogli poistovjetiti sa mučenicima koji su vođeni Super-Egom. U obadva slučaja Ego ovih osoba je jednak nuli. Prosječna osoba pokušava naći kompromis između onoga što bi trebala učiniti i onoga što će učiniti da ne iskusi štetne posljedice tog akta. Produktivnost i funkcionalnost društva zavisi od omjera broja prosječnih i onih kojima vladaju nagoni ili moral.
Sada prelazimo na obrazlaganje mehanizama odbrane ličnosti kako bi shvatili kakav oni uticaj imaju na čovjeka i društvo.
PORICANJE - predstavlja blokiranje vanjskih događaja ili njihovo odstranjivanje iz svijesti. Ovo je jedan od najprimitivnijih i najopasnijih mehanizama, jer rijetko kad uspijeva “isključivanje iz stvarnosti”, a da pri tome ne iskusimo štetne posljedice koje proizilaze iz istog. Ovaj oblik odbrane je često u interakciji sa drugim, sofisticiranijim odbrambenim mehanizmima. Primjer za ovaj oblik odbrane je odbijanje ljudi da prihvate smrt voljene osobe, neprihvaćanje neuspijeha i slično.
REPRESIJA - povratak u neke primitivne i djetinjaste faze života prilikom susreta sa opasnosti. Freud tvrdi da se vraćamo do onoga trenutka kada smo se zadnji put u životu osjećali potpuno sigurno. Primjer, skupina normalnih, civilizovanih ljudi može postati nasilna rulja kada pomisle da im je prebivalište u opasnosti.
RACIONALIZACIJA - pokušaj čovjekovog Ega da učini neku situaciju manje nepovoljnom ili opasnom. Racionalizacija je ustvari spremnost čovjeka da povjeruje u sopstvene laži. Freud je tvrdio da su svi odbrambeni mehanizmi laži ali da su zapravo neophodne jer čovjekov ( a pogotovo dječiji ) Ego je preslab da se suoči sa životnim činjenicama.
IDENTIFIKACIJA - zamjenjivanje svoje ličnosti drugom, pogodnijom u datoj situaciji ili freudovski rečeno zamjenjivanje sopstvenog Ega prihvatljivijim. Zamjenjivanje se vrši u svrhu oslobađanja od emocionalne neprilagođenosti, napetosti ili straha. Primjer za ovaj oblik je poistovjećivanje i imitiranje adolescenata nekih pop zvijezda.
IDENTIFIKACIJA SA AGRESOROM - modificirani oblik identifikacije prilikom kojeg žrtva postaje slična napadaču.
ASKETICIZAM - odricanje različith potreba, u rasponu od odricanja hrane, do odricanja svih potreba i posvećivanja monaškom načinu života. Za primjer totalnog asketicizma možemo uzeti budiste, dok za primjer djelomičnog Freud uzima uzdržavanje od jela koje se javlja kod žena ( posebno u periodu puberteta ) kao prikrivanje njihovog seksualnog razvoja. Društvo vrlo vješto primjenjuje asketicizam kao način da obuzda neku negativnu pojavu ili radnju.
IZOLACIJA - je odstranjivanje bilo kakvih emocija koje nas vežu za događaj koji u nama izaziva strah ili negativne reakcije. Tipičan primjer za izolaciju je sputavanje prirodnih reakcija čovjeka na krv, smrt, rane koji se javljaju kod doktora i medicinskih sestara.
ZAMJENA SUBJEKTA - je prenošenje negativnog impulsa na neki drugi ( često simboličan )
PREDAVANJE ALTRUIZMU - osobe koje svoj život posvećuju riješavanju tuđih problema, a da pri tome nisu riješili svoje spadaju u klasičan primjer za predaju altruizmu.
“VJEROVANJE U SUPROTNO” - ovaj način odbrane Ega je zamjenjivanje neprihvatljivog impulsa u prihvatljivi. Primjer za to je osoba se homoseksualnim sklonostima će često tvrditi da prezire homoseksualce. NEDJELOVANJE - uključuje geste i rituale koje , kako Freud tvrdi, obavljamo kako bi odagnali neprihvatljive i neugodne misli. Primjer za ovo je dječak koji je izgovarao abecedu unazad čim bi pomislio na nešto što je vezano za seks.
SUBLIMACIJA - Freud je tvrdio da je sublimacija jedina društveno pozitivna ikorisna odbrana. Prema Freudu sublimacija je zapravo pretvaranje nepotrebnih impulsa kao što su seks, bijes ili bilo koji drugi koji je u tom trenutku označen kao takav, u društveno prihvatljive, produktivne radnje.On je smatrao da sve pozitivne ljudske radnje su sublimacije, prvenstveno životnih( seksualnih ), a kasnije sa razvićem teorije o instinktima smrti i sublimacija agresivnosti, destruktivnosti i sličnih nagona. Sublimacija predstavlja samu srž psihoanalitičke teorije. Za sociologiju je nainteresantnija sublimacija jer ona prema Freudu dokazuje da je društvo i sva društvena dostignuća samo sublimacija seksualnih i nagona smrti. To dovodi do pitanja da li je seks pokretač svega ? Za Freuda jeste, jer on cijelo društvo posmatra kroz prizmu potiskivanja i preusmjeravanja seksualnih i agresivnih nagona koji su osnovna pokretačka snaga svakog čovjeka i društva analogno tome.
koje od navedenih mehanizama uocavate kod sebe ?
a istovremeno, ono sto vec imas, iako ti to sigurno nije dovoljno ili u celosti zadovoljavajuce cim zelis tamo neko grozdje, proglasis slatkim jer je dostupno, pa jedes limun, a pravis face kao da uzivas.
