- 11 Jul 2007, 12:27
#845086
to je poznata Freudova fotka, ne znam kada snimljena, možda već nakon što je napustio Beč... cigara, s kojom se pojavljuje na gotovo svim fotkama, je omogućila brojnim psiholozima kasnije da razvijaju teorije o tome kako je čitava "frojdistika" proizašla iz iz vlastite Freudove psihe itd... ("oralna fiksacija" npr.)
ja bih samo ponovio kako je pitanje "je li bio lažov?" pomalo glupo... naravno da se ljudska psiha, danas, ne tumači više onako kako je to činio Freud. njegov "Traumdeutung" je knjiga koju je napisao na osnovu par iskustava s pacijentima i vlastitog razmišljanja o snovima. danas bi se takvo nešto odbacilo kao potpuno neznanstveno, neempirijsko ili bolje rečeno, izmišljeno, tumačenje snova. no, u vrijeme kada je Freud napisao tu svoju knjigu, ona je bila revolucionarna i izazvala lavinu rasprava, tumačenja, novih ideja, kojih do tada uopće nije bilo...
zatim, može se slobodno reći kako je Freud izmislio "id, ego i superego". to zaista jesu izmišljeni koncepti, no Freud ih je koristio kako bi lakše objasnio odnos nesvjesnog i svjesnog. nesvjesno i svjesno, svi onako, bez previše razmišljanja, prihvaćamo kao stvarne pojmove. distinkcija koju uvodi Freud nam je opet strana - zašto bi postojali id, ego i superego - ili imam nešto nesvjesno u sebi ili nešto što zovem svijest... ali onda, ako malo razmislimo, shvaćamo kako se naša "posvijest" i "svijest" često miješaju. ponekad smo u stanju da ne znamo točno jesmo li nešto učinili "svijesno" ili "podsvijesno". čini nam se, stoga, da postoji ii neko izmješano stanje svijesti i podsvijesti koje ni sami ne znamo objasniti; sanjamo, maštamo, fantaziramo... hoću reći, a to potvrđuju i oponisti frojdista, kako nije bitno postoje li id, ego i superego, već funkcioniraju li oni dobro kao termini opisivanja ljudske psihe...
Edipov kompleks (tako ga je , u stvari, nazvao Jung), je opet jedna "sirova" priča koja se oslanja na odnos sina spram majke i oca. Freud je zaista mislio kako takva faza postoji u onom što je on prvi nazvao psihoseksualnom razvoju djeteta. jesu li žene zaista "zavidne muškarcima zaradi falusa" a muškarci "u strahu od toga da će ih žene kastrirati"? zvuči smiješno, no kada se Edipov kompleks "dekonstruira" ili bolje reći "reinterpertira" u npr. socijalni kontekst, postaje puno prihvatljiviji "današnjem" čovjeku. otac više nije onaj pravi otac, a mnogo ljudi je odraslo bez oca, već simbol, kao u onome "u ime oca..." želja za identifikacijom s "ocem" i represija "oca" nad djetetom da se identificira s "njim" su odnosi koje, kada se malo prisjetimo vlastitog djetinjstva, stvarno postoje... kao gay, vrlo lako mogu prepoznati takav kontekst Edipovog kompleksa i reći da on zaista postoji, opet kao termin preko kojeg tumačimo bazičnu interakciju s okolinom tijekom odrastanja...
eto toliko, malo me uhvatilo, što ćete, zna se svakome dogoditi...