prvo cega se ja secam je kad me mama vodila da vidim dedu koji je umro kad sam ja imala 3 godine.
secam se rasporeda stolica u sobi, sanduk na sredini i deda u njemu. mama me podigla da ga pogledam i ja sam mu pokazala svoje nove crvene cipelice (ovo poslednje mi je mama rekla)
ja se ne secam tog dogadjaja kao sto inace pamtim, vec vise imam fotografiju te sobe, tj nekoliko fotografija koje nisu povezane medju sobom.
a secam se, veoma maglovito, nekih stepenica u jednoj kuci u kojoj smo ziveli pre moje 3. godine. kasnije nikad vise nisam usla u tu kucu, a ja znam da se tim stepenicama islo do kuhinje i terase (pitala sam i rekli su da je tako)
zanimljivo je da slicno maglovito secanje imam i na moj vidik kroz resetke od krevetica, ali ne mogu ni jedan dodatni detalj da osvetlim u vezi toga.
da li moze da ima veze sa tom ˝blokadom˝ to sto ljudski mozak radi na nekoliko razlicitih frekvencija i, recimo, da u ranom detinjstvu radi iskljucivo na najdubljoj teta frekvenciji, pa zato ne mozemo da dodjemo do tih informacija (za koje verujem da su uredno smestene tamo gde smestamo svo ostalo znanje i secanje (gde god to bilo) ?
na isti nacin kao sto tesko dolazimo do sadrzaja snova.
btw, imam nekik flesheva za koje pretpostavljam da su secanja na prethodne zivote, ali to bi bila neka druga tema
