Razumijem da razumno ljudsko biće vjeruje u postojanje "BOGA". Ali da vjeruje u gomilu gluposti(nimalo oštra riječ) koje religije propagiraju, e to neću razumjeti ni da živim 500 godina. Pa kako nešto može biti ispravno samo zato što to neko drugi kaže ili zato što piše u nekoj knjizi "sumnjivog porjekla", a upravo su većina religijskih spisa i knjiga tog "sumnjivog porjekla". A pod tim podrazumijevam da su uglavnom pisane za drugo vrijeme, nekada i prostor, hiljade puta su prepisivane, dopisivane i prepravljane kako je kada i kome odgovaralo. U većini slučajeva se ne zna ni ko ih je pisao. O crkvi da i ne govorim, o njezinom postanku, razlozima, tragu i posljedicama koje je ostavila kroz istoriju.
Crkvene institucije nisu ništa drugo nego produžena ruka politike. To su uvijek bile i ostale. A još licemjernije je to što se kriju pod krinkom religije.
Ako već vjerujem, ne treba mi ništa drugo osim Boga i vjere. Ne trebaju mi ni sveštenik, ni crkva, ni Biblija ni bilo koja druga religijska knjiga. Vjera i duhovnost se ne uče iz knjiga. Ništa od navedenog mi ne treba da bih volio sebe i druge, da bih bio pošten, iskren, pravedan! Da bih činio dobra djela ne treba to da mi kažu ni sveštenik, ni neka knjiga!
I još nešto, a mislim da je to jako važno jer je opipljiv primjer iz stvarnog života. Posmatrajući svijet oko sebe samo sam potvrdio ono što znam, mislim i osjećam. Ljudi u neposrednoj blizini, komšije npr., "veliki i čestiti pravoslavci", slave slavu, krste se i prizivaju Boga na svakom koraku, idu nedeljom u crkvu. Čak sam čuo od komšinice da joj je pop zgodan pa zato ide češće u crkvu.

Iza leđa jedni drugima najgore psovke izgovaraju. Boro i Đuro protiv Ostoje, Ostoja i Boro protiv Đure a Ostoja i Đuro protiv Bore. Samo se gleda kako će se nekome veća pakost napraviti i kako će svako za sebe što veću materijalnu korist obezbjediti. Što je najgore, ni sveštena lica nisu ništa bolja, možda čak i gora. Sve se svelo novac i materijalizam.
Niko iz moje porodice nije neki vjernik(pravoslavac). Ja čak nisam ni kršten. I drago mi je zbog toga jer smatram da je to još jedna glupost sa nepreglednog spiska gluposti "pravoslavlja". Zar nije grijeh krstiti dijete koje još uvijek ne zna ni šta je religija ni Bog?!
Ali moji roditelji nikada nisu imali taj obrazac ponašanja koji primjećujem u svojoj okolini. Tako su vaspitali i svoju djecu. Ako ovo što vidim oko sebe znači biti religiozan, veliki vjernik, veliki pravoslavac, ljudina, e onda ja to nikada neću biti, jer jednostavno svaki atom moga uma, srca i duše mi govori da to nije ispravno!
I najveća nesreća je što su ljudi slijepi. Sve se vidi i sve se zna ali niko ne želi da vidi i zna. Ljudi bez pogovora samo slijede neke riječi, traže neki spas, neku nadoknadu za nešto. A većina ih ne zna ni kuda idu, ni šta žele, ni šta traže.
Sveštena lica vjernike često nazivaju stadom-velika istina i velika ironija malih ljudskih života.