Kada su morbidni snovi onda se probudim, ne nastavljam da sanjam.
Ali često mi se događa, kako znam da menjam stanove, domove i krevete i (ne svaki DAN, ali prečesto za moj ukus i NE zato što spavam po raznoraznim kućama

) da se probudim i kontam da se nalazim u tuđoj kući, te minutu kontam na kojoj strani je zid, koliki je širok krevet i gde sam ja to zaboga.
Kod ovih snova morbidnih se probudim i to je dobro, ali su mi najviše izluđujući snovi gde pokušavam nešto da držim konstantno, tipa da zamislim neki iks i da mi se on u mislima NE pomera. I ja non-stop pokušavam da ga ostavim tako i da se ne pomeri ni malo, ali mi to ne uspeva, i ko za inat krene da se kreće i onda se razbudim i nerviram se zašto ne mogu da ga držim u jednoj poziciji..
Sanjao sam u srednjoj, a pre toga gledao Čari (gde jedna riba može da zamrzne vreme), kako se vraćaju na velikom odmoru svi đaci iz prodavnice gde većina kupuje sendviče, a između te prodavnice i srednje škole je benzinska pumpa. I ja tako najedanput shvatim da će ta pumpa eksplodirati, zamrznem vreme, i počnem jednog po jednog đaka da nosim u bezbednost sve do poslednjeg kada sam shvatio da će se sve ponovo odmrznuti i da nemam puno vremena. U tom trenutku pokušavam da se požurim, ali postajem sve sporiji do onog trenutka kada eksplodira benzinska i osetim silinu udara i toplotu na leđima i tada se probudim.
Ali ono što je najinteresantnije jeste da sam osećao vrelinu na svojim leđima dobrih pet minuta kasnije.