Bootstrap Framework 3.3.6

Over a dozen reusable components built to provide iconography, dropdowns, input groups, navigation, alerts, and much more...

Metafizika, transcedencija, paralelni svetovi, mitovi, legende...

Moderatori: KorvinOdAmbera, Moderators

Korisnikov avatar
By svejedno
#1956512
Ma jasno meni sve to & slazem se.

Samo za ovu recenicu sam te pitao:
Nikada se evolucija ne posmatra kao proces koji pogadja jednu vrstu.
?
Korisnikov avatar
By Pauceti
#1956549
Originally posted by svejedno

Ma jasno meni sve to & slazem se.

Samo za ovu recenicu sam te pitao:
Nikada se evolucija ne posmatra kao proces koji pogadja jednu vrstu.
?
Ukoliko posmatras evoluciju coveka i uzmes kao cinioca samo coveka > dedukcija...
Evolucija se desava na induktivnom planu... Svi su cinioci, ljudi jesu bitan faktor ali ne i najaci, nabolji, najpametniji, naj _______ (insert vanity here)...
Da svi pomremo ovog trenutka Univerzum ne bi ni primetio, bili bi manji od flatusa...

:vegi:
Korisnikov avatar
By svejedno
#1956558
Moja dedukcija je drugacija i ne uzima u obzir samo coveka - covek se razvio kolik se razvio i svojom 'superniornoscu'(xa) 'onemogucio' druge vrste da se razviju na slican nacin (to mi je bar, jedan od mogucih scenarija, lol)

..

Ostalo - o ciniocima & o univerzumu etc jeste tacno, ali i nebitno za moje pitanje ,)
Korisnikov avatar
By Mage
#1957071
Originally posted by Ulix
Originally posted by Mage

npr. "abolitionists" koji žele da eliminišu patnju i bol pomoću alteracija mozga genetskim inženjerstvom, nanotehnologijom i kibernetikom.

Glupost. Eliminiši bol i patnju i u jednom potezu si eliminisao i empatiju i ljudskost i praktično celokupnu istoriju umetnosti, dakle, sve iole vredno što je čovečanstvo stvorilo.
Da, vrlo je verovatno da bi eliminacija patnje i bola izazvala eliminaciju empatije i ljudskosti. Međutim, meni je to niska cena za tako ogromnu stvar - nestanak bola i patnje, jer šta će ti empatija ako ne možeš da patiš :eureka: Mislim da ni umetnost, ni empatija, ni ništa od toga "ljudskog" što si naveo nije vredno bola. Ja bih platio bilo koju cenu da ne mogu da osećam bol i patim... bilo koju cenu.

E sada, tehnička izvodljivost takvog teoretskog stanja je takođe pod znakom pitanja. Možda je nemoguće eliminisati bol i patnju, ali ko zna... vredi pokušati. Poenta je eliminisati bol i patnju tako da organizam i dalje ostane funkcionalan i ne srlja u svoju propast.

Postoje "poremećaji" mozga u kojima ljudi ne mogu da osećaju patnju. Naime, znaju da se nešto loše dešava sa njihovim telom (da ih boli), ali im to ne smeta tj. ne izaziva "patnju". Što je jasan dokaz da postoji razlika između bola i patnje. Postoje i poremećaji u kojima ljudi ne mogu da osećaju bol, ali su onda uglavnom samodestruktivni jer ne beže od opasnosti.
Korisnikov avatar
By Mariška
#1957121
Originally posted by Mage
Originally posted by Ulix
Originally posted by Mage

npr. "abolitionists" koji žele da eliminišu patnju i bol pomoću alteracija mozga genetskim inženjerstvom, nanotehnologijom i kibernetikom.

Glupost. Eliminiši bol i patnju i u jednom potezu si eliminisao i empatiju i ljudskost i praktično celokupnu istoriju umetnosti, dakle, sve iole vredno što je čovečanstvo stvorilo.
Da, vrlo je verovatno da bi eliminacija patnje i bola izazvala eliminaciju empatije i ljudskosti. Međutim, meni je to niska cena za tako ogromnu stvar - nestanak bola i patnje, jer šta će ti empatija ako ne možeš da patiš :eureka: Mislim da ni umetnost, ni empatija, ni ništa od toga "ljudskog" što si naveo nije vredno bola. Ja bih platio bilo koju cenu da ne mogu da osećam bol i patim... bilo koju cenu.

E sada, tehnička izvodljivost takvog teoretskog stanja je takođe pod znakom pitanja. Možda je nemoguće eliminisati bol i patnju, ali ko zna... vredi pokušati. Poenta je eliminisati bol i patnju tako da organizam i dalje ostane funkcionalan i ne srlja u svoju propast.
Дивљаково лице се озари од изненадног задовољства. "Јесте ли га и ви читали?" упита он. "Мислио сам да овде у Енглеској нико не зна за његове књиге."
"Готово нико. Ја сам један од шачице људи који знају. Наиме, оне су забрањене. Али пошто ја овде правим закон, ја га исто тако могу и кршити. Некажњено, господине Маркс", додаде он окренувши се Бренарду. "Што за вас, нажалост, не важи."
Бернард утону у још безнадежнији јад.
"Али зашто су забрањене?" упита Дивљак. Узбуђен што се упознао са човеком који је читао Шекспира, он за тренутак беше заборавио све остало.
Управљач слеже раменима. "Зато што су старе, то је главни разлог. Старе ствари нам овде нису потребне."
"Чак и кад су лепе?"
"Онда нарочито. Лепота привлачи, а ми нећемо да људе привлаче старе ствари. Ми хоћемо да воле нове."
"Али те нове су тако глупе и одвратне. Оне представе, на пример, где се виде само хеликоптери како лете и где се осећа кад се двоје љубе." Он направи гримасу. "Јарци и мајмуни!" Једино је у Отеловим речима налазио прави израз за свој презир и мржњу.
"Баш фине животиње, питоме", промрмља Управљач као узгредни коментар.
"Зашто им уместо тога не дате да виде Отела?"
"Па, рекао сам вам, то је стара ствар. Поред тога, не би га ни схватили."
Да, то је било тачно. Он се сети како се Хелмхолц смејао Ромеу и Ђулијети. "Па добро", рече он после кратке паузе, "онда нешто ново што би личило на Отела, а што би они могли да схвате."
"То је оно што сви хоћемо да напишемо", рече Хелмхолц, прекидајући дуго ћутање.
"И што никад нећете написати", рече Управљач. "Јер ако би то заиста личило на Отела, нико га не би схватио, ма колико било ново. А ако би било ново, не би могло личити на Отела."
"Зашто?"
"Да, стварно, зашто?" понови Хелмхолц. Он је такође заборављао на непријатну стварност ситуације. Зелен од стрепње и страха, само се Бернард ње присећао; остали су га игнорисали.
"Зашто?"
"Зато што наш свет није исти као Отелов. Нема лимузина без челика - и нема трагедија без друштвене нестабилности. А свет је сада стабилан. Народ је срећан; имају све што желе, а што немају, неће ни пожелети. Имућни су; безбедни су; никад не болују; не боје се смрти; живе у блаженом незнању о страсти и старости, не висе им о врату ни мајке ни очеви; немају ни жена, ни деце, ни љубавника, дакле никог према коме би гајили јаке емоције; тако су обрађени да практично и не могу а да се не понашају онако како и треба да се понашају. А ако нешто зашкрипи, ту је увек сома. Коју ви бацате кроз прозор, господине Дивљаче, у име слободе. Слободе!" Он се насмеја: "Тражите да Делте знају шта је слобода! А сад бисте још хтели да схвате и Отела! Молим вас!"
Дивљак је неко време ћутао. "Па ипак", настави он тврдоглаво. "Отело је добар. Отело је бољи од оних кинотактилоскопа."
"Сигурно", сложи се Управљач. "Али то је цена којом плаћамо стабилност. Мора се бирати: или срећа, или оно што се звало велика уметност. Ми смо жртвовали велику уметност. Уместо ње имамо тактиле и оргуље за мирис."


(Олдос Хаксли: "Врли нови свет")
By Ulix
#1957133
Originally posted by Mage
Originally posted by Ulix
Originally posted by Mage

npr. "abolitionists" koji žele da eliminišu patnju i bol pomoću alteracija mozga genetskim inženjerstvom, nanotehnologijom i kibernetikom.

Glupost. Eliminiši bol i patnju i u jednom potezu si eliminisao i empatiju i ljudskost i praktično celokupnu istoriju umetnosti, dakle, sve iole vredno što je čovečanstvo stvorilo.
Da, vrlo je verovatno da bi eliminacija patnje i bola izazvala eliminaciju empatije i ljudskosti. Međutim, meni je to niska cena za tako ogromnu stvar - nestanak bola i patnje, jer šta će ti empatija ako ne možeš da patiš :eureka: Mislim da ni umetnost, ni empatija, ni ništa od toga "ljudskog" što si naveo nije vredno bola. Ja bih platio bilo koju cenu da ne mogu da osećam bol i patim... bilo koju cenu.

E sada, tehnička izvodljivost takvog teoretskog stanja je takođe pod znakom pitanja. Možda je nemoguće eliminisati bol i patnju, ali ko zna... vredi pokušati. Poenta je eliminisati bol i patnju tako da organizam i dalje ostane funkcionalan i ne srlja u svoju propast.

Postoje "poremećaji" mozga u kojima ljudi ne mogu da osećaju patnju. Naime, znaju da se nešto loše dešava sa njihovim telom (da ih boli), ali im to ne smeta tj. ne izaziva "patnju". Što je jasan dokaz da postoji razlika između bola i patnje. Postoje i poremećaji u kojima ljudi ne mogu da osećaju bol, ali su onda uglavnom samodestruktivni jer ne beže od opasnosti.
Sveta Tetko, koliko je ovo naivno i idealistično. :drama:

Fizički bol - strogo govoreći - ne mora da se eliminiše, može da se rekonstruiše lični doživljaj bola, bez fensi tehnologije, na tome je radio dosta dugo jedan američki tim neurologa i psihijatara, ali me mrzi nešto da piskaram o tome. A bez "psihičkog bola", bez patnje, bez empatije, na stranu što ja u životu bez umetnosti ne vidim neku lepotu, čovečanstvo bi se pretvorilo u armije malih sociopata, pa bi to verovatno bilo daleko od raja na zemlji i sreće sreće radosti, kako ti to već zamišljaš.
:sweet:
Korisnikov avatar
By svejedno
#1957136
@ Mariška

Ovog puta, veoma odgovarajuce citiranje Haxlija ,)
Korisnikov avatar
By svejedno
#1957157
:sesir:



..


Nego, Mage, ja sam npr. spreman da po svaku cenu branim svoje pravo na bol, kao divljak iz 'Vrlog novog...' ,)


..

Noc definise dan, smrt zivot etc.


..

Bez patnje sreca NE POSTOJI.



..

No, mozda to ipak jeste taj Eden, mozda postoji sreca bez patnje da je definise.

Ali u takvom Edenu ljudi su ...pa, bez znanja.
Korisnikov avatar
By svejedno
#1957202
Originally posted by Ulix

Fizički bol - strogo govoreći - ne mora da se eliminiše, može da se rekonstruiše lični doživljaj bola, bez fensi tehnologije, na tome je radio dosta dugo jedan američki tim neurologa i psihijatara, ali me mrzi nešto da piskaram o tome.
I razne istocne skole meditacije - budisti, taoisti etc.


..

Npr:

''

^On June 16, 1963, Buddhist monk Thich Quang Duc immolated himself in downtown Saigon.
Quang Duc was actually protesting religious persecution under the Diem regime.
After his death, his body was re-cremated, but his heart remained intact. This was interpreted as a symbol of compassion and led Buddhists to revere him as a bodhisattva, heightening the impact of his death on the public psyche.



Covek se ne pomera dok mu telo gori, sto se moze primetiti posle 1:20.
Korisnikov avatar
By Mage
#1957292
Ulixe ne kažem da bi bio raj na zemlji, ali ja bih recimo voleo da mi je mozak tako rekonstruisan da mi bol ne smeta. Ne znam u šta bi se pretvorio, ali ako ne mogu da patim, šta me zabole :eureka:

@svejedno: imaš prava da osećaš bol, baš kao što i ja imam pravo da pokušam da ga maksimalno eliminišem.
Korisnikov avatar
By Srklet
#1957297
ali zar ne bi onda zivot bio jako dosadan?
Korisnikov avatar
By Mage
#1957305
Dosada je takođe sama po sebi neprijatno osećanje, tj. neki vid patnje. Tako da hipotetiki ni ona ne bi postojala :P Osim toga, ja više volim da se dosađujem nego da se mučim.
Korisnikov avatar
By Srklet
#1957306
istina, i meni cesto bude dosadno, ali nikad toliko da ne bi bilo zanimljivo.
Korisnikov avatar
By tintily
#1957451
Kad videh naslov prvo sam mislila da se ovde teoretise uz mnostvo naucnih cinjenica , a onda da se prica o samoizazvanoj evoluciji svakog pojedinca tezeci da bude iskreniji, saosecajniji, srecniji... (E sad izvin'te na mojoj nepismenosti dugo sam bila kuci i koristila svega jedan, u izuzetnim prilikama dva padeza , ono doduse nikad ni nisam bila mnogo pismena :) )
Ja na nas kao vrstu gledam kao i na sve ostale biljne i zivotinjske vrste. Kroz dugi vremenski period medjusobnim uticajem jednih na druge , a tako menjajuci okolinu( pod tim podrazumevam samu planetu i ostale vrste) postali smo ovo sto jesmo. Po morfoloskim karakteristikama pripadamo davno nastaloj vrsti , koja ce bez sumnje evoluirati dalje. Da li ce vrsta kojoj mi pripadamo prestati da postoji ili ce se fizicki prilagoditi okolini na ovaj ili onaj nacin manje je bitno. Ono sto mene brine (brizna ja ) je evolutivnost svesti kod coveka. Nasi preci su ziveli u skladu sa prirodom , gledano sa ove vremenske distance mozemo reci da su ziveli lose , bivali pojedeni. Ali ti ljudi su zasluzni sto smo mi svi ovde, njihova mala otkrica koja su omugucila prezivljavanje vrste. Zivimo u betonu koji je preplavio planetu ,a zahvaljujuci sumama , pasnjacima , pecinama smo preziveli.
Znam ja da sanjarim u prazno , ali bih volela , jako , da...da jednom stanemo, da u svima nama nesto klikne , da se osvrenemo oko sebe i shvatimo da smo sebi stvorili i vise nego sto nam je potrebno za lagodan zivot. Da covek nauci da je ispunjenost gledati nasmejana lica dragih ljudi, uzivanje u umetnosti, osetiti vetar koji duva s mora , cuti topot kopita iz daljine...
Korisnikov avatar
By svejedno
#1957951
Originally posted by Mage

Ulixe ne kažem da bi bio raj na zemlji, ali ja bih recimo voleo da mi je mozak tako rekonstruisan da mi bol ne smeta. Ne znam u šta bi se pretvorio, ali ako ne mogu da patim, šta me zabole :eureka:

Izvini, Mage, ali u mojoj glavi ovo je jednako samoubistvu.


Cak mi samoubistvo deluje kao bolja opcija.
'Ne znam u šta bi se pretvorio, ali ako ne mogu da patim, šta me zabole'
^samoubistvo.
@svejedno: imaš prava da osećaš bol, baš kao što i ja imam pravo da pokušam da ga maksimalno eliminišem.
Pocni sa pravilnim disanjem. Onda kreni da zamisljas prostor oko sebe kad zmuris dok ga ne vidis tacno onakvim kakav inace jeste. Mozes da pocnes i sa zamisljanjem vatrene lopte poput Sunca.



^lol..ocu kazem, posveti se meditaciji ,)
long long title how many chars? lets see 123 ok more? yes 60

We have created lots of YouTube videos just so you can achieve [...]

Another post test yes yes yes or no, maybe ni? :-/

The best flat phpBB theme around. Period. Fine craftmanship and [...]

Do you need a super MOD? Well here it is. chew on this

All you need is right here. Content tag, SEO, listing, Pizza and spaghetti [...]

Lasagna on me this time ok? I got plenty of cash

this should be fantastic. but what about links,images, bbcodes etc etc? [...]

Swap-in out addons, use only what you really need!