Originally posted by Mage
Originally posted by Banana
Originally posted by Mage
Dobro zboriš Galadriel...
@Banano baš si se poeticno izrazio
Mage, a jesi li se zapitao: zasto covek postavlja sebi ta pitanja, zasto ga nekad muce?
Jesam! To je ono što me još više intrigira od samih pitanja... Zašto postavljati pitanja na koja (verovatno) nema odgovora? I još bolje pitanje zašto bi me to uopšte psihicki mucilo?
Vecina ljudi ce mi sad reci da sam glup, da sam nezreo, da se bakcem nepotrebnim glupostima bla bla bla... Heard it all before
Ja sam to što jesam i osecam potrebu da znam neke stvari i poprilicno sam radoznao po prirodi. Dodaj svemu tome moju ljubav prema fundamentalnim naukama i tendenciju da stalno preispitujem sebe i ono što radim i mislim i vala!
Nekima nije potrebno da razumeju... Ili vec razumeju onoliko koliko im je potrebno da funkcionišu bez vecih problema... Ali ja nisam jedan od njih. Meni je potrebno da razumem... da nadem sebe i svoje mesto.
Sjajni umovi su posvetili neprocenjivo vreme pokusavajuci da odgonetnu ta pitanja.
Mislim da je vestina, gotovo umetnost, biti u miru sa sobom pred nepoznavanjem odgovora na njih, ali ujedno ih ne potcenjivati i ne prestati pitati se.
Ziveti sa misterijom, i najzad dopustiti sebi biti njen deo (npr. pitanje "ko sam ja")
Pronaci srednju liniju, ne izgubiti pamet negirajuci nepoznatost, ali ni dusu predavsi je Mefistofelu zarad sveg znanja.
Piti mozda kafu, kao npr. Uliks na terasi, gledati u nepoznato, ne odvracati pogled, ali i ne izgubiti se u njemu, osmatrati oblike sto se stvaraju i nestaju kao strucak toplog mirisa iz te kafe, osmehnuti se.
Brojutro
Rekao si potreba da razumem: otkuda ona dolazi? Sta donosi razumevanje? Izmedju nerazumevanja i razumevanja goji se crv pretpostavki, larva raste i katkad oslobodi iz caure kao leptir; kada covek pomisli da je otkrio tajnu komad straha se otkine iz sarenog dezena i zaleprsa krilima. Ali beskrajno je to tkanje. Covek ima bazicni urodjen strah zbog toliko nepoznanica, otudjenje svetu. Hoce da osmisli jednacinu u kojoj je on sam resenje. Identifikuje se sa svojim mislima, a koje zapravo, ko zna otkud dolaze, da li su misli nasih roditelja, dece napolju, nocnih saputanja, nasih mucitelja i spasitelja, mozda im nekad ne treba verovati previse. Mnogi kazu da je krajnja spoznaja neizreciva.
U skladu sa trenutnim raspolozenjem:
Originally posted by Banana
da bi pronasao sebe, treba prethodno da izgubis sebe.
ne znam ko je autor, cuo sam je vise puta...
P.S.
Na onaj spisak pitanja bih pored "Zasto smo ovde" dodao i npr. "Da li smo ovde?"
