Originally posted by Mars
Pamtiću ga po probijanju kordona januara 1997. Mislim da ničem potresnijem nisam prisustvovao u životu.
Da i meni je to bilo potresno. Naime, pitao sam se kakva je to sila Srpska pravoslavna crkva, kada njen šef može da probije policijski kordon, isti onaj kordon koji je pre toga mlatio građane i građanke i koji ne da nije mogao da bude probijen nego je fizički ugrožavao ljude. Da, jeste potresno da u jednoj sekularnoj državi patrijarh može da probije kordon, a desetine hiljada građana ne mogu.
Inače, žao mi je patrijarha Pavla; ja još uvek u svojoj glavi nisam izašao na kraj sa fenomenom smrti, i onda me ovakvi događaji ostave pomalo nemim, uplašenim, tužnim. Pretpostavljam da je vernicima teško, ali sa druge strane pretpostavljam da oni lakše izlaze na kraj sa ovakvim stvarima zbog prirode svoje vere.
Ne plašim se novog patrijarha, jer će on svakako biti konzervativan -- to je preovlađujući trend u crkvi, u crkvi koja odbija da napravi bilo kakav pomak, bilo kakvo saobražavanje duhu vremena, koja tvrdoglavo ostaje ukamenjena, praveći time štetu i sebi i društvu koje ju je postavilo za nezvaničnog moralnog i političkog autoriteta. Jedan čovek, ma kakav jastreb bio, ne može da poremeti stvar ukoliko nema podršku čitave jedne hijerarhije.