Originally posted by Stripi
ko je htio saznati da je protjerana masa ljudi, da su postojali masakri za vrijeme rata, da su postojali incidenti koji su prethodili ratu, da su postojali egzodusi
Lol, sorry. (moj Tourette). Nisam imao ništa htjeti, sve se odvijalo praktički pred vratima, ljudi koji nestaju preko noći, glasine i sl. Protjerani Srbi i te kolone su izašli svi gledati i to je bio krajnji poraz, "nas".
Susjedi su psovali, neki i napadali, u stilu, napokon - nemaju oružje? sigurno? - Tarzani i Janice - hrabri odjednom, a sve ih se sjećam iz rata, kada su doslovce jedno drugo šupirali, krdo po uskim stepenicama i kada nas je rokalo.
(najbolja je bila susjeda koja se opijala do besvjesti, zadnja dolazila, sjela, grmi, trese, pada mort, a ona leži ... i padne 'ko klada, svi je okružili, oh, a ona mrtva pijana, samo se prevalila s klupe na pod).
Bombardiranje Srbije, i osobne priče (dajte, možda jednog dana postanete dio povijesti književnosti, tko zna kamo će dogurati topic!) - u Hrvatskoj je doživljeno s nekim omaložavanjem NATO-a, btw., klasika, nije njima ništa i sl. Mene bilo strah za babu u Beogradu i njene, baba - ne znam koji čin ima, ali devet banki prešla, i još se drži; kordunske zemunice iz 2. s.r. i ustaše s šipkama koji "sondiraju" odozgora - to ju je prekalilo za sva vremena.
Velboyev Mostar je bio strava; dio bližnjih mi je tamo dugo ostao, samo ženska čeljad, molim; nisu bili dovoljno brzi. Tada se povremeno znalo omogućiti izlazak, i onda "Bitka po Neretvi" - da se dođe do mora... Pa ih čupati iz te mase, tražiti i lifrovati u Germaniju koja je postalo, u totalno idiotskom scenariju, spas - barem ovog puta. Hvala drugu Titu što je protjerao vojvođanske Švabe...
Still, fuckin' projektant rušenja Starog mosta u Mostaru, dokopao se bolničkih dnevnika i objavio spisak u nekoj svojoj žvrljotini i 'ko da mi je opsovao... (f___, što je trebala, ne pružati pomoć ranjenicima i legitimirati ih prvo, i da, bila je glupa s idejom o Nevesinju, ali svi griješimo). C'est la vie.