- 07 Jun 2014, 13:47
#2637738
U poslednja dva dana me dvoje ljudi zajebalo na foru - treba im mala jednostavna usluga, ja pristanem na osnovu opisa, i na kraju se ispostavi da se radi o nečemu mnogo komplikovanijem.
Prekjuče drugarica na foru "Bukvalno 10-15 minuta, znači samo isečeš sliku u Photoshopu, i staviš u upitnik koji ti pošaljem, i delove teksta kopiraš u Word, znači prosto da prostije ne može biti, bukvalno 10 minuta bla bla bla", a onda mi poslala prazan upitnik koji treba da popunim za nju i još dvoje njenih kolega, kao i njihove slike koje treba da obradim i stavim u isti, PDF fajl skeniranog teksta (OCR ne pomaže, nikakvi konverteri, ništa) koji sam morao da prekucavam bukvalno, i sliku iz udžbenika anatomije sa latinskim nazivima koje treba da izbrišem i ispišem na srpskom, pritom mi nije ni poslala prevode istih; sve oko čega sam se skoro 2 sata drkao.
Juče me druga drugarica zamolila da joj prevedem sa engleskog na srpski neki tekst za njenog rođaka koji studira antropologiju. "Oko 5 strana A4, stvarno je prosto, nije nikakav težak tekst, osnovni nivo, trebaće ti sat i po u vr' glave, molim te hitno mu je bla bla", a onda mi je poslala mi je 15 strana, i u pitanju nije nikakav osnovni nivo, nego stručna literatura puna komplikovanog vokabulara i stručnih termina čije prevode sam morao da bunarim sa Vikipedije i sl. 3 sata sam prevodio, i preveo sam samo 8 strana, a inače mi engleski odlično ide.
Elem raspisah se, sorry, baš su me ove dve situacije bile iznervirale. Nije poenta u tome da su usluge teške, nego u tome da su me osobe svesno zavlačile da se radi o nečemu prostom, ne bih li pristao, a onda mi pred svršen čin uvalile tonu posla. Da li se vama ovako nešto dešavalo? Da vas neko zamoli da mu učinite neku prostu uslugu, a na kraju se ispostavi da je nešto jako teško? Kako reagujete? Da li odbijete kada shvatite da je usluga zahtevna? Da li upadnete u konflikt sa osobom koja vam je tražila uslugu? Ili samo ćutite, odradite, i pamtite za ubuduće?

Prekjuče drugarica na foru "Bukvalno 10-15 minuta, znači samo isečeš sliku u Photoshopu, i staviš u upitnik koji ti pošaljem, i delove teksta kopiraš u Word, znači prosto da prostije ne može biti, bukvalno 10 minuta bla bla bla", a onda mi poslala prazan upitnik koji treba da popunim za nju i još dvoje njenih kolega, kao i njihove slike koje treba da obradim i stavim u isti, PDF fajl skeniranog teksta (OCR ne pomaže, nikakvi konverteri, ništa) koji sam morao da prekucavam bukvalno, i sliku iz udžbenika anatomije sa latinskim nazivima koje treba da izbrišem i ispišem na srpskom, pritom mi nije ni poslala prevode istih; sve oko čega sam se skoro 2 sata drkao.
Juče me druga drugarica zamolila da joj prevedem sa engleskog na srpski neki tekst za njenog rođaka koji studira antropologiju. "Oko 5 strana A4, stvarno je prosto, nije nikakav težak tekst, osnovni nivo, trebaće ti sat i po u vr' glave, molim te hitno mu je bla bla", a onda mi je poslala mi je 15 strana, i u pitanju nije nikakav osnovni nivo, nego stručna literatura puna komplikovanog vokabulara i stručnih termina čije prevode sam morao da bunarim sa Vikipedije i sl. 3 sata sam prevodio, i preveo sam samo 8 strana, a inače mi engleski odlično ide.
Elem raspisah se, sorry, baš su me ove dve situacije bile iznervirale. Nije poenta u tome da su usluge teške, nego u tome da su me osobe svesno zavlačile da se radi o nečemu prostom, ne bih li pristao, a onda mi pred svršen čin uvalile tonu posla. Da li se vama ovako nešto dešavalo? Da vas neko zamoli da mu učinite neku prostu uslugu, a na kraju se ispostavi da je nešto jako teško? Kako reagujete? Da li odbijete kada shvatite da je usluga zahtevna? Da li upadnete u konflikt sa osobom koja vam je tražila uslugu? Ili samo ćutite, odradite, i pamtite za ubuduće?







