- 26 Jun 2011, 11:56
#2255171
Kada jako mali broj ljudi u vašoj okolini zna za vašu seksualnu orijentaciju, to može da dovede do nekih... zanimljivih razvoja događaja. Znate ono kada neko jednostavno pretpostavi da ste strejt ili kaže nešto što samo vama ima smisla, nakon čega se iskezite kao tupavi i dobijete želju da piskutavim glasom kažete "I know something you don't know!" Ili sam to samo ja? Nebitno.
Meni se to povremeno dešava i, moglo bi se reći, poprilično uživam u takvim trenucima jer to može da ispadne jako smešno, kao da ste u nekoj seriji. Pre neki dan sam imao jedan takav momenat kada mi je koleginica rekla da ju je neko pitao da li sam joj dečko.
KoleZginica: Nadam se da se ne ljutiš, ali rekla sam da nisi.
Ja: A što bih se ljutio? (bilo mi je neobično da me je to pitala jer nije rekla ništa uvredljivo, nego samo izložila činjenično stanje... možda je mislila da će povrediti moj muški ego
)
Ona: Pa, možda da smo se ranije upoznali...
Ja, u sebi: Pffff... Ne. (nipošto u uvredljivom smislu, radi se o divnoj devojci koja mi je jako draga, ali, jednostavno... ne
)
Ali naročito mi je bilo zabavno kada sam sa roditeljima nešto razgovarao u dnevnoj sobi:
Mama: Eto, dobar si na fakultetu, imaš drugove, bla truć, šta ti još treba?
Tata: Ma treba njemu jedna ždrebica.
Ja, u sebi: Ma meni treba ŽDREBAAAAC!
Često pomislim kako bi bilo zanimljivo da sam to rekao naglas.
Dakle, verovatno i vi imate, ili ste možda nekada imali slične situacije. Da čujem?
Meni se to povremeno dešava i, moglo bi se reći, poprilično uživam u takvim trenucima jer to može da ispadne jako smešno, kao da ste u nekoj seriji. Pre neki dan sam imao jedan takav momenat kada mi je koleginica rekla da ju je neko pitao da li sam joj dečko.
KoleZginica: Nadam se da se ne ljutiš, ali rekla sam da nisi.
Ja: A što bih se ljutio? (bilo mi je neobično da me je to pitala jer nije rekla ništa uvredljivo, nego samo izložila činjenično stanje... možda je mislila da će povrediti moj muški ego

Ona: Pa, možda da smo se ranije upoznali...
Ja, u sebi: Pffff... Ne. (nipošto u uvredljivom smislu, radi se o divnoj devojci koja mi je jako draga, ali, jednostavno... ne

Ali naročito mi je bilo zabavno kada sam sa roditeljima nešto razgovarao u dnevnoj sobi:
Mama: Eto, dobar si na fakultetu, imaš drugove, bla truć, šta ti još treba?
Tata: Ma treba njemu jedna ždrebica.
Ja, u sebi: Ma meni treba ŽDREBAAAAC!

Često pomislim kako bi bilo zanimljivo da sam to rekao naglas.
Dakle, verovatno i vi imate, ili ste možda nekada imali slične situacije. Da čujem?
