[url=http://gay-serbia.com/forum/viewtopic.php?p=2424311#p2424311]Parton napisao:[/url]
@Korvin od ambera - licno ubedjenje, i teza mnogih ljudi koje se bave filmom. Oni, i ja sa njima, smatraju da se "Film" odnosi iskljucivo na autorske filmove koji za cilj nemaju zaradu na blagajnama vec predstavljaju ideju jednog coveka, a "Movies" su filmovi cija je jedina svrha zarada. Svi filmovi koje izbacuju pet velikih holivudskih studija/korporacija prolaze veliku cenzuru kako bi bili najprofitabilniji, cesto u njima ima product placement-a (firme placaju da se njihov proizvod nadje u filmu), pise ih veliki broj pisaca i zavrsna verzija filma se montira po nalogu studija a ne rezisera sto samim tim cinom od njega pravi proizvod koji se prodaje a koji nije refleksija ideje autora... Takodje, scenariji se prodaju, studiji ih kupuju, angazuju i rezisere i glumce tako da on nije delo jednog coveka (autora)... Sve je to potpuno legitimno, i nije lose uzivati u njima, ali oni nemaju NIKAKVU umetnicku vrednost - i zato se zovu movies.
(naravno da postoji jos milion razloga, ali ovo su najvazniji)
Decko, ti doista ne znas nista o filmu.
Postoji hrpa dobrih filmova gdje reziser i scenarist nisu ista osoba; postoji hrpa losih filmova gdje jesu; postoji hrpa losih "art-filmova" samo sto ti ne znas za njih jer nisu komercijalni pa ne dolaze u multiplekse; postoji hrpa odlicnih komercijalno uspjesnih filmova.
Takodjer, teza da
film-filmovi nemaju cilj zaraditi je blesava i ignorira cinjenicu da ih netko treba financirati, ma koliko god "art" bili.
I potpuno pretenciozna je ta ideja da su nikakva ogranicenja dobra stvar. Postoji toliko mnogo over-indulgent autorskih djela (smeca poput onih od Nolana, Aronofskog, pa i uglednih imena poput Antonionija (bilo sto) ili Polanskog ("What") ili WKW-a ("2046") etc.) da to vrlo cesto zaista ispadne krajnje nepodnosljivo. Film, kao umjetnost, buja na preprekama - financijskim, moralistickim, pa i samom cenzurom. Ne kazem da su to dobre stvari, ali film mora imati na umu u kakvoj kulturi zivi i postaviti se prema njoj, ne ignorirati okolnosti u kojima on sam nastaje, iu iluziji da egzistira u artistickom vakumu.
I to vrijedi za svu umjetnost, ali film pogotovo, s obzirom da se radi o apsolutno kolektivnoj umjetnosti, gdje konacan rezultat - bez obzira na kvalitetu - gotovo nikada ne ispadne onako kako je zamisljen u glavi "autora", vec kroz posredovanje glumaca, direktora fotografije, kompozitora, etc. - i to nije mana filma, to je njegova najveca vrlina, i tu interakciju treba cijeniti, a ne kastrirati je nekakvim zastarjelim narcisoidnim konceptom "autora". To je obicno impotentno idolopoklonstvo.