[url=http://gay-serbia.com/forum/viewtopic.php?p=2630256#p2630256]Tungi napisao:[/url][url=http://gay-serbia.com/forum/viewtopic.php?p=2629985#p2629985]EnMademoiselle napisao:[/url]a jel vam se dešavalo da taman pre no što treba da zaspite i kad već osećate da padate u paralizu sna čujete da neko kaže vaše ime i onda se probudite i kad zaspite sanjate nešto skroz normalno?
ili da vam tokom paralize sna neko šapuće na nekom nepoznatom jeziku ali prepoznajete da je jezik tj. da ima smisla zbog zastoja, naglašavanja i tako to, ali ni jednu reč ne razumete?
Paraliza ili ne, al u tom grčevitom stanju ja sam mogao samo da bolno stenjem (lol) i kasnije čak da otvorim oči, objektivno svestan svega oko sebe i BUDAN.. Pa kad su, u stanju 'stegnutosti' i ispred mojih očiju (zadesilo me na boku dok sam spavao) počele noge da se njišu, muške crne pantalone sa belim prugama, nikako nije bilo prijatno. Premr'o sam hiljadu puta.
Kad sam sistemima eliminacije 'beli zid, beli zid, smiri se, smiri..' trgao iz te more, više nisam smeo ni da zaspim. Sledeće noći na leđima sam se zatekao kad me je 'sablast' probudila, otvorivši mi oči, iako sam čvrsto držao ih zatvorene, bojeći se već zbog prethodne noći i prikaza.. Ovaj put je 'čitav' stajao u dnu kreveta i radio nešto sa jorganom. U istim pantalonama i nekom odvratnom džemperu.
Iskezio mi se u lice. Tad sam pao u neki još jebeniji trip. San u snu u snu u snu.. I mislio sam da se neću probuditi više, Al sam opet bio svestan čitavo to vreme košmara i mantrao nešto u stilu 'if I die before I wake, I pray Lord my soul to take'..
U 1 je počelo, jer sam tad i zaspao, u 5 ujutro se okončalo.
U graškama znoja. Nastavile su se od tad paralize, al nisam posle nikad video ništa slično.
Ovo mi se desilo pre osam godina.
ja sam imala sličnu situaciju, više puta zapravo. a najjezivije je bilo kad mi je neka bela žena sa dugom crnom kosom istom "igrala" pred očima u početku paralize, a onda legla u krevet pored mene dok sam i ja isto bila na boku i gledala me pravo u oči i ja nju, s tim što ja njoj nisam mogla da vidm oči zapravo, nego kao da gledam u nju. ne znam kako da opišem, ali baš je traumatično bilo. u tom periodu, a i tokom te paralize, sam najviše i čula taj ženski promukao glas kako priča nešto što ne razumem, ali kao da njen glas dopire iz moje glave, što me je baš isparanoisalo, a u pozadini se čuje zvuk jačine koju nikad nisam ni približno osetila u bilo kom snu. posle sam guglala o tome i naišla na
http://en.wikipedia.org/wiki/Exploding_head_syndrome" target="_blank
pa sam taj jak zvuk još i opravdala, ali taj glas nikad. i sad kad pišem o tome, a desilo se pre 4-5 godina možda, znam kako glas zvuči, ali reči i dalje ne mogu da raspoznam.
uzgred pošto mi se pre toga dešavala paraliza sna i pošto sam čitala o tome, dok je trajalo pokušala sam da se ugrizem za usnu, da zatvorim oči, da vičem, no ništa nisam mogla. čak sam uzela i da množim brojeve

pošto sam negde pročitala da je to nemoguće u snu, pa kad sam i to uspela, mislila sam da je to to, da neću da se probudim iz tog sna nikad. mislim da mi je to bila najduža paraliza, kad sam se probudila u pola noći takođe u hladnom znoju nisam smela da zaspim posle 2-3 dana dok me umor nije savladao
ovako inače mi se konstantno tokom paralize dešava da me napada neka crna masa i da govori nešto, ali sve je to sad manjeg intenziteta i ja se lakše izborim sa tim, počnem da ga psujem ili izazivam ili ga se nekako otresem pa mi se nastavi san u drugom smeru i probudim se