Ufff, kakva tema... Pa ovako...otac me je citav zivot vaspitavao da se zensko ne udara (tj, ne udara se niko, ali zensko nikada, osim u slucaju zaista teske samoodbrane a i tada bez prekoracenja granice samoodbrane) pa sam taj fazon valjda pokupila od njega i poslusala ga - nikada nisam udarila devojku (mislim, jesmo se Draco i ja tukle pre 5 godina u parku, pa se obema zaplavilo oko i njoj potekla krv na nos, al to je bilo naizmenicno i iz cistog zezanja, dakle ne bih to nazvala nasiljem, jbga bile smo mlade i nezrele...), ali sto se njih u odnosu na mene tice - pa neke i nisu bile bas slatke, ali ja i dalje to ne bih nazvala nasiljem, izlgleda da mi je granica malo pomerena pa treba da me zestoko lemas u glavu i to kontinuirano da bih ja to tako okarakterisala. a izgleda da samoj sebi nalazim opravdanja i kad dobijem sljagu jednostavno kazem sebi "jbt jaca si od nje 6 puta, pa jednim udarcem bi je sabila u zemlju...nemoj to da radis." i tako u krug.. a onda mi je bivsa direktorka tokom jednog razgovora rekla "samar je samar, nema pol, starost i snagu, niko nema pravo da te udari bez obzira na godine i jacinu" i tada sam shvatila sve. e sad, ne kazem da nisam imala poriva da nekog naucim pameti...tj. ma sto puta mi je impulsivno dolazilo da je zveknem tako da odleti 3 metra, ali uvek mi se nekako ruka zaustavljala i pre nego sto bi krenula ka njoj....smatram sebe strpljivom osobom i veoma tolerantnom pa se pitam sta bi taj neko trebalo da mi uradi da bih pribegla nasilju...mada, postoji ona poslovica "cuvaj se besa strpljivog coveka" koja me povremeno i samu preplasi...sta bi bilo kad bih ja stvarno pobesnela... Do sada se srecom nije desilo...imala sam pre par godina jednu devojku koja me je bas zesce maltretirala, sto m.. rece stalno je histerisala i skicala mi u facu, pretila mi i ucenjivala me misleci da ce tako da me zadrzi...pravila scene bez obzira na vreme, mesto i situaciju, branila mi da se druzim sa prijateljima..i tako...a umela je i da mi zvekne samar...ja joj nikada nisam uzvratila, ali sam u jednom trenutku samo jednostavno nestala iz njenog zivota i podjednako je izbrisala iz svog. kukala je i plakala ali nista nije moglo da izbrise te ruzne samare koji mi nisu bili upuceni ni sa valjanim razlogom...izlgeda da je to lepo vaspitanje ponela iz kuce.a njoj daleko ta njena lepa kuca. sto se psihickog nasilja tice, o njemu slabo imam sta da kazem, osim da pretnje i ucenu organski ne podnosim iz licnih razloga a tome pribegavam, kao i dranju, vikanju i galami, jedino kad draga mi gospodja ne obuje papuce pa onako komotno hoda bosa po plocicama a ima problema sa jajnicima i to se tako ponavljalo godinama....nece da me poslusa i obuje papuce.
u svakom slucaju, napisah gomilu gluposti, ali smatram da nasilja medju lezbejkama ima dosta manje nego u str8 odnosima, ali opet vise nego kod gejeva... da li je testosteron u pitanju? bez obzira na sve, dosta vise sa nasiljem...to je tako uzasno, bedno i nevaspitano...