- 19 Jun 2017, 21:36
#2791889
Inače, jako mi je žao što sam uopće pisala na ovoj temi, jer je izvuklo najgore iz mene. Nije mi žao što sam došla ovdje na ovaj forum, jer mislim da je ok i da ljudi nisu toliko snobish i u oblacima ko na drugim mjestima recimo i teme su ok. .. A sad Vel, ja sam tebe saslušala i prvo sam čak mislila da si u pravu. Nekako biseksualci bi trebali ostati unutar zajednice biseksualaca ukoliko žele imati osobu suprotnog spola. Mislila sam da to želiš reći i nekako mi je to bilo i logično, jer će se oboje najbolje razumjeti, dok sa straight partnerom bi moglo biti trzavica zbog prošlosti itd. .Ali onda sam vidjela tvoj post gdje pišeš o ženama na način na koji bi pisao i bilo koji patrijahalno hetero tip, o ženskoj poželjnoj nevinosti i ostale stvari i to me je razljutilo, dok u isto vrijeme tvrdiš kako si i sam žrtva patrijahalnog okruženja. To mi je zvučalo licemjerno.... Što se tiče moje bifobije, ja sa bi ženama imam jako neugodna i bolna iskustva i nekako kako čujem iz iskustava drugih, vrlo je identično. Bi ljudi imaju alternativu da budu viđeni u očima drugih kao čisto straight i mnogi od njih se nikda ne outaju,a gay život im je samo avantura koja će im ostati tajna i to je sve.Nisu svi takvi naravno.. A što se tiče moje autohomofobije? - Tu imaš apsolutno pravo. Moja autohomofobija je bila najgora u razdoblju između moje 12e godine pa sve do skoro 17e, 18e iz razloga što sam zbog svoje razlitosti skupa sa svojim prijateljem koji je također gay pretrpjela svašta neljudskog od strane ljudi tj. vršnjaka sve te godine. I naravno da nismo imali emocionalnu svjesnost u to vrijeme da istinski shvatimo da nismo mi krivi, nego da su ostali apsolutno ludi- što se evo iz današnjeg aspekta, moram reći i pokazalo istinitim. Znači, svaki dan doživljavat mobing u školi i pritom bit najbolji đak na školi sve te godine, to mogu samo rijetki , ali sam bila najsretnija kad smo otišli na faks u veći grad i uopće nemam taj period života u lijepom sjećanju, kao ni kolega jer smo bili na rubu raspada . ... Danas nemam problema sa tim tko sam,a ovo gore sam napisla u smislu : ja sam to što jesam i ne mogu to promijeniti, da mogu bih" ne iz želje jer patim što nisam straigt lol , nego zato što tom rečenicom se obraćam najčešće homofobnim ljudima i tako im je najlakše za razumjeti da se ja ne mogu promijeniti i da je to jednostavno tako, jer valjda je to moj život pa najbolje razumijem i nisam to ja digla se jedno jutro i rekla sebi -aha, tako će to biti, sad nek me šest godina zlostavljaju zbog toga. Ja to znam od manjih nogu..+ Znam da ćeš sada reći- Aha, ipak su te zlostavljali zbog toga,a rekla si da nisu - ne bi vjerovao zlostavljale su me uglavnom djevojčice i to verbalno kao i kolegu , u smislu da te posrame i ponize, po mogućnosti oklevetaju ,a doživjeli smo i fizički napad ali opet od strane mješovito dječaka i devojčica ..... To su bila glupava djeca ajde, nekako poslije toga nisam dalje doživjela odžena i muškaraca nasilje , uglavnom se useru doslovno kad čuju da sam lez i poštuju to , iako i nagađaju neki, ali uglavnom nisam dobila ništa osim poštovanja toga,a neki kojima je to bilo gadno su se udaljili od mene iz "nepoznatog razloga" i to je sve....Nemam podršku roditelja, nemam podršku mnogih , ali mnogih vrijednih ljudi i imam, tako da je ok... i da, krivo mi je došlo što se pisalo o "lezbama" koje spavaju s muškarcima jer ja kao i bgd lezbacha znamo da to nije moguće. Mislim ne znam, možda su one autohomofonbne, pa se sile na nešto, ne znam ni ja, ali tu emocija niti užitka ukoliko su lezbe ne može biti nikakvog... Iako naše patrijahalno društvo još uvijek misli da žena ne treba niti imati nikakvu emociju prem amuškacu, niti da joj se treba sviđat išta na njemu, već da može i biti sa njime jer je objekt- asociralo me na to .To je sve... Ja više neću pisati na ovu temu, to je više-manje sve što sam htjela reći. Mislim da nema potrebe vrijeđat se međusobno, pošto nas dovoljno drugi vrijeđaju i odbacuju .. Gradske sredine nisu manje homofobne, one to rade na suptilan način, za razliku od ovih ajmo reći seoskijih koje su u stanju i kamenovat i onda se molit Bogu za pravdu i mir u svijetu.
. Kad te toliko ljudi na "gay friendly" mjestma napada za vlastitu seksualnost i kada kažeš : ne, ne zanimaju me muškarci " i dalje te npada kao da tvoje mišljenje nije bitno, mislim da nemamo o čemu drugom govoriti nego o tipičnoj mizoginiji. ja jako volim straight ljude i da mogu biti jedna od njih, naravno da bih rado i bila, ali jbg-a.
je li to što ako bih ja kao gej eksperimentisao sa meni kompatibilnom gej ženskom ne bih dao da me ona jebe strap-on-om? ili što bih se dogovorio s njom o porodu ali da živimo svoje odvojene homoseksualne živote a da budemo samo roditelji za i zbog dece? što joj ne bih bio papučar i dupelizac kao što su mnogi hetero muškarci, već što bih očekivao od nje da bude uravnotežena, u sebe sigurna, samopouzdana, zrela emancipirana feministička žena koja ima svoj lezbijski život dok ja imam svoj gej život? je li to mizogino? 
