- 10 Mar 2009, 01:45
#1406995
Zanima me kako ste "otkrile" svoju seksualnost, i kakvo je vase prvo iskustvo apropo ovoga sto cu napisati.Ko vam je prvi put ukrao srce, kakav je bio vas dozivljaj? sta je to sto vas je promenilo zauvek kao licnost emocionalnih karakteristika? Da li vas je
ljubav koja je bila uzvracena ili samo mala avantura, po principu nisam znala da sam ovo sto sam sad..Evo ja cu podeliti nesto sada sa vama, jednu tajnu koja je sada..pa..samo nasa. Hvala vam sto cete procitati ovo i nadam se vasem odgovoru na ovu temu.
I..?tako je ona srela nju..
Imala je na sebi najobicniji poseban jeans siroko a la rap star. Kratku kosicu, i pomalo tremu zbog predsojeceg ispita, ali nije zurila, pricala je samnom, i pitala me "sta polazes?" Posle malo/mnogo caskanja, umalo da zakasnim na odgovaranje, i razmisljajuci svo vreme o njoj, pocela sam cesce da posecujem predavanja na koja nikada nisam ni pomisljala da idem. Moj majnd je bio preokupiran samo njenim osmehom i stajlingom, upadljivim, prelepim ne/zenstvenim i onim sto je zracilo iz nje,a to je bila njena homoseksualnost. Kakva fenomenalna pojava sa tuznim pricama o svom ocu, i kakva devojka koja mi naglo preotima srce, a da ja to nisam ni osetila.
Kako volim da putujem, to leto sam putovala na more,a nasa afera (hajde da je tako nazovem) je trajala jako kratko. Bila je tako jednostavna u svojoj neobicnosti, tako romanticna u toj gruboj masci i totalno nezamenjljiva u odnosu na sve ostale muskarce. Ne,nikada nisam imala seks sa njom, samo bi smo se posle skole mazuckale kod mene, i bilo je fantasticno, bilo je nezamislivo lepo, ali ona nikada nece saznati koliko mi je sve to prijalo, uporno sam odbijala da priznam sebi da se zaljubljujem u devojku, a tek mi je 16 godina. Moja "pomocnica" i dobra vila najbolja drugarica iz najranijeg detinjstva je mislila da sam dozivela nesto mnogo lepo u vezi sa deckom sa kojim sam tada bila, ali nisam joj mogla reci sta se desava, jer ni sama nisam razumela a kako bi ona. Verovatno bi me samo degradirala i bacila svu lepotu mojih iluzija u vezi A. u vodu mutnu poput Dunava na 25 maju.
Imam utisak i dan danas da kada bih je srela da bi srce pocelo da mi lupa onako kao sto je kada me je prvi put zagrlila na stanici 37-ce. Nije to bio obican zagrljaj koji se upucuje pri rastanku, to je bio zagrljaj koji najavljuje pocetak, iako je otisla autobusom posle par sekundi. Nocima sam pokusavala da ne mislim na nju, i da je izbacim iz glave, ali dok sam razmisljala, opet nesvesno moja ruka je stiskala mobilni u nadi da cu primiti bilo kakav sms od nje, ma bilo sta! Ali,ne nikad nista. Nikada necu zaboraviti gusenje u grlu u momentu kada me je oladila rekavsi mi da ide na basket da se zeza na terenu.Tako sam se osetila ofucano poput macke koja prede ceskajuci se o pit bula koji ce je pojesti. I nekako me je jela iznutra...
Naravno nikada nikome nisam nista rekla u vezi sa Njom, ona ima svoje ime, verovatno bi je bilo blam da sazna da pisem o njoj i da je se secam posle ovoliko godina, a samo smo tako malo vremena provele zajedno. Nedovoljno za moje potrebe. Ne druzim se sa ljubomornim duhovima, ali su me tada posecivali svakog dana, osim u trenucima kada Ona nije bila tu. Secam se samo koliko me je ponos gazio kada krenem da kucam poruku i taman dodjem do te famozne tacke i omiljenog mi broja, a onda nastupi jedno veliko delete (ili "c" na telefonu), i sva moja zelja nestane,zelja da joj ukazem na moju istinu. Ona mi nista nikada nije verovala jer je videla da sam novopecena devojcica koja nezna sta hoce i koja nezna da je u stvari biseksualka. A. je to prepoznala, probudila i ostavila u meni, poput macije sapice u cementu,sada je to vec beton,samo sa tom malom macijom sapicom.
Manifestacija moje slabosti je nastupila kada me je prosto A. izbrisala, prestala je da dolazi,nismo vise setale pored "politike", nije dolazila, nije me zvala i onda sam se osetila jednom recju zgazenom, tako odvratno osecanje praznine.Moj parfem,koji sam stavljala kada bi znala da cu videti A. je dugo bio cuvan ispod paunovog repa, danas ga vise nema,nema nicega. Ne znam da li ste vi ikada osetili tu silinu kao ja i kako se to kod vas izrazava,ali ja sam plakala,ljudi moji, da to su bile moje prve suze za jednom devojkom.
Hvala joj, otvorila mi je oci. Sada znam sebe bolje nego tada, znam nesto o sebi sto,da nije bilo nje,nikada ne bih saznala.
Secam se kako mi je stalno pominjala neke devojke koje su joj sedale u krilo u "x"-u i o ortaku koji se zvao kugla ili lopta (tako nesto), secam se koliko je vezana za oca, pa cak sam imala priliku da upoznam i njenu ex devojku koja je fenomenalan lik, i koju postujem i dan danas iako je nisam dugo videla,zadnji put sam A. bivsu devojku srela u holiday na svirci nevernih beba.
Secam se dok smo sedele kod politike ispred "sumatovca", posmatrala sam je kako prica,obraca mi se najdivnije bice, suncan dan,toplota, i vazduh...Pogledala sam sav taj vazduh pun ugljen-monoksida,lepljiv,blag i beo kako se vrti oko nas i kako je A. udise...Sa uzasom i prezirom sam gledala kako sav taj vazduh ulazi u Nju, upada u Njena pluca, kroz mekane usne,meskolji se okrece i sklupcava se u Njoj..tamo gde ja nikada necu biti.
Sve teze i teze pisem a i osecam nostalgiju,pomalo i strah da nije negde ovde na forumu,mozda je neko poznaje,plasim se da se to ne otkrije kao nojevo ptice malo i da moja ljubav bude nezasticena i zatim isprljana...a onda je samo iscezla iz mog zivota, moj odraz u ogledalu vise nikada nije bio isti...
Posveceno jednoj A. sa Banovo Hill, sa krupnim ocima..

I..?tako je ona srela nju..
Imala je na sebi najobicniji poseban jeans siroko a la rap star. Kratku kosicu, i pomalo tremu zbog predsojeceg ispita, ali nije zurila, pricala je samnom, i pitala me "sta polazes?" Posle malo/mnogo caskanja, umalo da zakasnim na odgovaranje, i razmisljajuci svo vreme o njoj, pocela sam cesce da posecujem predavanja na koja nikada nisam ni pomisljala da idem. Moj majnd je bio preokupiran samo njenim osmehom i stajlingom, upadljivim, prelepim ne/zenstvenim i onim sto je zracilo iz nje,a to je bila njena homoseksualnost. Kakva fenomenalna pojava sa tuznim pricama o svom ocu, i kakva devojka koja mi naglo preotima srce, a da ja to nisam ni osetila.
Kako volim da putujem, to leto sam putovala na more,a nasa afera (hajde da je tako nazovem) je trajala jako kratko. Bila je tako jednostavna u svojoj neobicnosti, tako romanticna u toj gruboj masci i totalno nezamenjljiva u odnosu na sve ostale muskarce. Ne,nikada nisam imala seks sa njom, samo bi smo se posle skole mazuckale kod mene, i bilo je fantasticno, bilo je nezamislivo lepo, ali ona nikada nece saznati koliko mi je sve to prijalo, uporno sam odbijala da priznam sebi da se zaljubljujem u devojku, a tek mi je 16 godina. Moja "pomocnica" i dobra vila najbolja drugarica iz najranijeg detinjstva je mislila da sam dozivela nesto mnogo lepo u vezi sa deckom sa kojim sam tada bila, ali nisam joj mogla reci sta se desava, jer ni sama nisam razumela a kako bi ona. Verovatno bi me samo degradirala i bacila svu lepotu mojih iluzija u vezi A. u vodu mutnu poput Dunava na 25 maju.
Imam utisak i dan danas da kada bih je srela da bi srce pocelo da mi lupa onako kao sto je kada me je prvi put zagrlila na stanici 37-ce. Nije to bio obican zagrljaj koji se upucuje pri rastanku, to je bio zagrljaj koji najavljuje pocetak, iako je otisla autobusom posle par sekundi. Nocima sam pokusavala da ne mislim na nju, i da je izbacim iz glave, ali dok sam razmisljala, opet nesvesno moja ruka je stiskala mobilni u nadi da cu primiti bilo kakav sms od nje, ma bilo sta! Ali,ne nikad nista. Nikada necu zaboraviti gusenje u grlu u momentu kada me je oladila rekavsi mi da ide na basket da se zeza na terenu.Tako sam se osetila ofucano poput macke koja prede ceskajuci se o pit bula koji ce je pojesti. I nekako me je jela iznutra...
Naravno nikada nikome nisam nista rekla u vezi sa Njom, ona ima svoje ime, verovatno bi je bilo blam da sazna da pisem o njoj i da je se secam posle ovoliko godina, a samo smo tako malo vremena provele zajedno. Nedovoljno za moje potrebe. Ne druzim se sa ljubomornim duhovima, ali su me tada posecivali svakog dana, osim u trenucima kada Ona nije bila tu. Secam se samo koliko me je ponos gazio kada krenem da kucam poruku i taman dodjem do te famozne tacke i omiljenog mi broja, a onda nastupi jedno veliko delete (ili "c" na telefonu), i sva moja zelja nestane,zelja da joj ukazem na moju istinu. Ona mi nista nikada nije verovala jer je videla da sam novopecena devojcica koja nezna sta hoce i koja nezna da je u stvari biseksualka. A. je to prepoznala, probudila i ostavila u meni, poput macije sapice u cementu,sada je to vec beton,samo sa tom malom macijom sapicom.
Manifestacija moje slabosti je nastupila kada me je prosto A. izbrisala, prestala je da dolazi,nismo vise setale pored "politike", nije dolazila, nije me zvala i onda sam se osetila jednom recju zgazenom, tako odvratno osecanje praznine.Moj parfem,koji sam stavljala kada bi znala da cu videti A. je dugo bio cuvan ispod paunovog repa, danas ga vise nema,nema nicega. Ne znam da li ste vi ikada osetili tu silinu kao ja i kako se to kod vas izrazava,ali ja sam plakala,ljudi moji, da to su bile moje prve suze za jednom devojkom.
Hvala joj, otvorila mi je oci. Sada znam sebe bolje nego tada, znam nesto o sebi sto,da nije bilo nje,nikada ne bih saznala.
Secam se kako mi je stalno pominjala neke devojke koje su joj sedale u krilo u "x"-u i o ortaku koji se zvao kugla ili lopta (tako nesto), secam se koliko je vezana za oca, pa cak sam imala priliku da upoznam i njenu ex devojku koja je fenomenalan lik, i koju postujem i dan danas iako je nisam dugo videla,zadnji put sam A. bivsu devojku srela u holiday na svirci nevernih beba.
Secam se dok smo sedele kod politike ispred "sumatovca", posmatrala sam je kako prica,obraca mi se najdivnije bice, suncan dan,toplota, i vazduh...Pogledala sam sav taj vazduh pun ugljen-monoksida,lepljiv,blag i beo kako se vrti oko nas i kako je A. udise...Sa uzasom i prezirom sam gledala kako sav taj vazduh ulazi u Nju, upada u Njena pluca, kroz mekane usne,meskolji se okrece i sklupcava se u Njoj..tamo gde ja nikada necu biti.
Sve teze i teze pisem a i osecam nostalgiju,pomalo i strah da nije negde ovde na forumu,mozda je neko poznaje,plasim se da se to ne otkrije kao nojevo ptice malo i da moja ljubav bude nezasticena i zatim isprljana...a onda je samo iscezla iz mog zivota, moj odraz u ogledalu vise nikada nije bio isti...
Posveceno jednoj A. sa Banovo Hill, sa krupnim ocima..