Jao ovo je bila prica mog zivota

Sreca da mogu da kazem "bila"...
Nekad sam nove ljude upoznavala preko onih sa kojima sam bila u vezi. Mislim upoznavala sam ja i sama ali neodgovarajuce, sve nekako suvise klasicne i konzervativne za mene, nikako nisam mogla da zracim energiju koja privlaci ljude kakvi meni odgovaraju. Pogotovo je jedan moj bivsi bio talenat da stalno srece nove i provokativne ljude a i oni koji su mu bili stalni prijatelji bili su zanimljivi. Koliko ja nisam imala te energije on ju je imao na pretek... Ja mislim da su mene kod njega najvise fascinirali ti ljudi okolo, bili su mi nesto kao duhovna hrana, cim se pojavi novi covek ja sa njim pricam, pricam, pricam... Ali naravno raskidom sa njim, kao i sa ostalima, to se menjalo... Desavalo se da ti ljudi svrate kod mene na posao ili da se slucajno sretnemo i dogovaramo da se i nadjemo... Ali ipak su to njegovi prijatelji, pa cak i oni poznanici, ipak smo se znali preko njega i funkcionisali kao drustvo... Onog trenutka kad je druzenje moglo da bude pojedinacno to nekako nije bilo ono sto zelimo. I dan danas kad njega sretnem, ja samo pitam sta radi ovaj, pa sta radi onaj, pa da ih puno, puno pozdravi... Inace imam ja moje prijateljice iz detinjstva... I one su mi svakako drage i ostajale su tu pre, za vreme i posle veza. Ali prijateljstva sa njima nisu meni neki duhovni izazov koji mi je valjda potreban sa ljudima. Ona imaju toplinu ali sve znam sta smo pricale pre deset godina, sta sad a sta za deset, ne razlikuje se to mnogo. Ali inace u medjuvremenu sam se "izvestila" da ja upoznajem nove prijatelje, pa su mi vec ta neka nova prijateljstva postala stara, a srecem i nove ljude, nove, nove

Nekad kad sam sa njima ustinem se da vidim da ne sanjam

jer toliko godina sam bila usamljena i ljudi su mi bili tu samo dok sam u nekoj vezi. I divan je osecaj da su to moji prijatelji ili poznanici i da nece otici sto se neki drugi odnos raspada...
