- 17 Sep 2007, 03:22
#901502
Kad idete zajedno da kupite kartu za autobus koji ce da ga odvede... opet.
Kad molis boga da ne bude slobodnih mjesta, bar do onog poslednjeg busa, ili do onog sjutra ujutro...
Kad znas da mora otici...
Kad ga zagrlis na stanici, i boris se sa potrebom da ga poljubis, pomilujes... zadrzis.
Kad mu mases, i gledas ga kako trazi svoje mjesto...
Kad se vracas sa stanice, i ne znas kuda da ides...
Kad se vratis kuci i vidis krevet, sa jos neraspremljenom posteljom u kojoj si ga grlio sinoc...
Kad su na stolu jos uvijek solje iz kojih ste prije sat vremena pili kafu...
Kad se njegovo prisustvo osjeca sve vrijeme, u svakom cosku...
Kad dodje i prvo vece opet-sam-sam-u-kuci gledanja TV-a...
Kad opet veceras sam, iako nisi gladan...
Kad ne mozes da zaspis, jer on nije tu da te zagrljajem uspava...
....
Tada vrisnes iz sve snage, ljut na prokleti kosmos koji je uredio tako da se rodite na razlicitim mjestima:
HOCU DA JE PORED MENE!
Cujes li? Zelim ga, trebam ga! Znas?!
Zasluzio sam komadic srece, i ne dam da mi ga otmes iz ruku prije nego sto sam ga kako treba i probao!!!!!!!
....
Onda klones, jer shvatis da te niko ne cuje..
I niko ga nece stvoriti pored tebe...
I niko nece tebe stvoriti tamo...
I niko te nece poljubiti za laku noc, koliko god ti odlagao odlazak u krevet...
I niko te veceras nece braniti od kosmara...
I niko te nece probuditi jutarnjom kafom...
....
Shvatis koliko si nemocan... i sam.
______________________________________________
sreca, pa sam naucio da placem.
Kad molis boga da ne bude slobodnih mjesta, bar do onog poslednjeg busa, ili do onog sjutra ujutro...
Kad znas da mora otici...
Kad ga zagrlis na stanici, i boris se sa potrebom da ga poljubis, pomilujes... zadrzis.
Kad mu mases, i gledas ga kako trazi svoje mjesto...
Kad se vracas sa stanice, i ne znas kuda da ides...
Kad se vratis kuci i vidis krevet, sa jos neraspremljenom posteljom u kojoj si ga grlio sinoc...
Kad su na stolu jos uvijek solje iz kojih ste prije sat vremena pili kafu...
Kad se njegovo prisustvo osjeca sve vrijeme, u svakom cosku...
Kad dodje i prvo vece opet-sam-sam-u-kuci gledanja TV-a...
Kad opet veceras sam, iako nisi gladan...
Kad ne mozes da zaspis, jer on nije tu da te zagrljajem uspava...
....
Tada vrisnes iz sve snage, ljut na prokleti kosmos koji je uredio tako da se rodite na razlicitim mjestima:
HOCU DA JE PORED MENE!
Cujes li? Zelim ga, trebam ga! Znas?!
Zasluzio sam komadic srece, i ne dam da mi ga otmes iz ruku prije nego sto sam ga kako treba i probao!!!!!!!
....
Onda klones, jer shvatis da te niko ne cuje..
I niko ga nece stvoriti pored tebe...
I niko nece tebe stvoriti tamo...
I niko te nece poljubiti za laku noc, koliko god ti odlagao odlazak u krevet...
I niko te veceras nece braniti od kosmara...
I niko te nece probuditi jutarnjom kafom...
....
Shvatis koliko si nemocan... i sam.
______________________________________________
sreca, pa sam naucio da placem.